Iako je u prva tri mjeseca ove godine od PDV-a prihodovano 200
miliona KM više (8,95%) u odnosu na isti period prošle godine, entiteti su
dobili manje novca – i to Federacija BiH 41 milion KM manje (-5,19%), dok je
Republici Srpskoj doznačeno 28 miliona KM manje (-6,23%).
U isto vrijeme, na ime otplate vanjskog duga, Federacija BiH izdvojila je 115 miliona KM više (ukupno 230 miliona KM), što je 101,08% više,
dok je Republika Srpska izdvojila 52 miliona KM više (ukupno 105 miliona KM),
što je 99,96%.
U tablici ispod dajemo prikaz ukupno raspoređenih sredstava entitetima i Brčko Distriktu sa pripadajućim spoljnim dugom
Ovi podaci su nam, kaže ekonomista Faruk Hadžić, bitni iz dva
razloga. Prvi razlog jeste što će u narednim mjesecima, ukoliko ne bude
vanrednih događaja, doći do smanjenja godišnjeg nivoa inflacije, što će značiti
i manji rast prihoda od indirektnih poreza u odnosu na prošlu godinu. Drugi
razlog jeste što su značajno planirani veći izdaci za ovu godinu u entitetskim
budžetima, posebno za penzionere, što će uz više novca za nivo Bosne i
Hercegovine i veću otplatu duga biti dodatni pritisak na stranu prihoda. Moguće
je, dodaje, da će se u drugom dijelu godine raditi i rebalansi budžeta, te
pokušati osigurati nedostajući prihodi kroz nova zaduženja na domaćem i ino
tržištu.
“Ovdje je situacija dosta povoljnija za Federaciju BiH, koja
prošle godine nije radila rebalans i ima više prostora za zaduženja, što se ne
može reći za Republiku Srpsku i koja će biti u dosta teškoj situaciji, pogotovo
zbog otplate dospjelog duga po osnovu emisije obveznica prije pet godina. Posljedice
liječenja inflacije će biti sada dosta teže i bolnije, a to sam najavio i
upozorio u januaru 2022. godine”, istakao je Hadžić.
I ministarka finansija Republike Srpske Zora Vidović potvrdila
je je republički budžet za prva dva mjeseca ove godine dobio 27 miliona KM
manje sredstava od PDV-a zbog povećanja međunarodnih obaveza, iako je Srpska u
januaru i februaru dobila 20,9 miliona KM više tih sredstava nego u istom
periodu lani. “Međunarodne obaveze prema Svjetskoj banci, Međunarodnom
monetarnom fondu (MMF), Evropskoj investicionoj banci (EIB), EBRD-u i drugima
su u januaru i februaru bile veće za 48 miliona KM u odnosu na januar i februar
prošle godine, tako da je republički budžet dobio 27 miliona KM manje, opštine
su dobile šest miliona KM manje i `Putevi Republike Srpske` dobili su milion KM
manje”, rekla je Vidovićeva za Srnu, navodeći i kao spomenuti krediti od
međunarodnih institucija uopšte nisu bili krediti za budžet, nego da se radi o
kreditima po projektima po svim lokalnim zajednicama u Srpskoj, uz dio kredita
prema Investiciono-razvojnoj banci Srpske.
Nažalost, ministarka nije navela o kojim projektima po svim lokalnim
zajednicama je riječ.
Iz JP „Putevi RS“ su za BHTV već potvrdili da je poslovanje
ovog preduzeća otežano, te da će infrastrukturni projekti, koji nisu prioritet,
biti na čekanju.
Reagovali su i predstavnici Saveza opština i gradova Srpske
najavom su da će zatražiti sastanak sa premijerom Srpske Radovanom Viškovićem i
ministrom finansija Zorom Vidović zbog smanjena priliva sredstava u budžete
lokalnih zajednica po osnovu PDV-a.
NA NAPLATU STIŽE 1,1 MILIJARDA KM
Republika Srpska ove godine mora da vrati dugove „teške“ 1,1
milijardu maraka, što je skoro petina
budžeta od 5,38 milijardi maraka.
Prema okviru za zaduživanje u ovoj godini stvoren je prostor
da se dugoročno, kratkoročno i kroz garancije napravi 1,9 milijardi maraka
novih obaveza.
Dugoročno zaduživanje u 2023. planirano je do iznosa od
1.080.000.000 KM i to kroz emisije hartija od vrijednosti i kreditna zaduženja
kod domaćih i stranih banaka.
Ekonomski stručnjaci strahuju da će se nedostajući prihodi pokušati nadoknaditi kroz nova zaduženja na domaćem i ino tržištu.
GDJE NAĆI NOVAC?
