“Stiže gomila šokova
i teška vremena. Ovo nisam vidio u karijeri”.
“Pripremite se, dolazi
nam ekonomski uragan“.
Ova su upozorenja prošle sedmice poslali direktori
finansijskih divova– Jamie Dimon, direktor JPMorgan Chasea, i John Waldron predsjednik
i glavni operativni direktor Goldman Sachsa.
Razlog je očit, ekonomska situacija uzrokovana ratom u
Ukrajini, rastući inflacijski pritisci i povećanje kamatnih stopa američkih
federalnih rezervi.
Da je kriza uzela maha potvrđuju i vijesti iz Njemačke koja bilježi snažan pad prodaje,
štede čak i na hrani. Slične vijesti priistižu i iz drugih zemalja.
Istovremeno u Bosni i Hercegovini zabrinutosti nema. Život je
ovdje bajka, a takve su nam i prognoze do 2025. godine. I to što se tiče svega-
cijena, plata, zaposlenosti, industrijskog, ali i svakog drugog rasta.
Ukratko, gdje god pogledamo izgledi su nam dobri, čak jako
dobri, sve do 2025. godine.
Pokazuju to dva dokumenta- Program ekonomskih reformi Bosne i Hercegovine 2022.-2024. i Informacija
o ekonomskim perspektivama BiH do 2025.
Obe dokumenta je uradila Direkcija za ekonomsko planiranje
BiH.
PER BIH DO 2024.
Prvi je usvojen od strane Savjeta ministara Bosne i
Hercegovine, dok je drugi dokument upućen u Parlamentarnu skupštinu.
Komentarišući prvi dokument za BUKU- ekonomista Draško
Aćimović kaže da je prije svega nevjerovatno da se jedan ovakav dokument usvaja
bez bilo kakve rasprave na vanrednoj telefonskoj sjednici dok se pred našim
očima cijeli svijet dramatično mijenja zbog rata u Ukrajini.
Nadalje,
dodaje, teško je dati analizu svega napisanog u Programu ekonomskih reformi dok
slušamo upozorenja od ljudi koji postavljaju ekonomske pravce da dolazi ekonomski
uragan, pa se čini kao da su naše analize pisala braća Grim.
“Upravo sam pročitao citiram «Program ekonomskih reformi
fokusiran je na makroekonomski i fiskalni okvir, te strukturalne reforme u
periodu 2022 – 2024. godine. Ključne reformske mjere u PER BiH do 2024. godine
usklađene su sa Okvirom za realizaciju ciljeva održivog razvoja u BiH i
uključuju dobru upravu i upravljanje javnim sektorom, društvo jednakih mogućnosti
i pametan rast». Samo definicija koju su naveli u svojoj izjavi iz Savjeta ministara
« da uključuje DOBRU UPRAVU i upravljanje javnim sektorom » izaziva kod
svakog ko počne da čita tu analizu, strah i zabrinutost u bilo kakvo stvarno i
iskreno ekonomsko planiranje jer je BiH poznata i priznata u Evropi kao treća
zemlja po korupciji”, ističe za BUKU Aćimović.
Pojašnjava i da bi projekcija rasta industrijske proizvodnje
bila na nivou od 6%, kako je navedeno, trebalo bi da BiH doživi industrijski bum što
je malo vjerovatno. Takođe, pitanje inflacije i procjene da će se ona zadržati
na nivou od 6% , a da će realna inflacija za prvih pola godine biti oko
16%, je više nego optimistična procjena.
“A definicija da će komunalne usluge i cijene hrane biti
stabilne i neće rasti sljedeće godine je otprilike jednako tome da gledajući u
fildžan vidimo sretnu i stabilnu budućnost. Ipak stvarnost nam jasno govori da
do recesije već dolazi, kao i do masovnih otpuštanja i dramatičnih poremećaja u
lancima opskrbe, ali i do
proširenja sukoba u Ukrajini i ekonomskog rata koji bukti svijetom. Na kraju da
ne bismo pokvarili ovaj optimizam i da ne bi telefonska sjednica Savjeta
ministara bila omalovažena, jer ipak su ljudi službeno proveli vrijeme telefonirajući,
a znamo koliko zračenje nanosi štetu organizmu, završiću ovu izjavu
dijagnozom – ko nas je kleo nije dangubio”, zaključio je Aćimović.
EKONOMSKE PERSPEKTIVE BIH DO 2025.
I dok za Program ekonomskih reformi Bosne i Hercegovine
2022.-2024. možemo imati neko razumjevanje- pisan je prije napada Rusije na
Ukrajinu, za Informaciju o ekonomskim
perspektivama BiH do 2025., koja je pisana u martu, teško je naći razumjevanje.
Tako ovdje možemo pročitati da se do kraja 2022. može očekivati
realni ekonomski rast u BiH od oko 2,1 odsto u odnosu na prethodnu godinu, a od
2023. do 2025, ekonomski rast od oko 3,2 odsto na godišnjem nivou.
I industrijsku proizvodnju, navode „očekuje osjetniji ekonomski
napredak“, a reformske mjere na unapređenju ekonomskog ambijenta koje proizvode
nadležne institucije u BiH trebale dati mjerljive rezultate…
Predviđa se Ii povećanje zaposlenih,
smanjenje broja nezaposlenih, povećanje prosječne plate od 6,3 odsto u 2022.,
ali i „stabilan rast cijena u BiH“…
No osnovni rizici za ostvarenje ove
projekcije su, kako se navodi, “dešavanja između Rusije i Ukrajine”.
“Evropska centralna banka je predstavila
dva scenarija. Oba predviđaju prestanak isporuke ruskog gasa Evropi, što se
može samo djelimično nadoknaditi korištenjem drugih izvora energije uz rast
cijena nafte i gasa. Među domaćim faktorima koji bi mogli utjecati na nivo inflacije
je nepredviđen rast cijene komunalija – stoji u dokumentu koji je zasnovan na
zvaničnim podacima statističkih sistema i agencija.
Ekonomista Željko Rička za BUKU kaže da bi bio sretan da su
ove prognoze tačne, ali nažalost one su prilično nerealne, jer se
oslanjaju na statične podatke, uglavnom iz 2020. godine, a manjim dijelom iz
2021. godine. Naglašava da to ipak nije karakteristično samo za našu zemlju,
već i za međunarodne finansijske institucije, poput Svjetske banke i MMF-a.
“To je objektivno zastarilo
i ti podaci su se značajno promijenili jer u društvu u kome trenutno živimo,
mislim na cijeli svijet, godina dana je jako dug period. U Informciji je na
primjer navedena stopa inflacije nešto preko 6 posto, a Agencija za statistiku BiH
je za april već izašla sa stopom inflacije od 13,2 posto. Nadalje podaci koji
se u ovom dokumentu navode, po meni se, ne komentarišu na pravi način. Recimo stope
zaposlenosti i nezaposlenosti su jako zabrinjavajući podaci, a istovremeno
imamo rast BDP po stanovniku, a rast je zapravo jer imamo manje stanovnika”,
pojašnjava Rička dodajući da je problem i što će se sada svi budžete, i okvirni i pojedinačni, pnanirati
na bazi veličina koje su poprilično
optimistične.
Nedostaje, mišljenja je, i zaključak koji bi upućivao na
trenutnu ekonomsku sliku kod nas i u svijetu i u kome bi stajalo da treba biti
jako obazriv prilikom planiranja budućih rashoda, jer je pod velikim znakom
pitanja hoće li se budžeti puniti predviđenom dinamikom jer je sada već svima jasno da je pred nama period pada
privredne aktivnosti, pad potrošnje i pada životnog standarda.