Presijecajući svečanu vrpcu premijer Dodik je izjavio kako ”će Banja Luka pokazati da je ona pravi izbor za širenje poslovne aktivnosti kompanije 'Pevec'", te je ujedno pozvao sve investitore iz okruženja da svojim ulaganjima poboljšaju svoju ponudu i zapošljavanje u RS-u.
Oduševljeni hrvatski biznismen Zdravko Pevec i svuda prisutna mu supruga Višnja tog dana jedva da su mogli sakriti suze u očima očarani banjalučkim objektom koji je postao ujedno i najveći centar njihove „obiteljske tvrtke“.
Niko tada nije mogao naslutiti nadolazeći pad kompanije i stečajne postupke nad trgovačkim centrima ovog privrednog „giganta“.
Novinar magazina BUKA posjetio je banjalučki objekat kompanije Pevec dva dana nakon što je proglašen stečajni postupak i dan prije početka popisivanja kompletnog inventara koji je ostao u njemu.
Sam prilazak objektu Peveca djeluje sumorno, parkiralište nekada ispunjeno autima, danas je pokriveno snijegom. Tek dvije, tri stope u snijegu dokaz su kakvog takvog života u krugu objekta.
Na ulaznim vratima natpis upozorenja kako je objekat zatvoren do daljnjeg. Pogled kroz staklo dovoljno govori sve. Sablasno djeluje ogroman prazni objekat sa policama prepunim neprodanih konzervi i tegli sa hranom čiji period trajanja polako počinje da ističe. Ljudi tu nema „ni iz glave“. Ni prilazak objektu nije moguć a da se ne najavite radniku obezbjeđenja koji ovaj objekat štiti od bijesnih i izgladnjelih radnika, šta li.
Stečajni upravnici tog su jutra donijeli dokumentaciju na osnovu koje se treba izvršiti popis. Popis će naravno sprovesti radnici, koji već tri mjeseca nisu dobili nikakva lična primanja. „Ako su na spisku onda sutra u devet u objekat na popis robe“- takvo je pravilo. U centru naravno nema grijanja.
Ista vlast koja je na dan otvaranja najvećeg tržnog objekta Peveca poručila kako je Banjaluka „pravi izbor za širenje kompanije“ nije se udostojila da ga zatvori kako treba. Da se neko obrati radnicima "Peveca". Par protokolarnih sastanaka na Ministarstvu trgovine i turizma i to je sve. Kada se nešto treba zatvoriti krivac se odmah pronalazi u - „tržišnoj ekonomiji“. „ Žao mi je, to su pravila tržišne ekonomije, tu se vlada ne može miješati“ – je rečenica koja se često može čuti od predstavnika vlasti kada se nešto zatvara. Na drugu stranu kada se neki objekat otvara, onda to ne može biti okvalifikovano drugačije nego „pravi izbor za širenje kompanije“.
O trenutnoj situaciji u kompaniji Pevec, razlozima propasti velikog poslovnog giganta i „pravog izbora za širenje kompanije“ razgovarali smo sa Dejanom Pejakovićem, predsjednikom Sindikata radnika banjalučkog „Peveca“
Gdine Pejakoviću, pokrenut je stečajni postupak u „Pevecu“, počinjete sa popisom robe koja je ostala na zalihama, možete li nam opisati trenutnu situaciju iz pogleda radnika banjalučkog Peveca?
Kao što znate, radnici su na čekanju, vrše se redovni pravni postupci, stečaj je pokrenut na dan 26.januar. Od strane Mirjane Golić, stečajne upravnice je doneseno riješenje da se izvrši popis kompletnog inventara centra Pevec, pokretne i nepokretne imovine, građevinskih materijala, roba. Da se svede pravo stanje i da bi se na kraju mogla izvući nekakva finansijska kartica, da se jednostavno vidi šta Pevec ovdje posjeduje i koja je vrijednost svega toga.
Radnik ste banjalučkog Peveca od samog početka, predsjednik ste „Pevecovog“ sindikata radnika, po Vašem mišljenju, da li se ovo sve Pevecu trebalo dogoditi, da li se to moglo izbjeći?
Što se tiče samog centra, ja mislim da se ovo moglo izbjeći da smo radili sami za sebe. To je moje razmišljanje, ja shvatam da je to bila „Pevec“ kompanija, da se vlasnika sve pita, ali ovdje se radi o odnosu dvije države, Hrvatske i BiH, ne može nama niko diktirati tržište odnosno šta se prodaje u Hrvatskoj a šta se prodaje u našem centru.Valjda mi znamo najbolje šta je išlo. Ali to je jedan od faktora. Što se tiče ekonomskog razvoja, tu su stvari jasne, nije se poslovalo kako treba i zato je došlo do toga. Mislim da se kriza mogla izbjeći, cijeli svijet je zahvaćen ekonomskom krizom i mi kao pojedinci, ali smo se nadali da će taj val krize jednostavno proći ali kako je vrijeme prolazilo uvidjeli smo da su stvari mnogo ozbiljnije.
