Prema nedavnom pisanju Blica, Republika Srpska će u narednih
pet godina ostati bez 100.000 radno sposobnih građana, zbog starenja i
migracija radne snage. Kako procjenjuju iz Unije poslodavaca RS, u narednih pet
godina, sa biroa za zapošljavanje biće izbrisano 35 000 ljudi zbog starenja,
dok će ih isto toliko napustiti zemlju. Tek manji broj će se zaposliti. Nastavi
li se ovakav trend, poslodavci upozoravaju da će realna ponuda radne snage za
pet godina iznositi tek između 25.000 do 30.000 radnika. Saša Trivić, potpredsjednik
Unije udruženja poslodavaca RS, kaže za Blic da će se time samo prividno
riješiti problem nezaposlenosti, jer se postavlja logično pitanje ko će raditi
i proizvoditi novu vrijednost.
Veliki problem je i što veliki procenat nezaposlenih spada u
dugoročno nezaposlene, što znači da na evidenciji nezaposlenih provedu duže od
godinu dana. Zbog dugoročne
nezaposlenosti, ovi ljudi gube ključne kompetencije. Takođe, promjene u radnim
procesima, odnosno automatizacija i digitalizacija, za posljedicu će imati
smanjenje potrebe za angažovanjem postojećih ili novih radnika. S obzirom na
dugogodišnji i drastičan rast broja radnika sa visokom stručnom spremom na
birou, jasno je da značajan broj radnika koje školujemo neće ni trebati tržištu
rada, zaključak je Unije poslodavaca RS.
Problem o kojem govori članak u Blicu nije specifičan samo
za Republiku Srpsku ili Bosnu i Hercegovinu. Promjene u radnim procesima,
ukidanje radnih mjesta unutar srednje klase, izazov je sa kojim se suočava
cijeli svijet. Formalno stečena znanja i vještine ne poklapaju se u dovoljnoj
mjeri sa potrebama tržišta, što stvara neravnotežu između ponude i potražnje,
odnosno strukturalnu nezaposlenost. Cjeloživotno obrazovanje tako sve više
postaje nužnost, ne samo za visokoobrazovane, nego i za sve mlade ljude među kojima
je stopa nezaposlenosti posebno visoka.
Strategija Evropske unije “Evropa 2020” zbog toga stavlja
naglasak na jačanje veza među obrazovanjem, poslovnim sektorom, istraživanjem i
razvojem, kao i na mobilnosti studenata, uz formalno priznavanje svih oblika
neformalnog obrazovanja. Naglasak u obrazovnom sistemu potrebno je staviti na
preduzetništvo, kreativnost i inovacije, a jedan od najvećih prioriteta jeste
obrazovanje stručnjaka u oblasti informacionih tehnologija.
Velika potražnja za IT kadrom kao prilika
Obzirom na veliki deficit IT kadra u cijelom svijetu i ubrzan razvoj informacionih
tehnologija, očekivanja su da će u naredne dvije decenije potražnja za IT
stručnjacima samo rasti. Imajući u vidu
problem sa početka teksta, postavlja se pitanje da li je potražnja za IT
stručnjacima kod nas prepoznata kao prilika za sve one čije sadašnje zanimanje
nije, niti će biti traženo u budućnosti? Ili za one koji svoje zanimanje tek
treba da odaberu i koje treba pravilno usmjeriti? Šta po tom pitanju čine nadležne
institucije i formalne obrazovne ustanove, a šta organizacije koje pružaju neformalno
obrazovanje i pojedinci koji, u potrazi za znanjem koje će im omogućiti
zaposlenje, radije zaobilaze institucije sistema?
Ponuda IT kadra nikako ne zadovoljava potrebe tržišta, kaže Bojan
Vuković, osnivač i direktor kompanije “DVC Solutions” iz Banjaluke koja se bavi
pružanjem IT usluga. “Radi se o velikom deficitu kvalitetnog IT kadra koji ima
stabilnu i formalnu obrazovnu podlogu, jer tržište zahtijeva konstantno
prilagođavanje, učenje i usavršavanje, ali i studiozan pristup problemu.
Površno pristupanje problemu i neadekvatna upotreba tehnologija dovodi do
gubitka povjerenja i strpljenja kod klijenata, te stvara negativne reference.”
