<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

TUŽILAŠTVA I SUDOVI IGNORIŠU KORUPCIJU Dok visoki funkcioneri varaju državu i uzimaju novac, pravosuđe ćuti

ANTIKORUPCIJA

Tužilaštva i sudovi u BiH su možda i najslabija karika u ukupnom lancu borbe protiv korupcije i teško da se mogu naći argumenti koji bi odbranili nerad i neadekvatne rezultate tih institucija.

15. juni 2019, 7:58

To potvrđuje i afera koja ovih dana trese pravosuđe BiH u kojoj se našao prvi čovjek Visokog sudskog i tužilačkog savjeta BiH Milan Tegeltija. Prema podacima koji su objavljeni u medijima, upravo je Tegeltija učestvovao u korupciji.

Ovo ne čudi, jer su baš pravosudne institucije, čiji je kontrolor VSTS, postala mjesta u kojima se ignorišu slučajevi korupcije i to posebno oni u koje su bili involvirani najviši nosioci vlasti.


Svi ovakvi slučajevi gotovo uvijek su završavali na neslavan način. Prečesto se dešavalo da se zagubi dokumentacija ili da istrage traju u nedogled, pa da na kraju svi optuženi budu oslobođeni.

Kaznena politika za korupciju blaža je nego za saobraćajne prekršaje, što u prevodu znači da se korupcija u BiH apsolutno isplati. 

A to potvrđuje i najnovije Istraživanje pod nazivom „Antikorupcija i borba protiv organizovanog kriminala – neophodan korak ka evropskim vrijednostima“, koje su provele organizacije civilnog društva iz regiona Jugoistočne Evrope.

Ono daje sveobuhvatan pregled javnih politika i normativnog okvira koji se odnose na borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala u Bosni i Hercegovini, sa osvrtom na postojeći institucionalni okvir i domašaje u primjeni važećih propisa.

Statistički podaci pokazuju da u strukturi presuda za korupcijska krivična djela dominiraju uslovne osude koje nemaju odvraćujući efekat na potencijalne počinioce. 


Nalazi ukazuju i da je broj prijava na korupcijska krivična djela iznimno nizak u odnosu na ukupni broj prijava, kao i da u strukturi tužilačkih odluka prevagu odnose naredbe o nesprovođenju istraga.

Tužilaštva uglavnom reaktivno postupaju u procesuiranju korupcije, odnosno čine to tek po prijavama kojih je sve manje, kako opada povjerenje građana u rad pravosudnih institucija. 

Sve to upućuje na zaključak da nije dovoljno samo uspostaviti posebni normativni i institucionalni okvir u oblasti borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala, već da je za ostvarenje značajnih rezultata neophodno obezbijediti potrebne resurse i specijalistička znanja. 

Druga stvar koja je primijetna u BiH jeste pojava procesuiranja tzv. niske korupcije i odsustvo gonjenja visokih funkcionera čije se aktivnosti odnose na velike korupcionaške afere ili pojave političke korupcije.


U navedenom Istraživanju se navodi i da je Sudska praksa veoma raznolika, ali odlika upravnih sporova koji se vode u postupcima za ostvarivanje prava na pristup informacijama je da su dugotrajni i da se često dešava da se sudske odluke ne mogu implementirati. 

Naime, tu se uglavnom radi o upravnim sporovima u kojima sudovi, u slučaju kada odluče u korist podnosioca zahtjeva za pristup informacijama, vraćaju postupak na ponovno odlučivanje, što upravno sudovanje čini složenim i iscrpljujućim po stranke koje se odluče na taj vid pravne zaštite.

Vehid Šehić, predsjednik Foruma građana Tuzla, kaže za BUKU da je najveća odgovornost u iskorijenjivanju korupcije u BiH na tužilaštvima, a kasnije i sudovima. 


Međutim, kako navodi, tu ne treba amnestirati od odgovornosti ni druge agencije za zaštitu zakonitosti kojima tužilaštvo povjerava određene istražne radnje. 


Tako da je taj krug odgovornih daleko širi. 