Vjerovatno u Kini koja je ovdje već
prisutna u nizu projekata HE Bistrica, HE Dabar, TE Stanari, TE Banovići,
Termoelektrana i toplana KTG Tuzla,
autoput Brčko – Bijeljina, auto-put Banjaluka- Prijedor, Blok 7E Tuzla…
A i sam predsjednik
Republike Srpske Milorad Dodik potvrdio je da ima uvjeravanja da je kineska
vlada odlučila prihvatiti obveznice Republike Srpske kao garancije i
instrumente finansiranja.
“Uglavnom su svi okrenuti Zapadu, ali od prije dva dana
imamo uvjeravanja da su kineska država i Vlada odlučile prihvatiti obveznice RS
kao garancije i instrumente finansiranja. Čak nam nude i izvođenje radova na
izgradnji autoputeva tako da izdajemo obveznice”, rekao je Dodik u obraćanju na
manifestaciji “Izbor najuspješnijih u privredi Republike Srpske” za 2022.
godinu.
Dodik nije iznio detalje o kojoj bi se vrijednosti obveznica
radilo, pod kojim bi se uslovima one izdavale, kao ni šta bi bila garancija za
vrijednost obveznica.
A upravo sada u Kini
boravi premijer Republike Srpske Radovan Višković i javlja da bi Kinezi da grade i distributivnu mrežu u
Republici Srpskoj, ali i BiH i regionu.
“Naši prenosni kapaciteti su limitirani. Ova kompanija je
jedna od vodećih u svijetu za izgradnju prenosne mreže, tako da će oni da se
uključe u taj projekat“, rekao je Višković u Pekingu, nakon razgovora sa
direktorom ove kompanije i njegovim saradnicima.
Podsjećamo, Vlada Republike Srpske je prije tačno dvije
godine donijela Odluku o prihvatanju zaduženja emisijom obveznica na
međunarodnom finansijskom tržištu.
“U skladu sa usvojenim Budžetom Republike Srpske za 2021. i
Odlukom Narodne skupštine Republike Srpske o dugoročnom zaduženju za ovu
godinu, Republika Srpska je, putem Ministarstva finansija 20. aprila uspješno
iskoristila povoljne uslove na međunarodnom finansijskom tržištu i po prvi put
emitovala 144A/REGS petogodišnje obveznice denominovane u evrima u iznosu od
300 miliona evra po kuponskoj stopi od 4,75 odsto”, saopšteno je tada iz Vlade
RS.
KUDA VODE KINESKI KREDITI?
Mnogi će reći u dužničko ropstvo istovremeno podsjećajući na
slučaj Šri Lanke, koja 2017. godine više nije mogla da vraća kineske kredite,
pa je morala da na 99 godina Kini ustupi najveću luku u zemlji, Hambantotu, od
kada Kinu i bije glas da manje zemlje gura u zavisnost.
Koliko su ovakve tvrdnje realne, te šta možemo očekivati u
Bosni i Hercegovini, gdje se većina projekata, od putne infrastrukture do
elektro-energetskog sektora, prepušta kineskim investitorima, teško sa sigurnošću
bilo ko može reći.
Tako ekonomski analitičar Igor Gavran ističe da je bilo kakvo zaduživanje bez jasnog plana upotrebe sredstava za neku produktivnu namjenu opasno, jer gotovo izvjesno stvara novu obavezu koja se neće moći izmiriti i onda bi kreditor mogao da se naplati iz garancija i koleterala.
A vraćanje prethodnih dugova svakako nije dobra namjera i zapravo je samo je potvrda da su prethodna zaduženja bila nenamjenska i pogrešna: “Pošto ne znamo šta se ima u vidu kao garancija teško je reći kolika bi potencijalna šteta mogla biti. Meni prije svega pada na pamet imovina u nespornom vlasništvu RS kao što je Elektroprivreda i kompanije u njenom sistemu, te neke druge javne kompanije. Obzirom kako se loše upravlja javnim kompanijama, čak nisam siguran koliko bi bilo loše da ih preuzme neko drugi, ako se svejedno može ograničiti cijena struje na nivo prihvatljiv domaćim građanima i privredi. Ali, naravno da bi se time izgubila značajna sredstva koja bi mogla koristiti javnom interesu i da bi se praktično posljednja vrijedna entitetska imovina izgubila. Kada je riječ o državnoj imovini, ja iskreno sumnjam da bi bilo koji kreditor prihvatio kao garanciju bilo kakvu spornu imovinu. Ako imamo jasne presude najvišeg suda u BiH da je državna imovina vlasnistvo države BiH, ne postoji nikakav pravni osnov da se ona nudi kao garancija zaduženja bilo kojeg entiteta. Ako bi neki kreditor i povjerovao da je ta imovina entitetska i prihvatio je kao garanciju mislim da bi u slučaju spora opet gubitnik bila RS, jer ne bi mogla pravno dokazati svoje vlasništvo i morala bi štetu naknaditi na neki drugi način. Ali ovo je već pravna tematika u koju ne bih ulazio”.