Ključnu ulogu u razvoju IT kadra, smatra Vuković, igra
aktivno uključivanje univerziteta i drugih obrazovnih institucija, koje bi u
saradnji sa realnim sektorom – IT kompanijama – trebalo da rade na obrazovanju novih kadrova
koji bi u budućnosti bili spremni da zadovolje zahtjevima. “Ovo je izuzetno dug
i težak proces, ali se po primjeru uspješnih modela iz Estonije, Irske, SAD i
drugih zemalja može pronaći adekvatno rješenje.”
Ovo je sektor koji je prije svega kreativan i rješava realne
probleme sa kojim se susrećemo, kako pojedinci, tako i javni i privatni sektor,
kaže Vuković. “IT nije sve, ali je u svemu. Posao u IT sektoru neće pronaći
samo oni koji su tehnički obrazovani i vladaju tehnologijom, već i svi drugi
koji shvate da je rad u IT sektoru znatno prosperitetniji i omogućava
konstantno usavršavanje i napredovanje. IT sektor ima ogromnu potrebu za
ekonomistima, pravnicima i svim drugim kadrovima koji pronađu sponu sa
tehnologijom i rješavanjem tržišnih problema.”
Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Republike Srpske, ako
se uporedi vrijeme koje IT stručnjaci provedu na evidenciji nezaposlenih, sa
prosječnim vremenom svih drugih lica sa visokom stručnom spremom, može se
zaključiti se IT kadar brže zapošljava.
Štaviše, broj IT stručnjaka na evidenciji Zavoda za zapošljavanje daleko
je manji od svih ostalih zanimanja i njihov put do zaposlenja najčešće u potpunosti
zaobilazi institucije sistema.
Obzirom da postoji velika potražnja za IT profesionalcima, i
kod nas, i u svijetu, pitali smo nadležne institucije da li provode ili planiraju
programe i aktivnosti koji imaju za cilj uskladiti ponudu i potražnju u ovoj
oblasti. To se odnosi na programe u okviru formalnog obrazovanja, ali i u okviru
neformalnog obrazovanja, u smislu pružanja dokvalifikacija, prekvalifikacija i
uopšte veće zapošljivosti mladih (ali i nezaposlenih osoba uopšte) u IT
sektoru.
Organizator obrazovanja odraslih u Republici Srpskoj je Zavod za obrazovanje odraslih, koji među programima prekvalifikacije i
dokvalifikacije nudi i program za zanimanje tehničar računarstva. Za izvođenje
programa obrazovanja odraslih za zanimanje tehničar računarstva od strane
Zavoda za obrazovanje odraslih izdato je odobrenje za desetak srednjoškolskih
centara i centara za obrazovanje odraslih širom RS. Međutim, prema evidencijama
Zavoda za obrazovanje odraslih Republike Srpske, navedene programe u toku
godine u Republici Srpskoj upiše tek 14 polaznika.
Što se tiče aktivnosti na usklađivanju ponude i potražnje za
IT stručnjacima na tržištu rada koje su u nadležnosti Ministarstva rada i
boračko invalidske zaštite Republike Srpske, iz ovog Ministarstva kažu da su u
Vladi Republike Srpske prepoznali značaj razvoja sektora informacionih
tehnologija. “U tom smislu, Vlada Republike Srpske je 6. oktobra ove godine usvojila Uredbu o
realizaciji programa podrške zapošljavanju u oblasti usluga koje su predmet
međunarodne trgovine (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 90/16), gdje se pod
uslugama podrazumijevaju isključivo usluge koje se pružaju putem
informaciono-komunikacionih tehnologija. U skladu sa ovom uredbom Vlada
Republike Srpske podržava zapošljavanje novozaposlenih radnika u ovom sektoru
sa iznosom od 10.000 KM.”
Takođe, iz Ministarstva rada RS kažu da predstavnici
Ministarstva kroz svoj angažman u Komisiji za upisnu politiku kontinuirano
ističu potrebu za povećanjem broja mjesta u školama i fakultetima koji obrazuju
“deficitarane kadrove” i potrebu za usklađivanjem obrazovnih planova i programa
u srednjem i visokom obrazovanju sa potrebama tržišta rada.
