Situacija je najsloženija u Španiji. Početkom krize više od polovine Španaca sebe je ubrajalo u srednju klasu. U značajnoj mjeri to se objašnjava time što su u vrijeme ekonomskog uspona u srednju klasu ubrajali sve čija mjesečna plata premašuje 1.500 eura.
To su uglavnom ljudi bez visokog obrazovanja i potrebne kvalifikacije – prodavci, kelneri, zidari i slično.
Dostupnost bankarskih kredita, visoka zaposlenost i razvoj socijalne sfere doprinijeli su uvećanju srednje klase. Ipak, nedavna istraživanja pokazala su da je obezbijeđeni sloj društva na Pirinejima veoma oslabio.
Smanjenje plata, povećanje poreza i rata kredita postepeno izbacuju iz redova srednje klase sve više ljudi.
Više od 60 posto španskih porodica iz ovog sloja strada od nezaposlenosti i nedostatka egzistencijalnih sredstava.
Politika stroge budžetske štednje, koja se najaktivnije realizuje na jugu zone eura, primjenjuje se u EU na sve strane, samo sa različitim stepenom intenziteta.
Ta politika vodi ka razaranju iste one srednje klase koja je nekada u Evropi postala osnova demokratije i čak socijal-demokratskih promjena, koje su osigurale porast životnog standarda tokom perioda od 50-ih do 70-ih godina – upozoravaju ekonoski analitičari.
U toj situaciji može da se govori o krizi temelja evropske liberalne demokratije upravo zato što srednje slojeve aktivno osiromašuje poreska politika, politika smanjivanja socijalnih troškova potkopava evropsku srednju klasu, potkopava njeno materijalno blagostanje, vodi ka njenom smanjenju.
Nacionalne vlade ohrabruju građane deklaracijama usvojenim na evropskim samitima i “radosnim prognozama”. Na primjer, grčka vlada je još jednom odložila datum početka “ekonomskog buma” za 2014. godinu.
Vlada Francuske obećava ekonomski uspon već naredne godine, ali srednja klasa, naprotiv, sve više se plaši da će se realna situacija pogoršati.
Ova “bolest” koju nazivaju čas grčkom, čas španskom, proširila se i na na sjever Evrope i aktivno ga pogađa.
U Njemačkoj, koja se smatra zonom oslobođenom od ekonomskih problema, otprilike četvrtina radno sposobnog stanovništva radi za platu od oko 400 eura i manje. To je takozvana kategorija “mini jobs”.
Masovne proteste, izazvane antikriznom terapijom, u Grčkoj, Španiji, Italiji, Francuskoj i čak Velikoj Britaniji organizuju i provode upravo predstavnici srednje klase.