Danas je petak, 31.januar, ali za trgovce širom Balkana mogao bi biti petak 13.
Val nezadovoljstva građana širom regije zbog poskupljenja prozivoda proširio se kada su građani Hrvatske prošle sedmice na jedan dan bojkotovali trgovine. To je smanjilo promet trgovačkih lanaca za 40%.
U Hrvatskoj je juče počeo sedmodnevni bojkot, a građani su odlučili bojkotovati trgovine i u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Srbiji, Sloveniji.
Udruženje potrošača EFEKTIVA pozvalo je građane na bojkot, premijer Crne Gore Milojko Spajić podržao je bojkot trgovina, a to je uradio i Amir Hasičević ministar trgovine Federacije BiH. Ministarka finansija Republike Srpske Zora Vidović najavila je pojačane inspekcije kontrole.
Većina građana Sarajeva s kojima smo juče razgovarali smatraju da su cijene osnovnih životnih proizvoda neizdrživo visoke pa podržavaju bojkot.
Hoće li bojkot natjerati trgovce da snize cijene?
“Iskreno sumnjam”, kaže za Buku ekonomski analitičar Admir Čavalić.
Domet bojkota je, dodaje, slanje poruke i eventualno pokretanje određenih marketinških aktivnosti od strane velikih trgovinskih lanaca.
“To se upravo desilo u Hrvatskoj gdje je jedan trgovinski lanac iskoristio bojkot kako bi napravio vlastitu katalošku akciju zaključavanja cijena 250 proizvoda. Pitanje je da li su to potrošači zaista tražili/očekivali? Cijene se dugoročno smanjuju putem konkurencije na tržištu. Tako da pravo pitanje nije zašto je proizvod skup, već zašto ne postoji neko ko bi ponudio proizvod jeftinije”, navodi Čavalić.
Smatra da je potrošački bojkot legitiman i predstavlja fenomen sa dugom istorijom. Preko bojkota potrošači šalju određenu poruku.
“Obično je ta poruka vezana za neka politička, etička, šira društvena pitanja, ali evo moguće je i u vezi politike cijena. Bojkot kao bojkot je tržišni i dešava se svakodnevno. Većinom kao pojedinačni bojkot, jednog ili više potrošača, a nekada, kao u ovom slučaju, kao masovni bojkot potrošača.”
Koji su efekti bojkota?
Efekti današnjih bojkota širom regiona znaće se narednih dana, ali ekonomski stručnjaci kažu da je jedini pravi rezultat ako trgovci smanje marže.
“Bojkot bi imao pozitivnih efekata u smislu signala onima koji zloupotrebljavaju stanje na tržištu i praktično pljačkaju svoje kupce nerealno visokim cijenama da možda kupci ipak mogu biti spremni da nešto poduzmu po tom pitanju i da je jednodnevni bojkot tek prvi korak, a također i signal vlastima da građani jesu u stanju nešto organizirano i masovno uraditi i da bi mogli jednako djelovati i prema vlastima pa da nećemo vječno ostati društvo koje pasivno trpi sve od svakoga”, kaže za Buku ekonomski analitičar Igor Gavran.
Bojkot kafića i pekara je konkretniji i efikasniji
Ipak, dodaje da u u ekonomskom smislu ozbiljnijih dugoročnih efekata na trgovce ne može biti od jednog dana bojkota jer većina robe koja se ne proda tog dana prodala bi se prethodnih i narednih dana.
“Trajni gubitak bi bio tek od onog manjeg dijela tzv. impulsne kupovine koju obavimo neplanski kada smo već u prodajnom objektu drugim povodom. Naravno proporcionalno tome je i određena ali minimalna ušteda za kupce. U slučaju bojkota ugostiteljstva ili pekara efekat bi bio puno ozbiljniji jer ono što ne kupimo toga dana ne možemo kupiti ni unaprijed ni naknadno (niko neće popiti duplo više kafa ili kupiti duplu količinu kifli ili kroasana za doručak da nadoknadi ovaj dan bojkota) tako da bi ekonomski udar na ugostitelje ili pekare bio konkretniji i ozbiljniji. I naravno efekat bi bio i na prihode od PDV zbog manjeg prometa”, objašnjava Gavran.
Je li bojkot opravdan?
Upitan da li je bojkot opravdan, ekonomista Igor Gavran kaže da je to sa stručne strane postalo besmisleno objašnjavati.
“Jer je način formiranja cijena u BiH jednostavno neekonomski – klasična nezajažljiva “može mi se” pohlepa koja sve više udaljava prodajne cijene od troškova”, kaže Gavran.
Čavalić kaže kako cijene jesu visoke, naročito kod nekih životnih namjernica bez kojih se ne može. Bojkot šalje poruku o tome.
“To je njegova opravdanost. Međutim, prave promjene treba da se dese kroz stvaranje uslova da se omogući više konkurencije na tržištu tj. kroz uklanjanje barijera i nekih djelovanja vlade preko kojih se stimuliše monopolističko ponašanje ili pak jačaju veliki igrači na tržištu”, zaključuje Čavalić.