Dodaju da će, kroz aktivnosti na pripremi izrade Akcionog
plana zapošljavanja u Republici Srpskoj za 2017. godinu, ovo Ministarstvo nastojati
da obezbijedi adekvatna sredstava za realizaciju programa prekvalifikacije i
obuke nezaposlenih lica za kojima postoji značajna potražnja na tržištu rada
Republike Srpske.
Pojedinci sve češće preuzimaju stvari u svoje ruke
Međutim, presporost školskih sistema i državnih institucija
u prilagođavanju izazovima savremenog svijeta dovela je do toga da često bolje
prođu oni koji preuzmu stvari u svoje ruke. Jedan od onih koji su u velikoj
potražnji za IT kadrom vidjeli priliku za zaposlenje je Miroslav Trninić, koji
je u IT svijet ušao sa 36 godina. U potpunosti je samouk, a znanja je sticao sa
interneta, iz udžbenika, od drugih kolega. Nekoliko godina je radio kao
samostalni programer, imao uspone i padove, ali, kako kaže, nije odustajao.
Danas vodi svoju vlastitu web development agenciju u Novom Sadu i zadovoljan je
poslom koji je odabrao. “Vremenom sam zavolio ovaj posao jer mi omogućava da se
lično izrazim, putujem, upoznajem ljude, a i da istovremeno budem zadovoljan.”
Prije nego što se počeo profesionalno baviti ovim poslom, Trninić je nekoliko godina intenzivno učio, jer je krenuo doslovno od nule. “Nisam
imao nikakvo tehničko, niti programersko iskustvo i znanje, tako da sam morao
da sve učim sam. Uglavnom sam se oslanjao na online tutorijale i knjige – kojih
ima više nego dovoljno za nekog ko hoće da uči. U startu sam odlučio da se
programiranjem ne bavim površno, pa sam krenuo dosta temeljno da izučavam
cijelu oblast, koristeći više fakultetski pristup. Na duge staze, to je bila
jedina ispravna odluka. Napominjem da se ovim poslom moguće baviti i nakon 7
dana čitanja, ali to je neodrzivo, uzimajući u obzir trenutno stanje na tržistu
i potrebno znanje za opstanak.”
Nekoliko godina Trninić je proveo radeći kao freelancer ili
samozaposleni developer/programer. Tokom tog perioda, ispekao je zanat i stekao
ne samo tehnička znanja, već i komunikacijske i poslovne vještine. “Ovakav način
rada ne zahtijeva samo tehničko znanje. Otprilike 50% posla otpada na komunikaciju
sa klijentima, vođenje vlastitih finansija, traženje posla, brigu o portfoliju,
a 50% na sam posao.” Kroz iskustvo sam naučio da su problemi neizostavan dio
cijele priče, tako da se podrazumijevaju. Od zakašnjelog plaćanja ili čak
neplaćanja od strane klijenta, preko ogromne konkurencije do nedefinisanog
socijalno/zdravstvenog statusa.
“Slijedeći odluku da mi ovaj posao bude osnovni način zarade,
počeo sam da putujem po raznim konferencijama koje se tiču oblasti kojom se
bavim. Tu sam se uvjerio da je freelancing
na globalnom nivou sasvim prihvaćeno i ‘normalno’ zanimanje. To iz
perspektive lokalne sredine u kojoj je samo stalan posao prihvaćen, nisam mogao
vidjeti.”
Ovaj posao je izuzetno težak, kaže Trninić, iz razloga što
se tehnologija neprestano razvija i napreduje, pa je potrebno uhvatiti korak i
prihvatiti učenje kao način života. Veliki problem predstavlja i konkurencija,
koja je ogromna. “Na lokalnom tržištu, konkurencija nije velika, ali u globalizovanom
svijetu rade milioni programera, za veoma niske cijene, što im daje prednost
kod većine klijenata. Srećom, za kvalitet uvijek ima mjesta.”