“Ono što je činjenica ako analiziramo podatke rada tužilaštva i sudova jeste da vrlo malo predmeta iz korupcije, naročito one koju zovemo osjetljiva, gdje se radi o poznatim ljudima iz naših politika, završi osuđujućom presudom. Upravo je to i razlog zašto je i percepcija javnosti negativna, u prvom redu kada govorimo o radu tužilaštva. Jer, čuli smo i od čelnih ljudi tužilaštva i VSTS da su nezadovoljni kada je u pitanju borba protiv korupcije. Međutim, to nezadovoljstvo mora podrazumijevati i odgovornost, jer upravo je tužilaštvo to koje treba da pokreće čitave postupke”, rekao je Šehić.

Ono što je posebno  opasno u BiH jeste činjenica da je korupcija postala način i filozofija života, da se ona uvukla u sve pore života, a da pri tome nemamo adekvatnu reakciju institucija koje treba da omoguće vladavinu prava i poštivanje zakona od svih u ovoj državi. 

“Ukoliko tužilaštvo, sud i druge agencije ne budu profesionalno radili svoj posao, to će biti pogubno za budućnost ove države. Zato će moralno pročišćenje institucija koje se bave borbom protiv korupcije biti najveći zadatak za BiH”, kaže Šehić. Dodaje da je teško je povjerovati da u kratkom vremenu može doći do nekih značajnijih procesa. 

Prema njegovim riječima, najveći problem predstavlja upravo nedostatak političke odgovornosti kod nosilaca zakonodavne, sudske i izvršne vlasti. 

“Meni najviše smeta kad neko kaže da nema političke volje za borbu protiv korupcije. Ako volju uzmemo kao glavni element da li će se nešto raditi, a ne odgovornost za poštivanje ustava i zakona ove države, bojim se da ćemo tonuti sve dublje i dublje. Ono što je posebno opasno, to će tjerati ne samo građane BiH da svoju budućnost potraže negdje daleko, već će doprinijeti daljem ekonomskom propadanju zemlje”, kaže on.


Posebno su zanimljivi slučajevi u kojima su za korupciju optuženi visoko rangirani političari, a koji su, kako kaže Šehić, skoro uvijek završavali oslobađajućim ili odbijajućim presudama, zastarama i nikad ništa nije dovedeno do kraja. 

“Upravo je to činjenica koja stvara veliko nezadovoljstvo kod građana BiH. Imam osjećaj da je kod nas korupcija postala transparentna. Zbog ovakvog stanja u državi više se i ne krije da se ljudi bave koruptivnim radnjama. Tu su zakazale institucije”, kaže Šehić.

 

Uglješa Vuković iz Transparency International u Bosni i Hercegovini navodi da podaci iz Monitoringa procesuiranja korupcije koji je radila ova organizacija ukazuju na blagu kaznenu politiku spram krivičnih djela korupcije. 


"U strukturi sudskih odluka dominiraju uslovne osude, pa je tako u prvih šest mjeseci 2018. godine u cijeloj BiH presuđeno u tek 79 predmeta korupcije, a od toga je više od dvije trećine predmeta okončano uslovnim osudama", rekao je Vuković.

Istovremeno, on navodi da se prema podacima ove organizacije smanjuje i broj istraga za ovu vrstu krivičnih djela, iako BiH spada u zemlje gdje se korupcija smatra sveprisutnom. 

"Krivično zakonodavstvo pruža solidnu osnovu za obračun sa korupcijom kroz predviđena krivična djela i zaprijećene kazne, iako je i tu bilo pokušaja da se pojedini oblici koruptivnih krivičnih djela dekriminalizuju. Sudovi i tužilaštva morali bi mnogo više koristiti svoje kapacitete i solidnu zakonsku osnovu za obračun sa korupcijom koja razjeda povjerenje javnosti u sve institucije. Dosadašnji podaci nisu ohrabrujući", zaključio je Vuković.

A teško je povjerovati da će podaci biti bolji u budućnosti, posebno ako je suditi na osnovu podataka koji pokazuju da i najviši zvaničnici pravosudnih institucija učestvuju u korupciji. 
 

 

 "Ovaj tekst je nastao kao dio projekta "BiH and the EU Accession Process: Application of Political Criteria" koji implementira UG "Zašto ne" iz Sarajeva uz podršku Balkan Trust for Democracy."