Nije glavni grad džrave, ali je sigurno glavni u mijenjanju imena - poznat je po brojnim nazivima, koje je teško i zapamtiti
Povijesni trg Oldehoofsterkerkhof u Leeuwardenu, glavnom gradu pokrajine Friesland u Nizozemskoj, upečatljiva je mješavina čudnih i čudesnih stvari.
Tu je De Oldehove, nedovršeni toranj iz 16. stoljeća, koji je toliko kriv, da se naginje više od slavne Pise. Pažnju privlači i Nacionalni muzej keramike Princessehof, obnovljena sjajna kuća ispunjena Mingovim rijetkostima i komadima Picassa, ali i nekoć dječji dom MC Eschera, grafičara 20. stoljeća. A tu je Gemeentehuis, ili Gradska vijećnica, gdje su Nizozemci prvi put čuli za legendu o Grutte Pieru, divovskom gusaru s nadljudskom snagom.
No, najčudnije od svega svakako je Lân fan taal ("zemlja jezika"), kuća posvećena tisućama jezika. Taj stalni dodatak trgu od siječnja 2018. Građevina je podignuta kao dio programa Leeuwarden-Friesland Europska prijestolnica kulture 2018., na kojem je predstavljeno 6720 jezika, sveobuhvatan katalog svjetskih jezika, uključujući frizijski, glavni jezik pokrajine.
I to je učinjeno u tom mjestu posve prikladno, posebno zato što je Leeuwarden - ili Ljouwert, Liwwadden, Leewadden, Luwt, Leaward ili Leoardia, kako su ga različito nazivali između 11. i 19. stoljeća, poznat kao Grad Stotinu imena.
- Pokušavamo dati život jezicima i nema boljeg mjestu na svijetu s vlastitom jedinstvenom jezičnom poviješću. Ovo je dvojezična provincija, koja govori i frizijski i nizozemski, a u Leeuwardenu živi 128 nacionalnosti. Dakle, ova priča slavi našu različitost, ali također promovira višejezičnost - rekao je programski direktor Siart Smit.
Istovremeno, gotovo polovici svjetskih jezika prijeti izumiranje, piše BBC.
Leeuwarden održava duboku jezičnu neobičnost vlastitog stvaranja: samo je njegovo ime u neprestanoj promjeni od 10 stoljeća do danas. Prema Guinnessovoj knjizi svjetskih rekorda, Leeuwarden ima 225 različitih varijacija, a ne samo onih 100 na koje aludira njegov nadimak.
Pa kako je, dovraga, ovaj frizijski grad dobio toliko imena?
Za početak, odgovor se nalazi u geografiji. Smješten u udaljenom sjeverozapadnom kraju zemlje, Friesland je s tri strane okružen plimnim ravnicama, močvarnim područjima i Waddenskim morem.
Pokrajina je postala dio modernog nizozemskog kraljevstva, nastalog usred napoleonskih ratova početkom 19. stoljeća, kada se ostatak Europe okupio kako bi porazio francuskog vođu. No, i danas Nizozemci razmišljaju o Frieslandu kao o zemlji u inozemstvu. Kuće su u obliku sljemenjaka, vijugavi kanali i biciklističke staze obložene bršljanom isti su kao i drugdje u Nizozemskoj, ali život je ovdje sporiji.
Osim toga, Friesland je ima najmanju gustoću stanovništva u zemlji, a u njega su se počeli useljavati Franci, Nizozemci, Flamanci, Saksonci i Valoni, među ostalima. Tako se ime Leeuwardena i sam izgovor naziva grada počeo mijenjati.
Mike MacEacheran
Gradski povjesničar Henk Oly iz Povijesnog centra Leeuwarden objašnjava kako tradicionalno ime Leeuwarden ima nekoliko oblika: frizijski (Ljouwerd), nizozemski ekvivalent (Leeuwarden), i dva u lokalnom dijalektu koji se govori u samom gradu, poznat i pod nazivom Liwwadders (Leewwadden i Liwwadden).
Kako bi se još zakompliciralo, grad je poznat i kao Luwt u ostalim dijelovima provincije, dok su tijekom stoljeća znanstvenici često latinizirali ime u Leovardia. Dodajte moguće fonetske varijante, najviše s ortografskim posljedicama, pa broj mogućnosti naziva eksplodira.
Danas ima 225. ime, čemu svjedoči popis zapisničara iz 19. stoljeća Wopkea Eekhoffa, sina kovača koji je preuzeo posao gradskog arhivista 1838. godine. Od 1500. do 1520., pravopis imena grada mijenjao se gotovo svake dvije godine, no Eekhoff je neumorno kronirao 400 stranica gradske povijesti, na kraju stvorivši timeline od Linverta 1039. godine do Luwedena 1846.
- I danas nizozemska vlada nikada nije službeno normirala imena nizozemskih gradova i sela. Nema pravila, tako da smo od početka 20. stoljeća pisali Leeuwarden na nizozemskom, a frizijska vlada pridržavala se Ljouwerta kao službenog obrasca - objasnio je Oly, dodavši da su mnoge Eekhoffove karte i referentni radovi i dalje u uporabi.
Preuzeto sa Slobodna Bosna
