Gotovo da nema trgovine u Bosni i Hercegovini koja, pritisnuta što siromaštvom svojih kupaca, što konkurencijom, ne daje robu na veresiju – najčešće komšijama i stalnim mušterijama.
U popularno nazvanu “teku” upisuje se kad mjesečne zalihe novca isteknu, a frižideri ostanu prazni. Trgovac iz Banjaluke kaže da se mušterije zadužuju svaki mjesec, a vraćaju kako mogu:
„Neko mjesečno, neko koliko ima toliko donese, onda ostane dužan, ne pojavljuje se više itd. Svi kažu:’Nije do mene’, ali je čista besparica. Besparica je sto posto.“
I u Pokretu potrošača RS kažu da gotovo svaka trgovina ima teku na osnovu koje se zadužuju pretežno komšije i stalni kupci.
„To je odraz dosta loše platežne moći potrošača, koja je sigurno u posljednje dvije, tri godine opala“, kaže generalni sekretar Pokreta Dragovan Petrović.
Troškovi prehrane u porodičnom budžetu učestvuju sa oko 40 posto, napominje Petrović i dodaje da su to značajni izdaci, posebno ako se imaju u vidu visoke cijene hrane.
Suša i druge elementarne nepogode uslovile su rast cijena prehrambenih namirnica koje su, u odnosu na prošlu godinu, u prosjeku porasle za šest odsto. U boljoj situaciji nisu ni trgovci, koji jedva posluju opterećeni izmirenjem obaveza, konkurencijom i neuređenošću tržišta.
Nestabilnost cijena – kaže direktor potrošačke zadruge Eurobih Mesud Lakota – opterećuje i trgovce i kupce.
„Veoma teško se mogu izvući podaci koji bi bili relevantni, jer ne treba zaboraviti ulje je već prešlo tri marke i 10 feninga, šećer- kocka također je dvije marke prešla. Nestabilnost prije svega – svakodnevno nove pošiljke koje dolaze imaju nove cijene. Zbog toga je veoma teško pratiti indeks povećanja cijena“, navodi Lakota.
„Mislim da je ta pojava već raširena, a da će u narednom periodu situacija biti daleko gora s obzirom da nema skoro nikakavih naznaka da će vlasti u BiH i na nivou entiteta raditi bilo šta ozbiljno kada je u pitanju popravljanje ekonomske, a time i socijalne situacije u zemlji“, kaže ekonomista Damir Miljević.
Iz potrošačkih udruženja Bosne i Hercegovine ističu da standard građana uveliko trpi i da se zadužuvanja kod trgovaca koriste za golo preživljavanje.
Ovaj podatak ima svoju logiku ako se zna da je prosječna plata u BiH 820, a da je za sindikalnu potrošačku korpu za četveročlanu porodicu u julu trebalo izdvojiti 1.742 marke.
Tekst je preuzet sa RSE