Sredinom devedesetih u Banjaluci je djelovao bend REVOLT koji je jedan od najznačajnijih rokenrol bendova ovoga grada, ali i šire. Kroz Revolt su prošli mnogi muzičari koji će kasnije osnovati alter bendove poput grupa "Jabuko sa negras" i "Sopot". Jedan od osnivača ovoga benda Milan Tica bio je gitarista u ovom bendu, ali uporedo se bavio i aktivizmom. Jedan je od osnivača udruženja UNSA GETO u čijim su se prostorijama organizovali brojni muzički koncerti i drugi kulturni događaji, a prostor je bio značajan za banjalučke muzičare jer je imao i vježbaonu u kojima su stvarali tadašnji autorski bendovi. Revolt je prestao sa radom 2008. godine, a negdje u tom periodu Milan je osnovao bend Shizomantra, koji je i danas aktivan. Ovih dana Revolt je poslije niza godina pauze ponovo aktivan i radi na novom materijalu. S Milanom Ticom razgvarali smo za BUKU o njegovoj muzičkoj karijeri i banjalučkoj sceni.
Jesi li imao nekih bendova prije Revolta?
Prije Revolta bitniji bend je bio "Gods food". Bila je to neka preteča Revolta, svirali smo melodični punk-hardcore. Nastao je negdje 1993. godine i trajao do 1995. godine kada je zvanično krenuo da radi Revolt. Prije "Gods food" postojao je i bend "No name's" i otprilike u tim bendovima su bili isti ti ljudi koji će poslije činiti grupu Revolt.
Kada si otkrio svoj talenat i ljubav prema muzici?
Negdje u osmom razredu osnovne škole uspio sam da dobijem prvu gitaru, akustičnu naravno. Moj brat vršnjak i ja smo krenuli zajedno da sviramo. On je možda par mjeseci prije naučio da svira par akorda pa me je upućivao u svirkanje. Kasnije je to bila moja želja da nastavim dalje. U početku su to bile pjesme od Azre, sjećam se da sam imao neki papir na kojem su bili akordi s tekstovima Azre i Džonija Štulića. Poslije toga je došao pank, Sex pistolsi i Ramonsi, tako da sam nastavio muzički da napredujem kroz pank i hardcore bendove.
Devedesetih je bio uticajan muzički pokret "grunge" i bendovi iz Sijetla. Koliko je on uticao na zvuk Revolta?
Već sam spomenuo da su prvi bendovi u kojima sam svirao bili punk-hardcore bendovi. Poslije toga sve je to evoluiralo u "crossover" gdje se taj pank mješao sa metalom, repom, i drugim žanrovima, Bendovi koji su uticali na naše početke jesu grupe poput "Biohazard", "Rage Against The Machine", naravno i "Soundgarden" i "Alice In Chains", ali i mnoge druge.
Revolt je bio aktivan desetak godina. Koliko ste albuma snimili?
Revolt je svirao od 1995. do 2008. godine i snimio je jedan studijski album "U kući bola", a imali smo objavljenih par pjesama i na nekim kompilacijama. Zahvaljujući kulturnim razmjenama svirali smo u Italiji, Danskoj, Holandiji i gostovali po zemljama regiona. Revolt se nalazi i u rok enciklopediji Petra Janjatovića među bendovima koji su djelovali na prostoru ex-Yu, tako da smo i tu ostavili neki trag. Njega smo upoznali prilikom našeg gostovanja u emisiji Garaža na RTS-u, u kojoj smo uživo odsvirali nekih pet pjesama.
Gdje ste imali prve svirke? Ti si i jedan od aktivista koji je osnovao udruženje GETO.
Pa naše prve svirke se vežu za KSET (klub studenata elektrotehnike), a bilo je svirki i u sadašnjem KSB (klub studenata Banjaluke), tad se zvao Index. Devedeset i devete godine počinjemo da osnivamo udruženje nezavisnih stvaralaca GETO. Prvi prostor smo dobili na korištenje 2001. godine u naselju Nova varoš. Tu smo organizovali dosta kulturnih dešavanja, između ostalog i koncerte. Kad smo se našli da porazgovaramo o ideji nastanka udruženja prvenstveno smo se fokusirali na muziku i muzičare. Međutim ubrzo smo shvatili da to nije samo stvar muzičara, već i ljudi iz drugih umjetnosti, pa smo kasnije inkorporirali i ljude koji su se bavili drugim umjetnostima: vizuelnim, književnošću, performansom i slično. Udruženje je imalo i svoj fanzin koji se zvao "BL Front". Tad su u udruženju bili Dragan Vuković, Ratko Pilipović, Petar Topalović, Ljiljana Predragović. To su sami počeci, poslije su došli drugi ljudi koji su zauzeli svoje mjesto u udruženju. U prostoru u Novoj varoši bili smo do 2008. godine, a tada smo i izašli iz udruženja i odlučili da idemo svojim putem. Tu su ostali ljudi koji su kasnije promjenili ime udruženja, nazvali ga drugačije, a onda smo se mi organizovali i vratili staro ime udruženju. Od tada počinje nova faza našeg djeovanja. U krugu fabrike "Incel" našli smo prostor koji nam je za sada najadekvatniji i tu smo od oktobra 2013. godine.
Nakon Revolta osnovao si bend Shizomantra.
