Privreda i građani Bosne i Hercegovine ekonomsku krizu koja
već mjesecima potresa cijeli svijet preživljavaju bez i jedne mjere, barem one
adekvatne, od strane vlasti i institucija, kako na državnom, tako i na
entitetskim nivoima.
Podsjetimo krajem prošlog mjeseca političari su u istom danu
sebi povećali plate za 500 KM, a istovremeno odbili ukinuti akcize na gorivo.
Nešto kasnije premijer Federacije BiH Fadil Novalić je najavio da će penzionerima, pripadnicima
boračkih populacija, primaocima stalne novčane i druge materijalne pomoći, te
civilnim žrtvama rata i neratnim invalidima biti dodjeljeno po 100 KM
jednokratne pomoći.
Istovremeno juče je u Republici Srpskoj počela isplata jednokratne
novčane pomoći mladima od 16 do 29 godina u iznosu od 100 KM.
U avgustu će biti isplata po 100 KM za sve penzionere i
borce u Srpskoj, a u septembru će isti iznos ponovo dobiti i mladi.
I dok se analitičari uglavnom slažu da je ovo prvi konkretan
potez vlasti kako bi se bar donekle ublažile posljedice inflacije, zamjerka je
da je kasni, a mnogi ga povezuju i sa predstojećim izborima I ocjenjuju kao sinonim
za kupovinu glasova.
“Sa jedne strane povećanje plata ljudima koji rade za
državu je apsolutna bezobraština u situaciji kada sve cijene oko nas divljaju,
a npr. akcize se ne namjeravaju spustiti. S druge strane davanja 100, 200 KM
penzionerima i mladima u RS znači samo jednu stvar, a to je kupovina glasova,
čime se praktično legalizuje da se državnim novcem dobiju politički poeni za
vladajuću partiju“, kaže Dejan Lučka iz Banjalučkog centra za ljudska
prava.
Ekonomista Anto Domazet se sa druge strane u svojom analizi
bavio isključivo ekonomskim efektom, dvije mjere ukidanja akcize na gorivo I podsjele
gotovinskih vaučera od 200 KM svakom punoljetnom građaninu. Postavio je samo
jedno pitanje koja mjera je bolja i isplatnija.
Plava linija, kako pojašnjava Domazet, pokazuje funkcionalnu vezu potrošnje goriva i
koristi od ukidanja akciza na gorivo. Onima koji više voze, više troše goriva,
imaju viši dohodak odgovara ukidanje akciza.
“Kao pojedinci, nakon što bi potrošili 570 litara dizela za
9 mjeseci imali bi veće efekte kroz akcize, nego da dobiju vaučer od 200 KM.
Bračni par sa iznosom vaučera od 400 KM imao bi veće efekte kroz akcize samo
ako bi ostvario potrošnju dizela iznad 1140 litara za 9 mjeseci trajanja ukidanja
akciza”, pojašnjava Domazet grafikon.
S druge strane, dodaje, putem vaučera se distribuiše korist
na punoljetne građane nezavisno o potrošnji goriva (200 KM po pojedincu – oranž
linija, a 400 KM po bračnom paru – siva linija, a i više ako u porodici ima više
punoljetnih osoba).
Ipak, napominje da bi dodajela ovih vaučera bila tek prvi
korak u antiinflacionoj terapiji. Paralelno bi kaže trebalo uvesti vaučere ili
druge oblike subvencija za siromašne, za izdržavanu djecu, za pokriće troškova
grijanja u narednoj zimskoj sezoni, za prehranu djece u školama i druge
namjene, naravno, koristeći kriterije dohodovnog i imovinskog stanja domaćinstava,
ali i obim potrošnje energije.
Samim tim, zaključuje, argument da će se ukidanjem akciza smanjiti opšti
nivo cijena kroz smanjenje troškova prijevoza nema nikakve dokaze.
Naprotiv,
primjer Njemačke pokazuje da se ta očekivanja ne ostvaruju.