Poslanici Narodne skupštine Republike Srpske usvojili su Prijedlogu ekonomske politike RS za 2011. godinu.
O ekonomskoj politici Vlade RS te o predloženim budžetima razgovaramo sa Goranom Nedićem,ekonomistom i članom Uprave Prizma Centra: Center for Policy Studies
Gdine Nediću, proučili ste dokument nazvan Ekonomska politika Vlade RS za 2011. godinu? Kako Vam se on čini?
Ekonomska politika RS za 2011. je skrojena već prije godinu dana potpisivanjem aranžmana sa MMF-om. Potpisivanjem stand by aranzmana sa MMF-om obavezali smo se za daljne smanjenje socijalnih davanja, bržu privatizaciju malo preostalih firmi u javnom vlasništvu i još veću liberalizaciju zakona o javnim nabavkama koji će onemogućiti domaćim firmama da dobijaju poslove u svojoj zemlji.
Kakve će posljedice osjetiti građani RS?
Predložena ekonomska Politika će dovesti do daljnjeg povećanja siromaštva u Republici Srpskoj i još većeg stepena nelikvidnosti i bankrota u realnom sektoru. Suštinska pitanja ostaju netaknuta, a to su borba protiv bankarskog oligopola i puna zaposlenost. Tri banke u RS (Hypo Alpe Adria banka Banja Luka, NLB Razvona banka Banja Luka, Nova banka Banja Luka) kontrolišu gotovo 70% tržišta i igraju klasičnu oligopolsku utakmicu uz enormne kamate koje tjeraju svakim danom sve više ljudi u dužničko ropstvo. U januaru ćemo u okviru Prizma Centra za Policy Studije prezentirati studiju o oligopolu banaka u BiH sa konkretnim zakonskim rješenjima za regulaciju banaka. Prvi dan nakon usvajanja niza zakona i odluka koje ćemo predložiti, rate svim dužnicima će u prosjeku pasti upola. Znači svakom građaninu i preduzetniku kojem je rata bila 700KM biće mu nakon usvajanja zakona 350KM.
Šta trebaju gradjani da izvuku iz ovog dokumenta najviše?
Daljnje siromaštvo slijedi. Spremite se na pogoršanje.
Predsjednik Dodik je izjavio da ekonomska politika dugoročno stabilizuje RS, kako ti se čini ovaj komentar?
To je nominalna stabilizacija kao i sve ekonomske politike koje su se vodile prvo u okviru Jugoslavije od 1980., a zatim u okviru Bosne i Hercegovine od 1995. prema savjetima Svjetske Banke i MMF-a. Prvo su nam u okviru Jugoslavije 1980. rekli da smo prezaduženi, a vanjski dug nam je bio ispod 1.000 $ po stanovniku. Firme koje imaju gubitak morale su biti zatvorene jer to donosi dugorocnu stabilnost. Znaci, firma u Jugoslaviji koja je imala 10.000 zaposlenih i koji su primali 1.000 DM platu mjesečno je morala biti zatvorena ako je bila neproftiabilna. Radnici su dobivali 120 miliona godinje plata, a država direktno 80miliona DM doprinosa i drugih davanja. Ako je ta firma imala gubitak od recimo 10 miliona DM morala je biti zatvorena. Država je dobila dugoročnu stabilnost i uštedjela novodno 10 miliona DM. Istina je da je država dobila za vrat 10.000 radnika koji su izgubli plate, a država izgubila 80 miliona DM doprinosa i drugih davanja. To je bila dugoročna stabilnost u okviru Jugoslavije i znate šta je prourokovala. Sada nam nude istu dugoročnu stabilnost, ali narodi BiH moraju znati da im neprijatelji nisu jednako siromašni građani drugih naroda već finansijske elite.
Istovremeno i u FBiH počinju rasprave o budžetu, kako će to izgledati u većem BH entitetu?
Strašno je da jedna stranka koja se naziva Socijaldemokratskom predlaže ekonomsku platformu baziranu na Globalnoj konkurentnosti koja u osnovi ima učenje jednog od najvećih neoliberalnih ekonomista Michael Porter-a. Ta izvoz/uvoz strategija dovodi do toga da ćemo izvoziti organsku hranu, a uvoziti smeće. Veća konkurentnost ne dovodi do dugoročno održivog razvoja. Čak naprotiv. Kad pogledate rezultate zemalja koje imaju najbolje indikatore dugoročne istinske stabilnosti, a to je dug, sretan život uz minimalno korištenje resursa(index Sretne PLanete), vidjećete da zemlje su daleko od konkurentnih prema Indexu globalne konkurentnosti. Kosta Rika, Dominikanska Republika, Jamaika, Guatemala su prve u održivom razvoju i zadovoljstvu svojih građana,a tek pri dnu u konkurentnosti.Nama treba oslanjanje na svoje snage. Nama treba regulacija banaka, uz omogućavanje istim da dijele kredite iz kratkoročnih izvora uz likvidnost koju propisuje Basel 3(10% sasvim dovoljno) i otvaranje javnih Industrijsko Komercijalnih banaka koje će davati beskamtne kredite najsiromašnijim članovima društva i neprofitabilnim firmama koje donose veliku zaposlenost. Naravno upravljanje Industrijsko Komercijalnim Banakma mora biti odvojeno od političara. Upravu tih banaka koja mora imati iskusutva u vođenju istinskih razvojnih projekata (ne stručnjaci iz svjetske banke), mora birati nezavisni žiri sastavljen od na primjer ekonomskih nobelovaca koji stavljaju čovjeka ispred kapitala kao na primjer što su Paul Krugman i Joseph Stiglitz.
Spomenuli ste MMF,šta sa njim, kreću i njihove naplate?
Kredit MMF-a kreće sa naplatom 2012., naše vlasti ne razmišljaju tako daleko. U trenutku kad tranše dođu na naplatu moraćemo proglasiti bankrot uz daljne smanjenje životnog standarda najsiromašnijih članova društva. Najbolja stvar koje bi vlasti mogle da urade je da posjete par zemalja Azije i Latinske Amerike i dogovore izdavanje jeftinih obaveznica i isplatu duga MMF-u i izlazak iz pogubnog aranžmana. Te zemlje bi bile spremne pomoći nam tehnički i sa kapitalom u isplati duga MMF-u kao i formiranju Industrijsko Komercijalnih Banaka.
Svi partneri Vlade, makar je to slučaj u RS, su odbili prijedlog mjera Vlade RS ( Ekon. politiku ),ili ga uzeli sa rezervom, ali ipak danas Narodna Skupština raspravlja o budžetu i Ekonomskoj politici, kako se tebi čine ovi potezi, da li postoji dijalog?
Nama ne pomaže popravka, nama treba fundamentalni redizajn postojećeg ekonomskog modela u u RS tj BiH.