S Shizomantrom počinjem 2008. godine kada faktički i Revolt prestaje sa radom. U bendu su ljudi iz par bendova koji su djelovali u Banjaluci, iz Rikola, Revolta i još nekih drugih grupa. Sviramo instrumentalnu muziku. Prvenstveno sve kreće iz nekog džemovanja i onda to lagano prerasta u okvir muzičke numere. Ima tu i post-roka, psihodelije, primjesa daba, možda čak u nekim momentima i panka. Ukratko, radi se o alternativnom rokenrolu. Za sada u bendu nemamo vokala, samo smo jednu pjesmu snimili s pjevačem, ali u nekom budućem projektu i pjesmama najvjerovatnije da ćemo imati i pjevanje. Ali sve to zavisi od inspiracije i na koji način nas kreativnost vodi, jer ako u pjesmi osjetimo da trebaju vokali onda ćemo ih i snimiti. Shizomantra ima dva EP albuma "Između dve mantre" i "Malibu me rac" i radimo na nekim novim pjesama. Za sada ne znam kada ćemo objaviti neki novi materijal. Imali smo gostovanja u Sloveniji i u Srbiji, Novom Sadu i Subotici.
Kako vas nema na festivalima?
Mi nismo baš neki aktivan bend i s obzirom na okolnosti u kojima se članovi benda nalaze još uvijek smo na nivou amaterizma i hobija. Razne su tu obaveze prema porodicama i poslovima. Onoliko koliko možemo mi to stižemo.
Možemo onda reći da banjalučka scena ima većinom bendove koji su na nivou tog hobizma i amaterizma.
Imam osjećaj da ljudi kad prođu neke određene godine i dođu u fazu da imaju porodicu i poslove jednostavno odustaju od muzike i da im je ona tada neka zadnja rupa na sviralu. Prije svega treba biti posvećen i izdvojiti vremena, naravno i sredstava za opremu. Druga bitna stvar je i što ta tržišna strana nije naklonjena ovdašnjim muzičarima, jer prosto ono što mi radimo niko ne primjećuje.
Da li je problem i što nemamo neku ozbiljniju diskografsku kuću koja bi stajala iza bendova?
Mislim da Banja Luka nikada nije bila nikakav kulturni centar. Prije rata nismo imali faktički ništa. Sad nešto imamo, ali stvar je u tome da se treba zadovoljiti tržište, to jest treba da budete dobra roba. Ako ste vi dobra roba onda će neko obratiti pažnju na vas i pokušaće da vas unovči. To je kad gledamo tržište, a kad pričamo o bendovima mislim da nemamo nešto puno kreativnih ljudi. Nalazimo se u nekakvom padu. Možda smo nekada i imali nešto, ali danas oskudjevamo u kreativnim ljudima. Ali fali tu još štošta. Mi u Banja Luci nemamo niti jedan adekvatan koncertni prostor. Tu su nekakvi objekti koji su improvizovani za koncertne aktivnosti. Imamo kafane u kojima grupe sviraju i prema tome bendovi nemaju ni neku pretjeranu želju da se bave autorskom muzikom i uglavnom se bave obradama. Sviraju kavere i na taj način zarađuju novac i od toga žive. Muzičari su postali kao zanatlije i to je sad sudbina ovog prostora i ove scene. Naravno da postoje tu neki autorski bendovi, ali to je jako malo. Može se reći da imamo sve preduslove da se ovdje ne desi ništa bitno i značajno (smijeh).
Ipak, da li će ova scena dočekati da se pojavi neka ozbiljnija diskografska kuća?
Čisto sumnjam, jer iskreno govoreći ne znam koliko je zanimljivo ovo naše tržište. Možda sam i dosadan što uvijek pričam o tržištu. Zapitajmo se i da li je ikome u interesu da ovdašnja muzička i kulturna scena stane na svoje noge?! Ova scena je devalvirala u odnosu na drugu polovinu devedesetih, a mislim da je najbolji period za banjalučku muzičku scenu bio od 1995. do 2005. godine. Tada je postojalo mnogo kreativnih bendova i ja sam tad mislio da ćemo nešto da napravimo kao grad. Međutim, već od 2005. godine pa do današnjih dana to se lagano kreće u neželjenom pravcu.
Rok je buntovan. Koliko današnji rok bendovi kritikuju društvene nedostatke?
Što se tiče same kritike društva danas su ljudi postali pasivni i smatraju da je passe kroz muziku biti kritičan prema neregularnostima u društvu. Ovo mišljenje pogotovo imaju mlađe generacije koje su potpuno operisane od bilo kakve kritike kroz umjetnost. Mislim da je to danas na ovim područjima ustaljeno mišljenje i da ljudi više vole da se zezaju i da ne pričaju o nekim crnim stvarima koje se dešavaju ovdje kod nas kada su u pitanju politika, ekonomija, ljudska prava i slično. Danas ljudi prosto okreću leđa od toga misleći da im se neće desiti nešto loše ako ne učestvuju u tome na taj kritički način. Imamo par banjalukih grupa koje se bave kritikom društva, tu je hip-hop bend "Brutal protest" i pank bend "Ispad". Za ostale bendove može se reći da se bave zabavom, jer sve se i svelo na zabavu, korist i nekakav elitizam.
