<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Marko Vidojković: Vampir koga su volele babe

KOLUMNA

Horor priča

16. april 2020, 10:59

 

Vampir je sedeo na svom tronu u predsedništvu, smrknut i naduven u licu. Zavese su bile navučene, jer je prolećno sunce postajalo sve jače, a zalihe pudera kojim se svakog dana od glave do pete mazao, ne bi li odavao utisak živog čoveka, bile su pri kraju. Noćni let, kojim je trebalo da mu stigne nova količina pudera iz evropskog vampirskog centra broj šest, kasnio je već četiri dana.

„Gde je taj jebeni puder“, škrgutao je zubima Vampir, ispred kog je stajalo sedam članova vampirskog PR tima, koji je uz njega bio u svakom trenutku, a koji su činili isključivo ljudi.

„Vaša Visosti“, obratio mu se dežmekasti PR stručnjak u lila džemperu, „malopre sam zvao centar i odgovor je isti kao i sinoć – situacija je teška, svim vampirima je teško, zbog potpune pandemijske blokade, potražnja za puderom je ogromna. Vampiri koji upravljaju svim državama su u sličnoj situaciji.“
„Sve se plašim da onom smradu iz Hrvatske nisu poslali puder!“, zabrundao je Vampir i na kratko se vinuo u vazduh. „Vidim ga na vestima, sav je rumen, mater mu jebem! Pustili su me niz vodu, niz vodu, kažem vam!“

„Vaša visosti, znate i sami da to nije opcija“, razuveravao ga je isti PR stručnjak, „makar ne dok ne potpišete ono što ste obećali. Imate još barem četiri meseca vampirisanja pred sobom, a kad dođe trenutak, sve će ići po planu. Kovčeg je spreman, grobnica je spremna. Spavaćete kao beba narednih trista godina. Zaslužili ste.“

Ovo je vampira malo smirilo.

„Kad reče beba, dajte mi ovamo jednu babu! Gladan sam!“

Ubrzo su Vampiru iz podruma dovukli babu, jednu od onih koje su se na snimcima po internetu hvalile kako ga vole više od sopstvene dece i unuka. Kako bi se novi snimak pojavio na internetu, posebne jedinice imale su zadatak da nahvataju babu i dovedu je Vampiru.

„Oh, mili moj, najmiliji, koliko te baka voli, joj koliko te obožavam...“, pala je baba na kolena kad su joj skinuli džak sa glave i počela da ljubi vampirove skupocene cipele od kože migrantske dece.
„Dosta, bre!“, prekinuo ju je Vampir i skočio joj za vrat. Sisao joj je krv nekoliko sekundi, a onda je zgađen pljunuo na tepih iz doba dinastije Obrenović. „Fuj! Šta je bre ovo!“

„Babeća krv, Visosti, vaša omiljena hrana“, neuverljivo je zameketala plavokosa iz PR tima, u plavom blejzeru, sa velikim sisama, zadužena za vampirove zalihe hrane i dnevnu štampu.

„Valjda znam kakvog je ukusa babeća krv! Ovo sranje s tim veze nema!“, zagrmeo je Vampir.
„Joj, koliko te baka voli, joj više od svega na...“, začula se odjednom starica sa tepiha, a vampir se prepao.

„Kuš, bre!“, dreknuo je i zavrnuo joj šiju. „Isekoh se. Nema ovo veze sa babećom krvi! Babeća krv, koja u babama teče sedamdeset, pa i osamdeset godina, je kao staro vino, puna divnih iskustava i najrazličitijih emocija, sa notom hrastovine i vanile! Ovo nije to, ovo je đubre!“

„Vaša Visosti, gospođa je proteklih mesec dana provela zatvorena kod kuće, prema vašam naređenju...“, počela je da objašnjava plavuša, ali Vampir ju je prekinuo:

„Pa šta! Jel sam ja kriv što želim da sačuvam zalihe hrane, da se ne zaraze tamo nekim sranjem i umru, pre nego što im popijem krv!“

„Vaša Visosti, činite sve što je u vašoj moći, to je jasno. Ali, nismo računali na to da će one u izolaciji gutati ogromne količine medikamenata i da će se neprekidno prskati asepsolom. To i nedostatak svakodnevne šetnje, najverovatniji su uzroci smanjenog kvaliteta namirnica.“

„Odakle im asepsol!“,  uzbudio se Vampir. „Nije ga bilo u apotekama još od januara!“

„Vaša visosti, babe su to. Napravile su zalihe na vreme“, skrušeno je pretpostavila plavuša.
Vampir je iz sve snage šutnuo babu koja više nije davala znake života, a ona je odletela pet metara, ka zidu.

„Eto, a nekad sam ih kao od šale zakucavao o zid“, načisto se oneraspoložio Vampir, udario se šakom po glavi, usled čega mu je deo lica ostao bez pudera, a koža na tom delu odala uobičajeno vampirsko sivilo.

„Dozvolite, vaša Visosti...“, pritrčao mu je isfeminizirani vitki PR savetnik sa zalizanom crnom kosom, zadužen za nanošenje pudera.