Sa Trninićevim viđenjem situacije na tržištu slaže se i Bojan Vuković iz DVC Solutions. Kada
je počeo da se bavi poslovima razvoja software-a i drugim poslovima iz oblasti
koje njegova firma sada pokriva, prve klijente je stekao na domaćem tržištu. “Doći
do prvih klijenata nije jednostavno. Potrebno je mnogo iskustva, povjerenja,
istraživanja i pripreme, ali je najbitnije da saslušate probleme s kojima se
klijenti susreću i na osnovu toga nudite rješenje. Najčešći problem na tržištu
jeste što domaće IT firme prodaju strana rješenja koja nisu prilagođena našem
poslovnom okruženju i potrebama ili kreiraju svoja rješenja koja nisu razvijana
u saradnji sa realnim sektorom i domaćim kompanijama. Klijenti izuzetno cijene
disciplinovan, odgovoran i precizan odnos prema zahtjevima i ukazanom
povjerenju, što omogućava uspostavljanje dugoročne i uspješne saradnje. Do
klijenata iz inostranstva je jako teško doći kada nastupate kao firma iz Bosne
i Hercegovine, ali putem preporuka, poznanstava ili kvalitetnih referenci to ne
predstavlja problem. Kompanije iz inostranstva odlično znaju da se u zemljama
bivše Jugoslavije nalazi veliki broj mladih IT kompanija i kreativnih freelancera
u IT industriji koji mogu da pruže najmodernija rješenja po znatno
prihvatljivijoj cijeni u odnosu na kolege iz razvijenih zapadnih zemalja.
Ukoliko vam se ukaže šansa i odradite posao dobro, sigurno je da će se vaše
buduće poslovanje fokusirati na rad za inostrane klijente.”
Interes mladih za zanimanje inženjera nesrazmjerno mali u odnosu na potražnju
O formalnom obrazovanju u oblasti informacionih tehnologija
razgovarali smo sa prof. Zoranom Đurićem sa Elektrotehničkog fakulteta u Banjaluci.
“Naš nastavni plan i program usklađen je sa svim međunarodnim standardima i preporukama,
oblasti koje mi pokrivamo pokrivene su na svim vodećim fakultetima u svijetu.
Naši studenti su jako dobri inženjeri, a
dokaz za to je činjenica da bez problema odlaze vani i rade u velikim
poznatim kompanijama i snalaze se vrlo dobro. U posljednjih godinu dana, napisao
sam 10 preporuka za 10 bivših studenata, od kojih je 9 otišlo u različite firme
u Minhenu, a jedan je otišao na master
studij. Velike kompanije su ocijenile da se radi o dobrim inženjerima iako su
neki od njih imali malo radnog iskustva koje su stekli u kompanijama u
Banjaluci ili su bili potpuno bez radnog iskustva.”
Prof. Đurić kaže da se na banjalučkom Elektrotehničkom fakultetu puno
pažnje posvećuje praktičnom radu, te da su rijetki predmeti koje studenti mogu
da polože, a da ne urade barem jedan praktičan projekat. Međutim, on ističe da
fakultet ne služi tome da studenti dobiju konkretno znanje o određenim alatima,
na određenoj platformi. “Inženjeri informatike treba da razmišljaju mnogo šire,
njima jezik, platforma ne predstavlja problem, oni će na to da se priviknu,
trebaće im samo neko vrijeme da se upoznaju sa određenim jezikom. Mnogo je
važnije da znaju šta je koncept, a nije im bitan programski jezik ili konkretna
platforma.”
Kao prodekan za nastavu, prof. Đurić je tokom svoje prve
godine na ovoj funkciji obišao gotovo sve srednje škole u RS. “Ideja je bila da
objasnimo srednjoškolcima šta mi to na fakultetu radimo. Moje prve impresije su
bile skroz čudne, zato što ako pitate tu djecu šta oni misle da rade inženjeri
koji završe Elektrotehnički fakultet, oni zamišljaju da se inženjeri penju na
bandere i razvode žice. 60% studenata
ETF-a su studenti računarstva, a sam fakultet se jako promijenio kroz sve ove
godine koliko postoji. Nastao je zbog Čajaveca, koji danas ne postoji ni u
tragovima, a danas fakultet proizvodi inženjere drugog profila.”
Na promociji fakulteta i zanimanja inženjera informatike,
ETF je uradio mnogo toga, kaže prof. Đurić. “Obilazimo srednje škole, imamo
dane otvorenih vrata, kad god neko želi da dođe iz osnovne ili srednje škole,
uvijek smo otovreni, organizujemo doček, ispričamo im šta se radi, provedemo ih
kroz laboratorije, pokažemo im šta se radi na računarima, pokažemo im robote,
eneregetske sisteme, ne bi li ih naveli da se zainteresuju za zanimanje
inženjera.”
