Kao i svake godine do sada, šetnja će započeti tačno u podne ispred Narodnog pozorišta Republike Srpske, a završiti se na Trgu Krajine, gdje će aktivistkinje sa drugim učesnicama marša javno čitati sporne dijelove sudskih presuda za silovanja i seksualna zlostavljanja.
BiH je ratifikovala Istanbulsku konvenciju koja je osnov za kreiranje formalno-pravnog okvira za prevenciju ovih krivičnih djela, ali i za zaštitu žrtava od strane sistema. Međutim, upravo izostanak te podrške je jedan od glavnih razloga zašto silovanje kao najteži oblik seksualnog nasilja često ostaje neprijavljeno i nekažnjeno.
Žene su dodatno demotivisane blagim kaznama koje se izriču počiniteljima ovih i sličnih krivičnih djela. Domaći sudovi nerijetko kao olakšavajuće okolnosti uvažavaju siromaštvo, bračni, roditeljski ili radni status nasilnika, bez obrazloženja zašto se upravo ove okolnosti posmatraju kao olakšavajuće za ovako teško krivično djelo.
“Dešava se da sud silovatelja osudi na minimalnu kaznu a kao olakšavajuću okolnost navede da je nezaposlen. Voljele bismo da čujemo zašto je nezaposlenost izgovor za silovanje? Razumijemo da se ta okolnost može posmatrati kao olakšavajuća ukoliko se radi o krađama i sličnim djelima, ali nipošto kada se radi o seksualnom nasilju”, poručuju organizatori.
Potpisivanjem Istanbulske konvencije o sprečavanju i suzbijanju nasilja prema ženama i nasilja u porodici, Bosna i Hercegovina postala je obavezna uspostaviti specijalizovanu službu podrške za žrtve silovanja, ali se to nikada nije desilo. BiH nije uskladila svoj zakonodavni okvir, niti je sa obavezama koje proizlaze iz konvencije uskladila sistem zaštite i pomoći za žrtve, ali ni sistem procesuiranja počinilaca.
Organizatori naglašavaju da su domaći zakoni dobri, ali da njihovo sprovođenje nije adekvatno.
“Ne želimo mijenjanje zakona već zakone usklađene sa međunarodnim standardima i njihovu dosljednu primjenu. Apelujemo da se vodi računa o tome da nasilnici ne dobijaju minimalne kazne u zamjenu za priznanje. Sklapanjem sporazuma o priznanju krivice se izbjegava suđenje a prema dosadašnjoj praksi počinioci dobijaju minimalne kazne. To nam poručuje da su ova krivična djela manje važna i da ne ostavljaju ozbiljne posljedice po cijelo društvo, što nipošto nije slučaj”, navode oni.
Organizatori Osmomartovskog marša su Udruženje građana Oštra Nula, Helsinški parlament građana Banjaluka, Centar za mlade Kvart, Radnička solidarnost, Transparency international BiH, Revolt, eTrafika.net i Centar za informativnu dekontaminaciju mladih - BUKA.
VAŽNA NAPOMENA: Okupljanje se planira u skladu sa svim epidemiološkim mjerama koje je propisao Republički štab za vanredne situacije - održavanjem udaljenosti između sudionika, nošenjem maski i ograničenog broja ljudi na skupu (do 50).
ISTANBULSKA KONVENCIJA
Istanbulska konvencija je skraćeni naziv za Konvenciju Savjeta Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Savjet Evrope prihvatio ju je 2011. godine u Istanbulu. Ona ima status međunarodnog ugovora i time je pravno jača od nacionalnih zakona. Države koje ju ratificiraju treba da podrede i prilagode svoje ostale zakone zahtjevima Konvencije.
Države koje ratificiraju Konvenciju podložne su kontroli međunarodne skupine pod nazivom GREVIO koja nadzire provedbu Konvencije, osobito na području državnih javnih politika (školstvo, mediji, antidiskriminacijska politika…).
Istanbulska konvencija podrazumijeva aktivnost države u nekoliko segmenata, tako će recimo biti potrebno napraviti javnu evidenciju o oblicima nasilja, te putem javnih kampanja i programa nastojati osnažiti prevenciju nasilja, ali i iskorijeniti rodne stereotipe. Nadalje, država je dužna osigurati terapiju žrtvama, ali i počiniteljima kako bi ih se odvratilo od novog delikta.
Vezan tekst:
Istanbulska konvencija uzburkala javnost u Hrvatskoj, a šta se dešava sa njom u BiH?
