U Argentini ga slave kao ekonomistu koji se kloni nosilaca globalizacije 21. vijeka, vatreno braneći uvjerenja da njegova zemlja mora da pronađe sopstveni put razvoja.
Bivši lider Kampore, podmlatka peronističke partije povezane sa predsjednikovim sinom Maksimom Kiršnerom, Kisilof se zalaže za lokalna ulaganja. Smatraju ga arhitektom koncepta spasavanja Argentine od transnacionalnih grupa, koje, kako on ističe, ”ne misle na argentinske radnike”.
Pojedini analitičari ga, s druge strane, karakterišu kao ”zapaljivog crvenog marksistu”, koji prijeti privatnim investicijama, dok drugi ukazuju da impulsivnost i nedostatak političkog iskustva mogu da ga dovedu do razlaza sa predsjednicom Kristinom Kiršner i učine ”žrtvenim jarcem”.
U ovom trenutku, međutim, stvari stoje sasvim drugačije. Kiršnerova ne štedi pohvale za ministra iz uskog kruga savjetnika, koji je vatreno uvjeravao argentinski Kongres da samo ”moroni” mogu da igraju po pravilima španskog Repsola, koji je doskora držao ЈPF.
Pristalica učenja britanskog ekonomiste DŽona Mejnarda Kejnsa, o intervenciji države u stimulisanju ekonomskog rasta u vrijeme krize, Kisilof je uvjeravao senatore da ekspanzija Argentine, druge najveće latinoameričke privrede, leži upravo u vladinoj politici.
“Kada dođe do duboke krize, najgore je misliti da je država loša, da je ona problem. Država je rješenje. U vrijeme recesije i ekonomske krize, država postaje ključni akter u obnovi tražnje i proizvodnje”, smatra Kisilof, koji je 2009. bio ključna figura i u nacionalizaciji argentinske avionske kompanije od Španaca.
Otkako je Kisilof zauzeo značajno mesto u kreiranju argentinske ekonomije, Buenos Ajres je povećao uvozne restrikcije, omogućio vladi veći pristup rezervama i ograničio pristup stranoj valuti.