Partijski organizovano krenuli su političari sakriveni iza saopštenja, odmah po završetku parada i derneka na SFF-u, napaditi Povorku ponosa, protestnu šetnju pod nazivom “Ima izać’!”. Stranačke interesdžije i ublehari, pozivaju se na “očuvanje tradicionalnih vrijednosti” i insistiraju kako većina “našeg naroda” nije za povorku. Na bazi paušalno-retoričkih ocjena, bez istraživanja, oni znaju da je većina protiv. Recimo i da jeste – pa šta. U Ustavu Bosne i Hercegovine ne piše nigdje da većina određuje i diktira ponašanje manjinama. Osim licemjerja ništa pod milim Bogom nema smisleno u tim opsukrnim stranačkim saopštenjima. Zašto, naprimjer, šerijatske zakone, na koje se implicite ili ekspicite pozivaju, ne primjenjuju u svojoj stranci, u svoja četiri zida? Pa odsijeku ruku svakom ko ukrade, naprimjer? Ne bi, čini se, bilo političara sa obje ruke.
Pozivati se na očuvanje tradicionalnih vrijednosti nije samo licemjerno već je i čista glupost u društvu koje se naziva i smatra demokratskim u 21. stoljeću, i koje je dokazano nesposobno očuvati tradiciju i vrijednosti.
Kada govorimo o tradicionalnim vrijednostima da li govorimo o stoljetnim tradicijama u Bosni i Hercegovini, ili to uključuje i novokomponovane vjerske novotarije? Primjera je bezbroj.
Da li su tradicionalne vrijednosti javna kolektivna sunećenja, javna kolektivna šerijatska vjenčanja? Da li su tradicionalne vrijednosti psovanje djece, majki i sestara svima koji podržavaju povorku ponosa? Da li su tradicionalne vrijednosti prijetnje učesnicima povorke? Da li je tradicionalna vrijednost mržnja prema drugom i drugačijem? Da li je tradicionalna vrijednost netrpeljivost ili su tolerancija i konvivencija neke od najljepših zastava Islama?
Tradicionalne vrijednosti sam učio uglavnom od nane i dede. Nikad mi niko nije rekao da nekoga mrzim. Niti da nekoga vrijeđam jer je drugačiji. A nedaj Bože da nekoga fizički ugrožavam ili nešto ukradem – dobio bih tradicionalni vaspitni degenek u punoj vrijednosti.
Zlatno doba Islama je završeno padom Granade, zlatno doba konvivencije i nevjerovatnog progresa u nauci, umjetnosti, kulturi i svemu ostalom što čini život. Zamišljajući Zlatno doba Islama romantizira se Islam danas. Ipak, muslimani Andaluzije su bili bitno drugačiji, dijametralno različiti, od mnogih današnjih vladara islamskih zemalja, suštinski različiti.
Kod nas se dežurni dušebrižnici trude da nas, izgleda, što više približe licemjernim i zločinačkim režimima kakvi su u Saudijskog Arabiji i drugim sličnim bizarnim državama. Gdje se prinčevi kupaju u ptičijem mlijeku, dok braća i sestre širom svijetu gladuju. Voze zlatne aute, rasipaju se na sve strane, kupuju bombardere i drugo smrtonosno oružje da bi njima ubijali svoju braću i sestre, sirotinju u Jemenu, dok im recimo ne pada na pamet da upute bar protestnu notu Burmi zbog akturelnog genocida nad msulimanima, Kini zbog aktuelnih koncentracionih logora i “prevaspitavanja” miliona muslimana, već su saveznici sa najvećim ubicama muslimana širom svijeta… Primjera odvratnosti takozvanih muslimanskih lidera danas je beskrajno mnogo. Svima im je zajedničko da bi verbalno dali sve za Islam i da im je sve islamsko sveto, a zapravo se uklapaju u svaki kuranski opis din-dušmanina.
Takvo bi licemjerje kao religiju uveli samozvani dušebrižnici u nas. Tukli bi i spaljivalji druge i drugačije jer ne podnose ideju drugačijeg.
