<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Marko Vidojković: POTOP, ZA RASTANAK

KOLUMNA

Ove poplave su isto ono što su bile i poplave iz 2014 – predskazanje. Ali, kakvo? Osećaj mi kaže da su ovo oproštajne poplave. Vreme je da se rastanemo od Aleka Fekalije.

05. juni 2019, 11:20

 

Znamo još iz narodnih epskih pesama da, kad god se srpski narod nađe na istorijskoj prekretnici, to najavljuju agresivni prirodni fenomeni, poput grmljavine na Svetoga Savu. Kako su zemljotresi i pomračenje sunca najavili pad Slobodana Miloševića, tako su nezapamćene poplave iz 2014. najavile ono što će nam vlast tada tek ustoličenog premijera Aleksandra Vučića doneti – opšti društveni potop, začinjen našim sopstvenim đubretom i govnima.

Iskusne srpske starice, na čijim su ramenima čak i ptice grabljivice nalazile utočište od neprekidne kiše, gledale su tih majskih dana u crna nebesa, krstile se i jedna drugoj došaptavale: „Najebali smo“. I zaista, jesmo. Ako je nešto savršeno jasno najavilo ono što nas čeka, bio je to majski potop, iz 2014. Čak i pre potopa, bilo je sve jasno, pošto smo prethodnih godinu i po dana gledali kako mediji prvog potpredsednika vlade Aleksandra Vučića uzdižu u glavnog u Srbiji – istom strategijom kojom su Milijanu i Milojka uzdigli na nivo glavnog ljubavnog para.

Sve je bilo spremno da nam se životi pretvore u govna, zbog čega, tada premijera a danas predsednika, neki ljudi sprejem po zidovima anonimno nazivaju Fekalijom. Spektakularna „Tišina tamo“ sednica Vlade, na kojoj je Alek Fekalija, posle višemesečnog uzdržavanja, konačno otvoreno pokazao svoje diktatorsko lice, bila je prvi znak ostvarenja zloslutnog predskazanja što ga je sa sobom donela velika prljava voda. Bukvalno istog dana usledio je novi šok za naivne, Vučićevo unapređenje Marka Blagojevića, kog smo do tad percipirali kao poštenog i normalnog čoveka, u direktora Kancelarije za upravljanje javnim ulaganjima, to jest, u „malog od poplava“.

Mare je bio prvi od mnogih „naših“, koji su se, naizgled neobjašnjivo, spotakli o Aleka Fekaliju. Njihov pad bio je jedan od ključnih preduslova da potop Srbije uspe. Narod je, videvši da će najebati pored Fekalije i njegove ekipe, krenuo u samoorganizovanje, punjenje, premeštanje i nošenje džakova, ne bi li se spaslo što se spasiti može. Na narodnim leđima i panici jahao je tih dana Alek Fekalija, grohotom se smejući, opijen svojom novom istorijskom ulogom. Poplave su prošle, a počeo je potop.

Kada su, pre nekoliko nedelja, delovi Bosne i Hrvatske bili poplavljeni, narod u Srbiji je pretrnuo. Na isti način, počele su i poplave, 2014. Međutim, ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Branislav Nedimović samouvereno je saopštio kako nema razloga čak ni za redovnu odbranu od poplava, te da kiša godi usevima. Na ovaj način, ministar Nedimović postao je Čučko Poplava 2019 (Miroslav Čučković, predsednik gradske opštine Obrenovac, koji nije hteo da pali sirene za uzbunu, a posle je iz URS prešao u SNS, gde je i danas, prim. aut.), dakle, dežurna budala, koja priziva nesreću.

Kiša koja je padala nekoliko dana zaredom izazvala je izlivanje reka širom Srbije, pa tako i poplave, kakve od 2014. nismo videli. Na teritoriji cele zemlje na snagu je stupila vanredna odbrana od poplava. Uglavnom su poplavljena mesta u kojima SNS uživa podršku veću od 60 posto. Marko Blagojević ostao je veran svojoj funkciji, pa je stao u odbranu ministra rekavši da je Nedimović mislio na te kiše tad, a ne na ove kiše sad, koje su, prema proceni naprednjačkih stručnjaka, na Srbiju za jedan dan izručile količinu vode u vrednosti trogodišnjeg pljuska. Čale Brnaba obećava pomoć iz budžetskih rezervi, pod uslovom da je tamo nešto ostalo, posle podmićivanja SPC.
Prema Blagojeviću, nije njegova kancelarija odgovorna za svaki nabujali potok, već lokalna vlast, a ima malo odgovornosti i kod građana Srbije, koji tradicionalno bacaju đubre u obližnji potok ili reku. A ni jedni ni drugi ni treći nisu u pravu. Niko nije kriv. Ove poplave su isto ono što su bile i Poplave 2014 – predskazanje. Ali, kakvo? Osećaj mi kaže da su ovo oproštajne poplave. Vreme je da se rastanemo od Aleka Fekalije. Njegov zadatak je ispunjen, Srbija više ne postoji, odnosno postoji u vidu leša, kom su skinute gaće i koji svakom zainteresovanom stoji na raspolaganju za silovanje.

Simptomatično je i to što, za razliku od prošlog puta, Aleka Fekalije nema nigde na vidiku. Njegov izostanak sa naslovnih stranica je upečatljiv. Gde li je, šta li radi? Da li pakuje kofere, da li pakuje priznanje Kosova, da li na tajnoj lokaciji, sa Dijanom Hrkalović proučava nepregledni niz mafijaških ubistava i partijskih zločina, razmišljajući kako da se brani od dokaza koji će neumitno krenuti da pristižu - najverovatnije i jedno i drugo i treće. Zna Alek Fekalija da se kraj njegovoj vladavini bliži, a znamo i mi, ove poplave nam to govore.

Ili to, ili će da izbije neki rat.