U gospodarskim krugovima Kosiuk je poznat kao europski kralj piletine. Njegova Perutnina nedavno je od Grada Ludbrega kupila i zemljište na kojem u sljedeće dvije godine namjerava izgraditi još jednu farmu.
– Našli smo se tu s Perutninom, odnosno Pikom Čakovec, koji su iskazali želju da i na području grada Ludbrega pokrenu novi ciklus ulaganja u proizvodnju pilića i piletine. Nadam se da će se ta proizvodnja produbiti i da će osim farmi niknuti i proizvodnja i prerada mesa i da će se priča zaokružiti, kaže gradonačelnik Ludbrega Dubravko Bilić.
Druga farma trebala bi se graditi između ludbreških prigradskih naselja Apatija i Slokovec i na godinu u njoj proizvoditi gotovo dva milijuna pilića.
– To su velike investicije, otprilike oko 10 milijuna eura po svakom kompleksu, ali smatramo da će kroz godine to biti isplativo, kaže Dubravko Folnović, direktor ‘Perutnine Ptuj – Pipo’ Čakovec.
“Nema razloga za strah”
Ukrajinskim kapitalom treća farma pilića trebala bi se sljedeće godine graditi na području Legrada, najsjevernije općine Koprivničko-križevačke županije. Iz sve tri na godinu bi na tržište dolazilo gotovo šest milijuna pilića. A kako naša zemlja već sada proizvodi dovoljno pilećeg mesa za svoje potrebe, mali proizvođači boje se da će ih ukrajinske investicije uništiti.
– Mi u Poljoprivrednoj komori upozoravamo na to da postoje domaći proizvođači koji desetljećima već kroz generacije proizvode piletinu i nadamo da to neće negativno utjecati na nas, kaže Dražen Čurila, predsjednik Odjela za peradarstvo Hrvatske poljoprivredne komore.
– Piletina je sektor koji u stočarstvu najbolje stoji, proizvodimo preko 90 posto potreba za piletinom u Hrvatskoj, dodaje.
No u čakovečkoj ‘Perutnini Ptuj – Pipo’ ističu da domaći proizvođači nemaju razloga za strah, jer već sada tvrtki nedostaje kooperanata. Pa će s postojećim hrvatskim rado surađivati.
– Mi surađujemo s 52 kooperanta već danas, uspješno. Širimo bazu kooperanata u zadnje četiri godine, tako da nema nikakve bojazni niti straha. Mi trebamo živu proizvodnju za svoju ekspanziju, za svoje širenje, i trenutno nemamo dovoljno kooperanata i ulaganja s njihove strane koja bi pokrila naše potrebe, tako da zaista nema straha za bilo koga od njih, kaže Folnović.
– Nadam se da će to i dalje tako ostati. To je sustav u kojem su povezani i mali i veliki i to jako dobro funkcionira. Nadam se da će tako biti i u budućnosti, kaže Čurila.
Ukrajinske žitarice
Hrvatski proizvođači pitaju se hoće li za hranidbu pilića uopće trebati hrvatska pšenica i kukuruz, jer poznato je da je Ukrajina i prije rata, a i sada, veliki izvoznik žitarica.
– Ukidanjem svih carina i poreza na uvoz ukrajinske robe došlo je do velikih poremećaja na tržištu i svi se borimo da to prestane da možemo normalno funkcionirati unutar EU-a, jer ovo su dampinške cijene i nitko tome ne može konkurirati. To je sad važeće do šestog mjeseca, a nadamo se da se te mjere neće produživati. Ne samo u Hrvatskoj, ne gledaju ni druge zemlje, Slovenija, Austrija, baš blagonaklono na to, kaže Čurila.
I stanovnici ovog dijela Podravine čuli su da bi njihov kraj mogao postati poznat po domaćem pilećem mesu. No nisu najsretniji jer će glavnu riječ imati stranci.
– Zar mi ne možemo nešto svoje imati, napraviti? Pa koja je to logika, Hrvatske više niti nema po tom pitanju, komentira jedan građanin.
S obzirom na to da je ukrajinski gospodarstvenik Jurij Kosiuk poznat kao ozbiljan igrač, njegovi planovi u ovom dijelu Hrvatske sasvim će sigurno biti realizirani. Nagađa se da bi nove farme trebale biti završene do 2027. A kako je i na našem i na stranim tržištima pileće meso vrlo tražena roba, za pretpostaviti je da će posao itekako ići. Tim više što jedan drugi ukrajinski poslovni čovjek, Andrijii Matiukha, sličnu investiciju planira na Banovini. Njega naša javnost najviše zna kao vlasnika kladionica. Pa ako se uz taj uhodani biznis okreće i proizvodnji pilećeg mesa, kako sumnjati da itko u toj branši može propasti.