Gavran podsjeća da je za njega najveći problem zaduživanje sa jedinom svrhom vraćanja dugova, jer je to klasična spirala neodrživog zaduživanja koje vode bankrotu.
Nama su, napominje, potrebna ulaganja iz NR Kine kao jedne od vodećih svjetskih ekonomija, potrebna nam je njena tehnologija i ekonomsku saradnju sa Kinom treba jačati u interesu cijele Bosne i Hercegovine. Ali istovremeno, podvlači, nisu nam potrebni novi neodrživi dugovi i nenamjenska zaduživanja iz bilo kojih izvora: “Kada je dug ipak neophodan i ima opravdanu svrhu i jasan plan i izvore otplate bez naknadnog novog zaduženja, onda je važno pronaći najpovoljniji izvor s najpovoljnijim uslovima bez obzira na porijeko novca“.
Ekonomista Slaviša Raković za BUKU je još ranije naveo da,
istorijski gledano, mogućnost da povjerilac preuzme neke velike objekte ili
imovinu države je dokazano moguća. No, u novije vrijeme, naglašava, povjerioci
su skloniji da se umiješaju u upravljanje javnim finansijama kako bi naplatili
dug.
Podsjeća i na slučaj Grčke koja je krajem 19. vijeka doživela
da Francuska i Velika Britanija preuzmu ministarstvo finansija, da bi slično
doživjeli i u 21. vijeku sa famoznom trojkom.
“Ono što je nepovoljno kod ‘privatnih’ kreditora je što u
ugovorima obično postignu prednost u naplati duga nad ostalim povjeriocima, što
je u slučaju Argentine uzelo više godina za provođenje ekonomskog oporavka i
obeshrabrilo dužničke investitore da ga potpomognu”, ističe Raković dodajući da
je u Crnoj Gori autoput, odnosno kredit nepovoljno ugovoren, jer servis kredita
počinje i prije završetka radova, dok je istovremeno kreditor ujedno i izvođač
radova.
Samim tim, sasvim je realno da kreditor odnosno investitor
slijedeći ugovor stekne imovinu države dužnika, kao što bi stekao i direktnim
ulaganjem.
“Male države imaju premalo stručnjaka za javne finansije, a
pogotovo za međunarodno zaduživanje, ali zato imaju apsolutni suficit
političara koje ne zanima ni cijena duga, niti posljedice zaduživanja, već
isključivo lična promocija i lična dobit. Da, realno je sticanje imovine ako je
predviđeno ugovorom”, ističe Raković, podsjećajući da je TE Stanari izgrađena
kineskim kreditom i da je u tom ugovoru zastupljena klauzula preuzimanja
imovine u slučaju neuredne otplate kredita.
Na naše pitanje da li vidi nešto posebno sporno u kineskim
ulaganjima u ključne projekte u BiH u odnosu, recimo, na ulaganja iz EU, kaže
da ne vidi ništa posebno sporno, izuzev transparentnosti:
“Tačno je da su ugovori manje transparentni i to je u suštini najveći problem.
A iako su parlamenti nadležni za odobrenje takvih ugovora, čak ni
parlamentarcima nisu dostupni kompletni ugovori. S druge strane, sve EU, MMF,
SB ugovore/projekte možete naći javno izložene na web sajtu tih institucija.
Dakle, sve se svodi na domaći politički faktor i stepen gladi za finansijama”.
O tome da li smo u ovom momentu prezaduženi, kaže da se prezaduženost najlakše definiše kao nesposobnost za vraćanje dugova, a kako je u BiH na snazi direktno zahvatanje u prihode od indirektnih poreza radi servisiranja dugova to se onda manifestuje kao nesposobnost imanja održivog budžeta.
“U današnjoj situaciji imamo pojavu da lokalne zajednice imaju umanjene prihode u odnosu na prošlu godinu, jer je na stolu manje prihoda od indirektnih poreza zbog povećanja servisa dugova Republike Srpske. Vlada RS će to nadoknaditi zaduženjem za refinansiranje, što opštine ne mogu da koriste. Sve dok Vlada uspješno pravi zaduženja, govoriće se da nije prezadužena. Kako će napraviti kompenzaciju opštinama za manjak prihoda ostaje da se vidi. U svakom slučaju svjedočimo već dugo ovoj pojavi pojavi i smatram da to zaslužuje odgovarajuća politička razmatranja”, ističe Raković.
Jedno od rješenja koje predlažu ekonomisti su izmjene Zakona
o unutrašnjem dugu i zaduženju Srpske, na način da se pitanje zaduženja vrati u
nadležnost Narodne skupštine, koja treba da bude kočnica
prekomjernog zaduženja.