Već nekoliko godinu zaredom smanjuje se priliv stranih investicija u BiH, a rekordan pad, najveći nakon rata, evidentiran je upravo u godini koja je na izmaku. Prema podacima Direkcije za ekonomsko planiranje BiH, u devet mjeseci 2012. godine, u BiH je investirano svega 28 miliona eura, ili 81 posto manje nego u istom razdoblju protekle godine!
U poređenju s 2010. godinom, pad je još dramatičniji: priliv stranih investicija smanjen je ravno 11 puta! Istina, evidentan je globalni pad stranih investicija i ta činjenica može poslužiti kao jak alibi vladajućoj političkoj garituri u BiH, ali nikako ne može biti utjeha, budući da je pad stranih investicija u BiH u prosjeku dvostruko veći od bilo koje države iz okruženja. Primjerice, šestomjesečni priliv stranih investicija u Hrvatskoj (oko 154 miliona eura) deset puta je veći od devetomjesečnog priliva stranih investicija u BiH! Po razini stranih investija, ispred BiH je dospjela čak i mala ekonomija Crne Gore: u prvom pologudištu 2012. godine Crnogorci su privukli 176 miliona eura, dakle 6,5 puta više nego BiH!
Privlačenje stranih investitora i pokretanje investicijskog vala koji će preporoditi bh. ekonomiju bile su glavne parole vladajućih stranaka pred izbore. U famoznom tekstu Platforme, oko koje je SDP okupio parlamentarnu većinu u Federaciji BIH početkom 2011. godine, zapisano je da će privlačenje stranih investicija biti „glavni ekonomski prioritet“. U SDP-ovoj Platformi također je zapisano da je najvažniji preduvjet za privlačenje stranih investicija „promjena imidža zemlje i pokretanje novog investicionog ciklusa“, osobito u oblasti elektroenergetskog sektora.
Međunarodni imidž zemlje ne samo da nije poboljšan, kako je obećao SDP u Platformi, nego je još i dodatno pogoršan, što su, pored ostalog, „vrednovale“ i dvije bonitetske agencije koje periodično „mjere“ kreditni rejting BiH. Tako je bonitetska agencija Moodys početkom aprila ove godine, drugi put zaredom, snizila kreditni rejting BiH sa „B2“ na „B3“ „uslijed zaoštravanja političkog stanja u zemlji“, a skoro identično obrazloženje („politička blokada koja onemogućava formiranje Vijeća minsitara BiH već 16 mjeseci“) ponudila je i bonitetska agencija Standard & Poors kada je smanjila kreditni rejting BiH s „B plus“ na „B“. Trenutni rejting BiH ubjedljivo je najnepovoljniji u cijeloj regiji, a ujedno je i najnepovoljniji otkako se mjeri u BiH. Od prije nekoliko mjeseci, BiH je svrstana u grupu visokorizičnih država koje u širokom luku zaobilaze ozbiljni investitori a koje uspijevaju privući još samo mrvice špekulativnog kapitala.
Već nekoliko godinu zaredom smanjuje se priliv stranih investicija u BiH, a rekordan pad, najveći nakon rata, evidentiran je upravo u godini koja je na izmaku. Prema podacima Direkcije za ekonomsko planiranje BiH, u devet mjeseci 2012. godine, u BiH je investirano svega 28 miliona eura, ili 81 posto manje nego u istom razdoblju protekle godine! U poređenju s 2010. godinom, pad je još dramatičniji: priliv stranih investicija smanjen je ravno 11 puta! Istina, evidentan je globalni pad stranih investicija i ta činjenica može poslužiti kao jak alibi vladajućoj političkoj garituri u BiH, ali nikako ne može biti utjeha, budući da je pad stranih investicija u BiH u prosjeku dvostruko veći od bilo koje države iz okruženja. Primjerice, šestomjesečni priliv stranih investicija u Hrvatskoj (oko 154 miliona eura) deset puta je veći od devetomjesečnog priliva stranih investicija u BiH! Po razini stranih investija, ispred BiH je dospjela čak i mala ekonomija Crne Gore: u prvom pologudištu 2012. godine Crnogorci su privukli 176 miliona eura, dakle 6,5 puta više nego BiH!