Druga stvar se tiče poslovnih funkcionera u našoj kompaniji. Oni su nam mogli otprilike saopštiti o čemu se radi, da nam se neko recimo iz Hrvatske obrati, niko se nije pojavio. Vrata su se zaključala preko noći. Da su nam bar dali neke naznake, da su radnicima rekli : ljudi centar je u krizi, pitanje je hoće li se nastaviti sa radom, da li će doći do nekakve reorganizacije ili ne, jednostavno da se ljudima da bilo kakva nada. Mislim da nismo zaslužili da se centar onako preko noći zatvori, jer smo ga mi faktički izgradili.
Šta radnici mogu očekivati od ove situacije?
Čim se popiše cjelokupna „Pevecova“ imovina, i kada se podaci računovodstveno usaglase, ti podaci idu na sud, tamo ćemo mi izložiti svoja potraživanja, potraživanja dobavljača ili već ko prijavi da im se nešto duguje. Što se tiče radnika, radilo ih je 213, taj dan su svi ostali bez posla, e sad jedan dio njih je već našao drugi posao, neko i nije, ali u principu nemam neku konkretnu informaciju što se tiče centra ali bi najsretniji bio da taj centar ponovo proradi. Sam stečaj je išao u dva pravca, dakle stečaj pod reorganizacijom i stečaj sa likvidacijom. Niko naravno tu likvidaciju ne želi.
Što se tiče interesenata za centar, ne mogu Vas lagati, ni tu nemam konkretnih informacija.
Svi smo bili svjedoci grandioznog otvaranja centra „Pevec“ prije godinu i po dana, rekli ste i sami da ste bez posla ostali preko noći, da li vam je ista ta vlast, koja je „Pevec“ tako grandiozno otvorila, na bilo koji način obratila, i po vašem mišljenju da li je iz te vlasti iko iznevjerio „Pevecove“ radnike? Da li Vam je iko pružio podršku, sve se može shvatiti i da je tržišna ekonomija i da se tu puno ne može uraditi ali način na koji je pevec i otvoren i nakoji je zatvoren su bitno drugačije stvari....
Kada se sve ovo desilo, mi smo osnovali sindikat čiji sam ja predsjednik i odmah smo dogovarali sastanak sa ministrom Predragom Gluhakovićem i tu smo tražili neko objašnjenje, da nam neko, bilo ko kaže o čemu se zapravo radi. Imali smo jedan sastanak na kojem smo razgovarali o svemu tome, gdje nam je ministar obećao da će pomoći, da će pokušati nešto uraditi preko konzulata, dakle sa ljudima iz Hrvatske ali koliko ja imam informacija to se i jeste i nije radilo.Koliko je i grad stao iza nas, to stvarno ne znam, jer nisam baš upoznat sa time. Bilo bi dobro da stane iza nas.
Spektakularno je bila najavljena Pevecova investicija ovdje u Republici Srpskoj, međutim od toga ništa...
Svi znaju, bilo je to u svim medijima, ovaj objekat ovdje vrijedi nešto blizu 25 miliona EURA. Kako može jedan gigant od 25 miliona EURA, jedan gigant od kompanije da propadne za godinu dana? Meni je stalo da naš centar proradi, ali i kad sve ovo završi, kad se sve privede kraju , meni će ostati nejasno kako je taj centar mogao propasti. Sve je to jasno, i kriza, i problemi ali morao je postojati jedan ključni faktor od kojeg je to počelo da se dešava. Nemoguće je , da centar vrijednosti 25 miliona Eura preko noći prestao da radi. Jednostavno mi nije jasno.
Centar je, po Vašem mišljenju, dobro poslovao...
Mi smo super radili. Od dana otvaranja, da izuzmemo recimo dva mjeseca dok se ljudi nisu sa centrom upoznali, mi smo stvarno ekstra radili. To vam neću reći samo ja, to će vam saopštiti sve i jedan radnik ovdje.Imali smo i dobru ekipu ljudi, svi smo htjeli raditi ovdje.
Stečajni postupak će biti završen, sami ste rekli da bi voljel nastaviti raditi. Vidite li pozitivnu budućnost?
Mislim da ovaj centar neće ostati prazan, nada zadnja umire. Smatram da ko god ovo preuzme i bude razmišljao pametno, ovaj centar će raditi bez problema.