„Odjebi od mene, rugobo! Ne arči puder!“, razjario se Vampir, a zalizanko je ustuknuo, klanjajući se. „Ionako smo nabili zavese na sve prozore! Odajemo nemoć! Odajemo nepripremljenost! Dajte mi novu babu!“

Ubrzo je iz podruma dovedena baba, koja je pre tri dana na internetu psovala svog unuka jer joj se rugao zbog siromašnog paketa pomoći koju je najstarijima organizovao Vampir. Gađala ga je krompirom i pljunula mu pravo na kameru telefona. Kad su joj skinuli džak sa glave, silno se obradovala:

„Znala sam! Tačno sam znala! Joj, dođi pile moje, da te baba ljubi, dođi ljubavi moja...“, skočila je na Vampira i poljupcima mu skinula još pudera sa lica. Ovaj ju je grubo odgurnuo, a kad je pala leđima na patos, zverski ju je zaskočio i krenuo da joj pije krv. Posle nekoliko sekundi, ponovo je prekinuo sa ručkom i počeo da povraća.

„Au, jebem ti, šta je ovo! Ova kao da je samo beli lukac ždrala, majku joj ludu jebem! Krv joj bazdi isključivo na beli luk, nijednu drugu notu ne mogu da onjušim!“

„Vaša Visosti, stari ljudi imaju običaj da veruju kako beli luk ima antibiotsko dejstvo, a u uslovima potpune zabrane kretenja i panike koja je usledila zbog pandemije...“, počela je da objašnjava plavuša, a Vampir ju je ponovo prekinuo:

„Ti ćeš da mi kažeš u šta starci veruju! Znam i sam!“, zagrmeo je i uhvatio se obema rukama za veštačku kosu, usled čega mu je nekoliko pramenova otpalo na patos. „O, jebote, raspadam se“, zaključio je rezignirano i sručio se natrag na svoj tron.

„Bez brige, stiže nova kosa“, prišao je zalizanko iz PR tima i počeo da mu lepi nove pramenove na glavu, „mislio sam da malo promenimo, da nabacimo malo sedih, znate, preko noći ste osedeli od brige za svojim narodom...“

„Radi šta hoćeš, boli me kurac“, promrmljao je Vampir, a zatim nastavio namršteno, iskrivljenih usana i izbuljenih očiju da gleda ispred sebe.

„I malo puderčića, za svaki slučaj, još uvek dobro stojimo sa zalihama“, nežno je nastavio zalizanko i počeo da tapka Vampirovo sivo lice tuferom.

„Stojimo đoku. Znam ja kako stojimo. Tačno znam u kom ste fazonu. Samo za pare radite. Jebale vas pare. Sutra, kad me puste niz vodu, opsluživaćete nekog drugog vampira, a mene se nećete ni sećati...“
Pošto je Vampir počeo da pada u depresiju, izazvanu nekvalitetnom ishranom i neprekidnom višenedeljnom paranojom, pritrčao mu je proćelavi član PR tima, odeven u belu košulju, zadužen za ubrizgavanje koktela za podizanje energije kod vampira.

„Evo, mala boca stiže, vaša Visosti“, obratio mu se mekanim glasom, ubadajući mu iglu u venu, „ne možemo da dozvolimo da nam budete tako neveseli, a večeras gostujete u drugoj, trećoj i četvrtoj četvrtini drugog dnevnika.“

„Rokaj, samo rokaj, boli te stojko“, brecnuo se Vampir, ali mu se kroz sedam sekundi psihičko stanje znatno poboljšalo. „Dobro, kriza je prošla, možemo da nastavimo. Kako stojimo sa staračkim domovima, ima li tamo namirnica?“

„To su veoma rizična mesta, vaša visosti“, bojažljivo je odgovorila plavuša iz PR tima. „Ne možemo da pretpostavimo u kojim se sve domovima virus zapatio, a znate i sami da krv tih ljudi i nije nešto...“
„Ne može biti gore od ove dve trule babetine“, uzvratio je Vampir. „Jebena virusčina, glave će mi doći. Ništa, puštamo starce u šetnju, nema nam druge!“

„Vaša visosti, predažem vam da dvaput razmislite o toj odluci...“, umešao se član PR tima u lila džemperu. „Šta ako se zaraze, ostaćete baz namirnica u potpunosti.“

„A ovako nam ide do jaja! Puštaj ih u šetnju, triput dnevno, ne, bolje ipak za početak triput nedeljno, od sutra!“, dreknuo je Vampir.

„Ne možemo od sutra, vaša Visosti, znate i sami da je iz vampirske centrale stiglo naređenje da za Uskrs moraju svi vernici da sede kod kuće“, podsetio ga je član PR tima u lila džemperu i dodao: „Kolektivno slabljenje duhovnosti kod vernika je u ovom teškom trenutku jedna od retkih stvari koja vampirima može pomoći...“

„Vampirima koji nemaju problem sa namirnicama! Samo na svoje guzice misle, govnari iz centrale! O, jebem ti, šta me snašlo, uf, da li ću se izvući živ iz ovoga. Pustili su me niz vodu garant, mamicu im jebem! Uf, oblio me hladan znoj, samo mi još to fali na ovu iscrpeljnost...“

„Ne brinite, vaša visosti, stiže nova boca“, glasom punim topline obratio mu se član PR tima u belom i nabio mu iglu u venu.
Kraj.

Perite ruke. Nosite rukavice (ako ih imate). Nosite maske (ako ih imate). Ostanite kod kuće. Zaštitite sebe. Zaštitite druge. Verujte samo pouzdanim i više puta proverenim izvorima informacija.