<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Predrasude i mržnja: Koga, koliko i kada mrzimo?

INTERVJU

Nažalost, kontinuirano svjedočimo incidentima motivisanim mržnjom. Govor mržnje u javnoj sferi je sve češći.

14. maj 2021, 10:39

 

Misija OSCE-a zabilježila je na desetine incidenata počinjenih iz mržnje, a predrasuda koja je vodila do tog incidenta uglavnom je zasnova na etničkoj osnovi. Incidenti počinjeni iz mržnje najčešći su u predizborno vrijeme, tokom komemoracija i vjerskih praznika...

U prva tri mjeseca ove godine, misija OSCE-a u BiH zabilježila je 35 incidenata počinjenih iz mržnje. Nakon incidenata, stigla je samo jedna reakcija, a na 34 incidenta nije bilo reakcija.

Misija OSCE-a u Bosni i Hercegovini bavi se pitanjem incidenata i krivičnih djela počinjenih iz mržnje u sklopu praćenja provedbe Aneksa VII Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH, i to prava izbjeglica i raseljenih osoba na povratak u prijeratne domove. Od 2013. godine, njihov monitoring u ovom polju je postao sveobuhvatniji.

Dio dostupnih podataka objavljuju svakog mjeseca u infografici koja pruža najnovije podatke o svim potencijalnim incidentima motivisanim predrasudom koji su prijavljeni policiji, kao i o reakcijama na incidente od strane pravosudnih i ostalih aktera u Bosni i Hercegovini.

„U skladu s podacima iz monitoringa Misije, od 2013. godine zabilježeno je 1159 potencijalnih incidenata motivisanih predrasudom (incidenti s jednim ili više pokazatelja predrasuda koji mogu, ali ne moraju biti kvalifikovani kao krivično djelo počinjeno iz mržnje prema važećem zakonu) u Bosni i Hercegovini. Do sada je u 2021. godini zabilježeno 47 potencijalnih incidenata motivisanih predrasudom“, kaže za BUKU Halisa Skopljak, savjetnica za pravna pitanja, Misija OSCE-a u BiH

BUKA: Jesu li ovo realni brojevi i da li možemo sumnjati da je broj incidenata motivisanih predrasudom veći?

Ove brojke je potrebno tumačiti s oprezom, jer se procjenjuje da je nivo neprijavljivanja visok (incidenti koji nisu prijavljeni policiji) i neevidentiranja (incidenti prijavljeni policiji, ali nisu evidentirani kao potencijalno motivisani predrasudom). Na osnovu kontakata koje Misija ostvaruje sa ugroženim zajednicama, čini se da je broj neprijavljenih incidenata najmanje tri do četiri puta veći od broja incidenata prijavljenih policiji. Nepostojanje zvaničnog sistema prikupljanja i evidentiranja podataka koji BiH ima obavezu da uspostavi onemogućava da se sagleda stvarni obim ovog problema. Ovaj i nekoliko drugih faktora utiču na kvalitet reakcija  institucija i društva općenito na nasilje zasnovano na predrasudama. Važni negativni faktori su normalizacija i banaliziranje predrasudnog nasilja, koji su nesumnjivo prisutni u BiH, posebno kada su u pitanju manje ozbiljni oblici ovakvog nasilja. Međutim, neovisno o težini predrasudnih incidenata, oni ozbiljno ugrožavaju pojedinačnu žrtvu, kao i grupu kojoj ta žrtva pripada, ali i društvo u cjelini. Žrtve se mogu plašiti novih napada, te se osjećati otuđenim i nesigurnim. Nereagiranje na ove incidente dalje produbljuje ovakvu traumu, ostavljajući žrtve i njihove zajednice nezaštićenima, te istovremeno podrivaju povjerenje u sistem. Posljedice ovakvog nasilja prevazilaze samog počinitelja i neposrednu žrtvu. U stvari, ovakvo nasilje ima za cilj poslati širu poruku žrtvi i njenoj grupi da ne pripada društvu, da nije vrijedna ili da je, na neki način, prijetnja koju treba ukloniti. Zato se nasilje zasnovano na predrasudama naziva “krivično djelo poruke”. Ako se ne tretira ozbiljno, nasilje zasnovano na predrasudama može podijeliti društvo i postati faktor destabilizacije. Slaba društvena kohezija u BiH je naročito podložna negativnim efektima nasilja zasnovanog na predrasudama, te čitavo društvo mora učiniti više u borbi protiv ovog problema.

