Oni, naravno, žele da privuku i mlade u svoje finansijske kuće, pa
Steffen Steudel iz Udruženja njemačkih zadružnih banaka (Volks- i
Raiffeisenbanken) za njemačku televiziju ARD kaže: „Kako ne bismo
izgubili taj dio tržišta, i mi želimo da ponudimo rješenja mušterijama
koje žele da ulože novac u ovaj visoko rizičan oblik spekulacija.“
Thomas Rienecker iz Udruženja njemačkih štedionica najprije ističe da
„ugled imena ne žele da prepuste kriptovalutama“, ali dodaje da
štedionice i banke žele da omoguće svojim korisnicima otvaranje računa i
u kriptovaluti – pod uslovom da im je poznata rizičnost. I Steudel bi
mušterijama najprije savjetovao ulaganje nekog manjeg iznosa kako bi
iskusili što su kriptovalute, te da je to daleko od čarobnog sredstva za
brzu i laku veliku zaradu.
Ako je mušteriji jasno u što se upušta, zašto bi službenik banke trebalo da se protiviti?
Više “bitcoin bankrota” nego “bitcoin milionera”
Postoje „bitcoin milioneri“, ali daleko je više bankrota čitavih
„berzi“ kriptovaluta, pljački lakovjernih i sudskih tužbi. Trenutno se u
njemačkim medijima može pratiti suđenje odgovornima mjenjačkog portala
OneCoin u Minsteru kojem je oko 60.000 osoba povjerilo svoj novac
vjerujući da su time postali vlasnici kriptovalute po svom izboru. Ali
nisu, nego je njihov novac nestao baš kao i odgovorne osobe tog portala –
suđenje se odvija u njihovoj odsutnosti.
U doba najveće popularnosti bitcoina prije dvije godine, i vlasnik
Tesle Elon Musk odlučio je da na velika vrata – s milijardu i po dolara –
uđe u biznis s „novcem budućnosti“, a i električna vozila te fabrike su
se mogla kupiti kriptovalutama. Za bitcoin ili neku drugu kriptovalutu
se mogla dobiti kafa i jelo u restoranu, kupovati i trgovati – dok i
Musk nije veoma brzo shvatio da to ipak ne može proći.
Pogotovo kod hronično dugog čekanja isporuke automobila Tesla, niko
nije mogao znati koliko će kriptovaluta zaista vrijediti kad se ono
isporuči. Takva prodaja je obustavljena nakon samo par sedmica, a Musk
je bez mnogo buke napustio ta ulaganja – u poslovnim knjigama Tesle je
još samo 184 miliona dolara u bitcoinima, ostalo je prodato.
Paradoks „novca”
Može se reći kako oni koji su od početka bili nepovjerljivi prema tim
valutama, i jesu i nisu bili u pravu. Neosporno, bitcoin i slične
valute imaju i velike prednosti nad „običnim“ novcem: oni nisu vezani za
državu tako da se njima lako plaća i trguje i u najzabitijim dijelovima
planete – ako imaju pristup internetu. U stvari, čitave države su
odlučile da svoje nacionalne valute stabilizuju vezujući ih uz
kriptovalutu.
Ali kako se brzo pokazalo, ta prednost je i kobni nedostatak: bitcoin
je postao omiljena valuta kriminalaca, ucjene se naplaćuju u
kriptovaluti, njome se može kupiti baš sve – od oružja i narkotika pa do
najgorih sadržaja koji će se naći na internetu. A policija je tu u
pravilu nemoćna.
Narko-karteli obožavaju kriptovalute
Neko vrijeme je izgledalo kako je jedini siguran način zarade na
bitcoinu držati „rudnik“, računarski centar gdje se neprestance
„štampaju“ potvrde svakog bitcoina koji je u opticaju. Ali ni to više
nije tako: ugrađeni algoritam traži samo najbrže računare, a svi ostali
ostaju da sjede na farmi računara koji gutaju struju i štete klimi.
Je li to isto što i zlato?
Jedan od najvećih zagovornika kriptovalute, profesor na Frankfurtskoj
školi finansija i menadžmenta Philipp Sander, tvrdi kako bitcoin može
da se uporedi sa zlatom. U načelu je to tačno: njegova je najveća
vrijednost ograničena količina i činjenica da ga ljudi žele imati.
Bitcoin je od početka i zamišljen da postoji samo ograničen broj
njegovih „novčanica“ i sama po sebi je njegova vrijednost – nula, što ga
bitno razlikuje od „službenog” novca neke države iza kojeg stoji BDP te
zemlje.
Sve se tu svodi na želju za posjedovanjem pa je onda i njegova vrijednost svaki čas drugačija.
Je li kriptovaluta onda uopšte novac? Alexander Hagelüken, njemački
novinar koji prati ekonomiju, u svojoj knjizi o kriptovaluti konstatuje
da on to zapravo – nije. Ne samo da, slično kao kada su školjke sredstvo
plažanja urođenika na nekim ostrvima Pacifika, mnogi uopšte ne vide u
njemu neku vrijednost, nego je već i zbog tolike oscilacije vrijednosti
nemoguće u kriptovaluti stvarati i akumulirati kapital.
Dajte ga onda meni!
Ali tu onda ostaje jedna – i to najvažnija zagonetka: da, tačno je da
je dugo trebalo bitcoinu da uopšte počne ozbiljnije da raste i lako se
možemo složiti da, barem u dogledno doba, neće opet postići cijenu preko
65.000 dolara za jedan bitcoin koliko je vrijedio u novembru 2021. Ali
za njega se i danas mora platiti više od 25.000 dolara – i to „pravog“
novca.
Jer, kriptovaluta je sažetak velike tajne svijeta novca i ekonomije
uopšte: „cijena“ i „vrijednost“ nisu sinonimi i ne znače isto. Tim prije
kritičari kriptovaluta imaju pravo i jasno je što je njihova
„vrijednost“. Ali što će biti njegova „cijena“ u budućnosti – to je
nemoguće reći.
(Deutsche Welle/ARD)