Dejan Kovač postdoktorand na njemačkom Halle Institutu za ekonomska istraživanja (IWH) te član Udruge Leibniz (saveza njemačkih nesveučilišnih istraživačkih instituta) prokomentarisao je u svom postu udio ekonomije Hrvatske u EU, koji čini tek 0.42%!
“Stavimo stvari u perspektivu – čini 0.42% ekonomije i tolika nam je ekonomska, a samim time i pregovaračka moć.
Pariz i uža okolica sa oko 2.1 mil stanovnika proizvodi oko 710 milijardi Eura BDP, znači sa duplo manje stanovnika oko 12 puta više ekonomske vrijednosti stvara.
Madrid sa 3.2 mil stvara oko 240 milijardi Eura . Berlin sa 3.6 mil stvara 205 milijardi Eura.
Znači poanta je u stvaranju veće ekonomske vrijednosti s istim ljudskim resursima je po ekonomskoj snazi na razini jednog manjeg europskog grada.
Jedan Hannover sa populacijom 532 000 stanovnika ostvaruje jednaku ekonomsku vrijednost kao i Hrvatska ili Malmo sa 340 000 ili Bordeaux sa 249 000.
Volim i ja Hrvatsku i volim kad naši pobjeđuju na Svjetskim prvenstvima, ali još više volim kad naša poduzeća pobjeđuju vani, kad vidim Vegetu na policama u državama gdje sam živio – .
Problem je što mi izvozimo naše ljude, a trebali bi izvoziti naše proizvode. Broj Hrvata u je blizu 500 000. Pitajte se koliku ekonomsku snagu smo izgubili samo sa tom dijasporom?Još jednu ? No narod ko narod ne razmišlja tako. Narod razmišlja po principu – nek idu, ostaje više za nas. Samo narod ne shvaća da 1+1 u ekonomskoj sinergiji nije 2, već 3.
I kad ode ovaj 1 da vam ne ostaje ni 3 ni 2, ne ostaje vam čak ni ovaj 1, već 0.7. Jer kad kovaču ode vitez u sjajnom oklopu, prestanak njegovog postojanja je samo pitanje vremena. U nam manjka vitezova, a samim time i vrlina u javnom prostoru. Sustav vrijednosti nam se urušio. kronično manjka altruizma i dobrih ljudi na vodećim pozicijama. Selekcija zadnjih 30 godina u sve bitne društvene pore života je bila po principu – “use, nase i poda se”.
Država koja je provela 45 godina u socijalizmu nema socijalne države. Imamo sindikate, nemamo radničkih prava. Imamo udruge poslodavaca, nemamo poduzetničkih sloboda. Imamo 10 000 političara, nemamo društvenih politika. Imamo 10 000 slobodnih mjesta po fakultetima, nemamo radnika. Imamo više građana +50 godina, nego mladih, imamo li budućnosti? Dok druge države koriste svoje maksimalne napore da unaprijede društveni okvir, mi se s bitnim temama uopće ni ne bavimo:
– demografski kolaps
– reforma izbornog sustava
– reforma teritorijalnog ustroja
– liberalizacija državnog i javnog sektora
– unapređenje poduzetničke klime i radničkih prava
Povijest pokazuje da jedina razlika između uspješnih i neuspješnih nacija je da u datom trenutku uspješne nacije su sposobne razlikovati bitnog od nebitnog.