Privlačenje stranih investitora i pokretanje investicijskog vala koji će preporoditi bh. ekonomiju bile su glavne parole vladajućih stranaka pred izbore. U famoznom tekstu Platforme, oko koje je SDP okupio parlamentarnu većinu u Federaciji BIH početkom 2011. godine, zapisano je da će privlačenje stranih investicija biti „glavni ekonomski prioritet“. U SDP-ovoj Platformi također je zapisano da je najvažniji preduvjet za privlačenje stranih investicija „promjena imidža zemlje i pokretanje novog investicionog ciklusa“, osobito u oblasti elektroenergetskog sektora.
No, međunarodni imidž zemlje ne samo da nije poboljšan, kako je obećao SDP u Patformi, nego je još i dodatno pogoršan, što su, pored ostalog, „vrednovale“ i dvije bonitetske agencije koje periodično „mjere“ kreditni rejting BiH. Tako je bonitetska agencija Moodys početkom aprila ove godine, drugi put zaredom, snizila kreditni rejting BiH sa „B2“ na „B3“ „uslijed zaoštravanja političkog stanja u zemlji“, a skoro identično obrazloženje („politička blokada koja onemogućava formiranje Vijeća minsitara BiH već 16 mjeseci“) ponudila je i bonitetska agencija Standard & Poors kada je smanjila kreditni rejting BiH s „B plus“ na „B“. Trenutni rejting BiH ubjedljivo je najnepovoljniji u cijeloj regiji, a ujedno je i najnepovoljniji otkako se mjeri u BiH. Od prije nekoliko mjeseci, BiH je svrstana u grupu visokorizičnih država koje u širokom luku zaobilaze ozbiljni investitori a koje uspijevaju privući još samo mrvice špekulativnog kapitala.
Iako je elektroenergetski sektor označen kao glavni inevesticioni adut SDP-ove vlasti u Federaciji BiH, dvogodišnji rezultati su poražavajući. Od desetak potpuno spremnih elektroenergetskih projekata vrijednih desetak milijardi KM, koje je SDP-ova vlast naslijedila od prethodne vlasti, nije aktiviran niti jedan! S pune dvije godine zakašnjenja, započete su pripreme za izgradnju jednog termobloka u Tuzli vrijednog oko 1,6 milijardi KM. Prema ranijem planu, ovaj je termoblok trebao biti izgrađen i pušten u rad 2015. godine, no malo je vjerovatno da će do tada započeti njegova izgradnja koja inače traje najmanje pet godina. Preostali hidro i termo potencijali čak se i ne spominju, mada su u SDP-ovoj Platformi označeni kao glavni investicioni aduti.
Vlada Republike Srpske nešto je agilnija na tom planu, no konkretni rezultati jednako su mršavi kao i u Federaciji BiH.
Rekordan pad stranih investicija u 2012. godini prouzrokovao je osjetan pad ukupne industrijske proizvodnje u BiH, osobito industrije građevinskog materijala. U prvih osam mjeseci 2012. godine, u poređenju s istim razdobljem prošle godine, indutrijska proizvodnja je manja za 6,5 posto, dok je pad u industriji građevisnkog materijala skoro tri puta veći! Industrija građevinskog materijala jedva uspijeva držati glavnu iznad vode a od potpunog utapanja spašava je nekoliko gradilišta nedavno otvorenih na auocesti 5C. Iako je aktulena federalna Vlada naslijedila spremne projekte i obezbijeđena sredstva za cestogradnju u iznosu od 485 miliona eura, tokom dvogodišnjeg mandata uspjela je otvoriti tek 6 novih gradilišta od ukupno 12 za koliko je ranije obezbijeđen novac.
No, u cestogradnji je stanje još i dobro u poređenju sa stanogradnjom, koja je također u SDP-ovoj Platformi označena kao „prioritetni ekonomski interes“. U Platformi je naime zapisano da će nova koalicina vlast predvođena SDP-om „uspostaviti mehanizme za stimuliranje izgradnje stanova za mlade i socijalno ugrožene kategorije“, od čega naravno nije bilo ništa.
Ekonomija se općenito pokazala kao najslabija tačka SDP-ove vlasti u Federaciji BiH, odnosno SNSD-ove vlasti u Republici Srpskoj. I to je vjerovatno glavni razlog zbog kojeg su ove dvije partije pretrpjele poraz na nedavno održanim lokalnim izorima. U slučaju SDP-a, riječ je o izbornom debaklu: u samo dvije godine ova je partija ostala bez trećine svojih birača koji su najvećim dijelom razočarani izostankom vidljivih ekonomskih rezultata.