Da sam u prilici, premijeru RS Aleksandru Džombiću bih savjetovao da beskompromisno spriječi tendencije raznih lobija i tajkuna da gospodare ekonomijom RS i da ih gurne što dalje od budžeta, da se oštro obračuna sa korupcijom u državnim organima i institucijama, te da kroz adekvatan socijalni program zaštiti sirotinju koje je sve više, rekao je profesor dr Rajko Tomaš, ugledni ekonomista i redovni profesor Ekonomskog fakulteta u Banjaluci.
Ako ovo ne bi mogao da uradi ili ne bi želeo, savjetovao bih mu da podnese ostavku – kategoričan je Tomaš u odgovoru na pitanje šta bi savjetovao premijeru RS.
Nedavno ste ekonomsku situaciju u BiH, uključujući oba entiteta, ocijenili kao dramatičnu. Zašto?
Na osnovu velikog pada realne kupovne moći stanovništva, zatim na osnovu širenja siromaštva na gotovo četvrtinu populacije, izuzetno visokog deficita platnog bilansa, te rasta ionako visoke nezaposlenosti. Ovakvo stanje je posljedica opšte ekonomske krize, ali je neprihvatljivo da vlasti nisu mogle učiniti više da se ovoliki broj ljudi ne nađe u ovako bijednoj situaciji.
Na šta konkretno mislite?
Nisu svi troškovi života posljedica samo rasta cijena nafte i hrane u svijetu. Cijene različitih domaćih usluga rasle su još i više, a mnoge pod nekim oblikom nadzora vlasti. Takođe, izostali su adekvatni socijalni programi i programi zapošljavanja. Očito, razmjere krize u BiH imaju i svoje unutrašnje generatore, a jedan od snažnijih su u vlasti koje su nespremno dočekale krizu i na njene izazove nisu odgovorile adekvatnim mjerama.
Šta se dogodilo sa sredstvima od privatizacije u RS?
Poslije uspješne prodaje “Telekoma RS” izjavio sam da se dobijeni novac mora investirati tako da donosi RS najmanje istu dobit koliko je donosio “Telekom”. U protivnom, smanjićemo društveno bogatstvo Srpske. Kreatori razvojnog programa nisu ga zasnovali na ovom principu. Naime, znatan dio tog novca je investiran u objekte koji su donosili troškove, kao što su sportske dvorane, ulična rasvjetu u selima… Sve je to lijepo i korisano, ali skupo.
Očito nije bilo dobrih ideja.
Nisam siguran da je novac namijenjen razvoju pronašao najbolje projekte. Naime, vrlo je malo novih projekata, ideja u smislu razvoja, a mnogo investicija koje neće postati osnova nekog značajnijeg razvoja. Čini mi se da ima i prikrivenih sanacija. Očekivanja od razvojnog programa su bila velika, a kako se kriza širi, čini se da su ona izneverena. Još 2008. godine predlagao sam da se redefiniše razvojni program i da se najveći dio novca od privatizacije usmjeri u proizvodne investicije i zapošljavanje. Ideja nije prihvaćena. Mislim da još nije kasno da se preostali novac usmjeri isključivo u proizvodnju i otvaranje novih radnih mjesta.
Svjedoci smo novih zaduženja Vlade RS. Da li RS, po vama, klizi u dužničku krizu?
Bojim se da je Vlada RS došla u situaciju kada mora da vuče iznuđene poteze, a to je najlošiji ambijent za donošenje odluka. Izostanak sporazuma sa MMF doveo je Vladu u tešku situaciju. Ona je morala posegnuti za zaduživanjem ili pristupiti naglom i drastičnom smanjenju javne potrošnje. Vlada se opredjelila za zaduživanje.
Pod (ne)povoljnim uslovima?
U uslovima visoke kamatne stope, zaduživanje na tržištu prodajom obveznica i trezorskih zapisa nije dobra mjera, i to ne samo zbog visokih troškova vraćanja duga, nego prvenstveno što se time povećava tražnja za novcem, vrši pritisak na dalji rast kamatne stope na kredite, što direktno pogađa privredu i stanovništvo. Imponuje težnja Vlade RS da pokuša da održi dostignuti nivo potrošnje i da popravi socijalnu i ekonomsku stabilnost. Međutim, pred nama, nažalost, nisu godine prosperiteta.
NEPOPULARNE MJERE
Dvije naredne godine biće kritične sa aspekta izmirivanja inostranih dugova, što će ugroziti i dostignuti novo sadašnje javne potrošnje. Ova Vlada RS se našla na mjestu i u vremenu u kome će morati da provodi nepopularne mjere. Biće prinuđena da zatvori neke institucije, neke racionalizuje, zatim smanji broj zaposlenih u javnom sektoru, kao i benificije, i odustane od nekih projekata. U protivnom, ako se nastavi sa zaduživanjem, svi loši scenariji su mogući – prokomentarisao je dr Tomaš dolazeće vrijeme.
BEZ NOVIH NAMETA
Dr Tomaš smatra da Vlada RS mora preduzeća i banke da uputi na tržište, da tamo zarađuju novac i odgurnu ih od javnog novca.
Odgovorna lica treba da za poslovanje preduzeća odgovoraju svojom cjelokupnom imovinom. Privredni sudovi treba da uspostave “crne liste” direktora koji su preduzeća dovela u stečaj. Raznim mahinacijama sa akcijama, fiktivnim dokapitalizacijama, obaranju vrijednosti akcija mimo pravila, ignorisanju malih akcionara, treba stati u kraj – kaže Tomaš. Vlada Republike Srpske ne bi smjela da posegne za uvođenjem novih nameta privredi.