BUKA: Reakcija na incidente počinjene iz mržnje nema ili su rijetke, jeste li zadovoljni radom institucija u rješavanju i prevenciji krivičnih djela iz mržnje?

Odgovor na incident ili krivično djelo počinjeno iz mržnje može biti trenutna reakcija u obliku brze i temeljite istrage i procesuiranja od strane pravosuđa. Reagovati može i vlast ili građani svojom javnom osudom. Čak je i važnije napraviti potrebne korake kako bi se u prvom redu ovakvi incidenti spriječili. Sve institucije i ostali akteri u BiH moraju ozbiljno shvatiti značaj sprečavanja i reagovanja na incidente zasnovane na predrasudama, te zajednički raditi na rješavanju ovog problema koji negativno utiče na čitave zajednice, od lokalnog nivoa do nivoa države.

BUKA: Kada kažete nema reakcija, kako je često slučaj, na koga tačno mislite? Ko je taj ko treba da reaguje?

Nadležni organi dužni su reagovati na ove pojave. Pozivamo aktere u policijskim i pravosudnim strukturama da poduzmu sve potrebne korake i procesuiraju počinioce incidenata motivisanih mržnjom. Oni imaju obavezu da bez odlaganja provedu detaljnu istragu događaja i razotkriju predrasudni motiv koji je doveo do incidenta. Ta obaveza proizilazi iz domaćeg zakonodavstva i obavezujućih međunarodnih standarda. Propust nadležnih organa da provedu odgovarajuću istragu takvog događaja dovodi u pitanje zakonitost i jednakost pred zakonom, te žrtvi uskraćuje pravo na pravedan ishod i priznanje statusa žrtve nasilja motivisanog predrasudom. Također je važno da pripadnici zajednice u kojoj je došlo do incidenta motivisanog mržnjom vide da im drugi u zajednici pružaju podršku i javno osuđuju incident. Na taj način, žrtva osjeća solidarnost drugih i pripadnost zajednici. Svako može dati svoj doprinos i pomoći u ovom smislu. Ovi jednostavni koraci, koje je lako napraviti, imaju važan pozitivan uticaj na zajednicu, te doprinose stvaranju jedinstva i povezanosti između različitih grupa unutar nje. Uz to preporučujemo da nadležni organi u BiH poduzmu konkretne korake u pogledu stvaranja povoljne atmosfere za dijalog na nivou zajednice, u cilju prevladavanja negativnih posljedica govora mržnje i sprečavanja incidenata motivisanih mržnjom. To je prijeko potrebno savremenoj BiH, koja se još uvijek bori sa postkonfliktnom praksom diskriminacije i negativne retorike, koja još više produbljuje jaz između različitih nacionalnih, vjerskih i drugih grupa.

BUKA: Koliko je prošle godine bilo presuda zbog počinjenja krivičnih djela iz mržnje?

Tokom 2020. godine, pravosnažno je okončan samo jedan predmet koji je bio kvalifikovan kao krivično djelo počinjeno iz mržnje. Od 2013. godine, sudovi u BiH okončali su sedam predmeta koji su u skladu sa važećim zakonima kvalifikovani kao krivična djela počinjena iz mržnje. Trenutno se vodi jedan postupak za krivično djelo počinjeno iz mržnje. Osim toga, od 2013. godine okončano je 27 predmeta za krivično djelo izazivanja nacionalne i vjerske mržnje (kriminalizovani oblik govora mržnje), a u šest predmeta sa ovom kvalifikacijom postupak je još uvijek u toku.