I pored svega, interes srednjoškolaca za studij informatike
na Elektrotehničkom fakultetu i dalje je nesrazmjerno mali u odnosu na potražnju za IT
kadrom na tržištu rada i velikim mogućnostima koje se IT inženjerima nude. “Postoji
strah da je ovaj fakultet težak u odnosu na druge fakultete. Obzirom na potražnju
za ovim kadrom, meni bi bilo logično da imamo za svako mjesto barem pet
kandidata, a mi na kraju samo popunimo kvotu. U prvom upisnom roku dođe 280-90
studenata, a mi upišemo 190, koliko ih položi. Meni bi bilo logično da ih dođe
1000.”
Pored formalnog, Elektrotehnički fakultet pruža i neformalno
obrazovanje, kao što su kursevi za mrežne tehnologije, sistem administratore,
za različite programske jezike. “Prvo je formirana Cisco akademija za mrežne
tehnologije, kroz nju je prošlo 700 do 800 ljudi u ovih 14 godina koliko
akademija postoji. To je jako puno ljudi za naše uslove. Neki od njih su
inženjeri koji su došli dodatno da se usavršavaju. Nakon toga, dobar dio njih
su položili industrijske sertifikate koji važe svuda u svijetu i sada rade u privatnim
i državnim kompanijama poput Telekoma Srpske i Blica.”
Digitalna generacija
Jedna od organizacija koje pružaju neformalno obrazovanje u
oblasti informacionih tehnologija jeste Udruženje građana “Misliša” iz
Banjaluke. Ono što je specifično za ovo udruženje jeste da su polaznici
njihovih kurseva djeca školskog uzrasta. “Za djecu, programiranje je jezik,
pismo, od slične važnosti kakvo je poznavanje čitanja ili sabiranja. Ipak,
važno je da se istakne da programiranje nije samo pisanje računarskih programa.
Programiranje je rješavanje problema, otklanjanje grešaka, razvijanje logičkog
i računarskog razmišljanja, a to podrazumijeva razvoj strategija (apstraktnog
načina razmišljanja) za rješavanje problema koji se mogu odnositi i na
neprogramerska područja. Razlog za učenje programiranja i uopšte informatike je
ovladavanje novim i jako važnim načinima mišljenja koja omogućuje djeci da
ovladaju danas najvažnijim misaonim vještinama koje će im biti neophodne za
život u 21. vijeku”, kaže Dušan Tubić, elektro inženjer i predavač u Udruženju “Misliša”.
Iz Udruženja “Misliša” kažu da, uprkos činjenici da postoji
velika potražnja za programerima na tržištu rada, broj programera ne raste.
“Iako su mladi svjesni činjenica da nema nezaposlenih programera, da imaju
odlične plate, da imaju odlične uslove rada, da lako mogu da mijenjaju ne samo
radno mjesto, već i grad/državu u kojoj žive, jer naši programeri imaju
globalno konkurentno znanje odnosno zanimanje, broj mladih koji postaju programeri se ne povećava.”
Samo postojanje ovog udruženja pokazuje da djeca ne mogu
steći ovakva znanja u okviru redovnog školovanja. Međutim, iz Udruženja ističu da formalno i neformalno
obrazovanje nisu međusobno isključivi, već bi trebalo da su ta znanja
kompatibilna i da se međusobno dopunjuju. “Određeno znanje mladi, svakako, stiču i sami.
Ne samo iz programiranja, već i generalno. Radi se o digitalnoj generaciji koja
je naviknuta na internet kao na vazduh. Ipak, svakako da ne treba zanemarivati
institucionalno sticanje znanja, već je to i jedini ispravan put. Svi uče od
učitelja ili trenera, i teniseri, i muzičari, i glumci, pa svakako ne smijemo
upasti u zamku da se informatika i programiranje uče samostalno. Ta poruka nije
ni dobra, ni tačna. To svakako ne odbacuje, već upravo suprotno, ističe kao
neophodan samostalan rad i učenje kroz nadogradnju.”