Ništa licemjernije međutim nije od pozivanja da to “oni u svoja četiri zida”. Čemu onda javna kolektivna sunećenja i javna kolektivna šerijatska vjenčanja? Kako onda svakodnevno gledamo vjerske procesije, svih vrsta, od Međugorja do Ajvatovice, kako prolaze i paradiraju nakinđureni ulicama ove zemlje. Ili naprimjer tradicionalno postrojavanje četnika u Višegradu? U ovoj zemlji, zahvaljujući političarima, ništa nije u četiri zida. I kada brane “tradicionalne vrijednosti” čine to kao egzibicionisti, da se mržnjom dokažu kao vjernici, a ne ljubavlju. Da prijete silom i nasiljem. Da prvi bace kamen.
Nameće se kao zaključak očigledna činjenica – svi mogu javno demonstrirati svoj stav i način života, i pri tome ugožavati opštu sigurnost ako treba, i ne samo to, već i pozivati i podsticati druge na to, i mogu šetati svoje “tradicionalne vrijednosti” kao pse po ulicama. Svi osim LGBTQ populacije. Upravo zato oni MORAJU protestirati šetajući. Zato “Ima izać’!”
Čuvari “tradicionalnih vrijednosti” reagiraju panično i pretjerano kao da povorka ponosa maršira ravno prema njihovim domovima i bračnim posteljama. Naravno da će učesnici povorke svoju ljubav prakticirati u svoja četiri zida, kao što bi i “čuvari tradicionalnih vrijednosti” trebali u svoja četiri zida njegovati tradiciju a ne nametati svima svoja uvjerenja, koja su ipak samo njihova uvjerenja. Bosna i Hercegovina ima svoj Ustav i svoje zakone, nijedan od njih ne uključuje šerijat ili bilo koji drugi vjerski zakon. A svi oni koji nemaju sva Ustavom zagarantirana prava kao što je naprimjer pravo na vjeroispovijest, i svaku drugu vrstu ispovijesti, imaju pravo, trebaju i moraju, protestirati.
Istina je da su upravo političari koji se povremeno i po potrebi maskiraju i kao dežurni dušebrižnici i savjest društva Bosne i Hercegovne, zemlje koju su upravo ti i takvi političari opljačkali i praktično uništili, u skladu sa njihovim pojmovima tradicionalnih vrijednosti, tako temeljito da će generacije ispaštati.
Tradicionalne vrijednosti, kao što su religija i religijska uvjerenja trabaju biti prakticirane prvenstveno između svoja četiri zida, u krugu porodice. Ali to izgleda nije lako jer se čini da su tradicionalne vrijednosti u nas pljačka, nasilje, sila, laž i licemjerstvo, a to niko normalan ne želi prakticirati u svojoj kući. Umjesto što političari uznemiravaju javnost i ugožavaju opštu sigurnost ili ne čine ništa kao takozvani ljevičari čekajući da sve prođe pa da mogu opet o ljudskim pravima i slobodama, trebali bi, ako su zaista pravi političari koji žele učiniti ovo društvo boljim, stati uz povorku, stati uz svaku manjinu u borbi za osnovna, zakonom zagarantovana prava. Međutim, upravo političari su ti koji potiču i podržavaju nasilje protiv povorke ponosa. Ugrožavajući pri tome opštu sigurnost.
I na kraju, trenutno realna opasnost povorci ponosa i opštoj sigurnosti prijeti samo i isključivo od strane “čuvara tradicionalnih vrijednosti”. Nadajmo se samo da tradicionalne vrijednosti kakve propagiraju političari, i mrzitelji svega na internetu, neće biti prakticirane u nedjelju 8. septembra u Sarajevu.
U suprotnom, trebat ćemo možda jednom za promjenu organizirati i povorku tradicionalnih vrijednosti slobode pa istom mjerom odgovoriti čuvarima tradicionalnih vrijednosti neslobode.
Izvor: Nomad.ba