BUKA:  Da li je lako dokazati da je određeno djelo počinjeno iz mržnje?

Nakon što se incident dogodi, veoma je važno da se u cilju razotkrivanja motiva provede detaljna istraga. Krivična djela iz mržnje sastoje se od dva elementa: osnovnog krivičnog djela i diskriminatornog odabira žrtve na osnovu neke njene karakteristike. U cilju dokazivanja, neophodno je provesti detaljnu istragu, kako za osnovno djelo, tako i za drugi element – predrasudu kao pobudu za izvršenje djela. Brojni su indikatori koji mogu pomoći da se prepozna predrasudni motiv i na taj način usmjeri prikupljanje  dokaza. Što se tiče složenosti dokazivanja, ilustracije radi, od ukupno sedam okončanih predmeta sa kvalifikacijom krivičnog djela počinjenog iz mržnje, šest je okončano osuđujućom presudom. Samo je jedan predmet okončan oslobađajućom presudom. Poređenja radi, u predmetima kvalifikovanim kao krivično djelo izazivanja mržnje (govor mržnje) uočen je manje uspješan ishod krivičnog gonjenja, jer je od ukupno 27 krivičnih predmeta, devet okončano oslobađajućom presudom.  

BUKA: Da li su zakonska rješenja dovoljno dobra za kažnjavanje govora, incidenata i krivičnih djela počinjenih iz mržnje?

Postojeći zakonodavni okvir za procesuiranje krivičnih djela počinjenih iz mržnje u BiH je dovoljan za uspješno krivično gonjenje počinilaca ovih djela. On je konceptualno sličan zakonodavnom okviru drugih država, i sadrži definiciju kojom se precizira šta se smatra krivičnim djelom počinjenim iz mržnje, kao i odredbe o strožem kažnjavanju ove vrste krivičnih djela. Ranije spomenuti omjer uspješnosti krivičnog gonjenja pokazuje da je zakonski okvir po svemu sudeći adekvatan, iako se rijetko primjenjuje u praksi. Problem leži u njegovoj primjeni. Ono što se na prvi pogled čini kao krivično djelo iz mržnje obično ne biva obuhvaćeno odgovarajućom istragom, zbog čega dolazi do procesuiranja osnovnog krivičnog djela, dok se iz istrage ispuštaju elementi koji se odnose na potencijalni predrasudni motiv.

U nedostatku opšteprihvaćene definicije govora mržnje, govor mržnje se obično definira u skladu sa Preporukom Komiteta ministara Vijeća Evrope, koja pod pojmom govora mržnje podrazumijeva „sve oblike izražavanja kojima se šire, raspiruju, potiču ili opravdavaju rasna mržnja, ksenofobija, antisemitizam ili drugi oblici mržnje temeljeni na netoleranciji, uključujući tu i netoleranciju izraženu u obliku agresivnog nacionalizma i etnocentrizma, te diskriminacija i neprijateljstvo prema manjinama, migrantima i osobama imigrantskog porijekla.“.

Govor mržnje nije zaštićen pravom na slobodu izražavanja koje je garantovano Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda. Uživanje u slobodi izražavanja podrazumijeva dužnosti i odgovornosti, ali i ograničenja koja propisuje država. Ograničenja moraju biti propisana zakonom, te moraju biti opravdana i nužna u demokratskom društvu. U BiH, zakonodavac se na sva četiri nivoa opredijelio za kriminalizaciju govora mržnje kroz odredbe o izazivanje nacionalne i vjerske mržnje. U Republici Srpskoj nedavno su usvojene izmjene i dopune krivičnog zakonika kojima se kroz ovu odredbu stvaraju pretpostavke za bolju zaštitu šireg spektra grupa u društvu. Imajući u vidu činjenicu da krivično gonjenje govora mržnje zahtijeva zadovoljenje kriterija zakonitosti, proporcionalnosti i opravdanosti, procesuiranje predmeta ove vrste može biti zahtjevnije i sasvim sigurno zahtijeva vrlo detaljno i kvalitetno obrazoloženje.

BUKA:  Vodite evidenciju o krivičnim djelima iz mržnje zbog predrasuda na nacionalnoj, polnoj osnovi, pripadnosti LGBT zajednici… Koja predrasuda je dominantna?

I dalje su etnička, odnosno vjerska pripadnost zaštićene karakteristike koje su najčešće predmet napada (pri čemu konstitutivni narodi u BiH, tj. Bošnjaci, Hrvati i Srbi, u velikoj mjeri preovlađuju). Broj incidenata zabilježenih tokom 2020. godine je bio veoma sličan prethodnim godinama. Tu činjenicu treba tumačiti sa oprezom, zbog prethodno pomenutog visokog postotka neprijavljenih slučajeva, kao i zbog uticaja pandemije COVID-19. Broj slučajeva fizičkog nasilja i verbalnih napada se značajno smanjio, što može biti u direktnoj vezi sa mjerama fizičke distance nametnutim kao odgovor na pandemiju. Sa druge strane, broj slučajeva oštećenja imovine i skrnavljenja vjerskih objekata i grobalja se povećao. Zajednice u kojima veliki broj pripadnika nekog konstitutivnog naroda živi u manjini i zajednice sa izraženom nasilnom ratnom prošlošću bile su podložnije incidentima. Uopšteno govoreći, Misija je zapazila da se poveća broj incidenata događa u predizbornom periodu, tokom komemoracija i tokom proslave vjerskih i drugih praznika. Bez obzira na to, ogromna većina prijavljenih incidenata ostaje u predistražnoj fazi, što ukazuje na veoma izraženu nekažnjivost. Samo mali broj incidenata iz te faze pređe u krivični ili prekršajni postupak.

BUKA: Ključni faktor u borbi protiv incidenata počinjenih iz mržnje je suočavanje s problemom predrasuda, čiji je to posao?

Nažalost, kontinuirano svjedočimo incidentima motivisanim mržnjom. Govor mržnje u javnoj sferi je sve češći. Na svim pripadnicima bosanskohercegovačkog društva je da se suoče sa problemom predrasuda i da zajednički rade na utvrđivanju odgovornosti. Kao što je ranije naglašeno, nadležne vlasti imaju primarnu odgovornost, ali je proaktivna uloga drugih aktera, kao što su organizacije civilnog društva i građani, od ključne važnosti. Pristup tom pitanju treba da bude zasnovan na informacijama i činjenicama. To treba biti dugoročan i kontinuiran napor kojim se kombinuje djelovanje različitih sektora u društvu, počevši sa porodicom, a posebno u okviru obrazovnog sektora. Samo kontinuiran i zajednički osmišljen pristup može donijeti održive rezultate.

BUKA: Da li političke figure u BiH kreiraju atmosferu u kojoj je mržnja poželjan dio komunikacije?

Misija OSCE-a u Bosni i Hercegovini kontinuirano iskazuje zabrinutost zbog retorike podjela od strane političara, kojima se stvara neprijateljska atmosfera. Etničke ili vjerske podjele, veličanje ratnih zločinaca i negiranje genocida i ratnih zločina idu ruku pod ruku sa nasiljem zasnovanim na predrasudama, čime se zajednice i dalje razdvajaju i žive u strahu jedne od drugih, a što pomaže da se pažnja građana skrene sa ozbiljnih svakodnevnih problema, kao što su nezaposlenost, loše zdravstvo i nekvalitetni uslovi života. Apelujemo na sve zvaničnike u BiH, kao i na sve građanke, građane i grupe, da prepoznaju opasnost koju predstavlja govor mržnje, da prema njemu iskažu nultu toleranciju i da kreiraju okruženje povoljno za izgradnju povjerenja i postizanje napretka za sve u BiH.