<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

KO TRUJE VAZDUH? Ovo su najgori industrijski zagađivači u BiH

BIH

Podaci se odnose samo na zagađenje vazduha, a podataka o zagađenju tla i vode nema.

17. juni 2019, 11:50

 

 

"ArcelorMittal Zenica, Termoelektrana Tuzla i hemijska industrija u Lukavcu. To su bili glavni krivci za industrijsko zagađenje zraka u Bosni i Hercegovini posljednjih godina. Međutim, prema nedavnoj analizi, podaci koje su dostavili zagađivači puni su grešaka i javnost nema pristup potpunim informacijama o njihovom utjecaju na okoliš. Također, nekoliko možda čak i gorih zagađivača sakrivaju podatke o emisijama od javnosti. Nisu dostupni ni podaci iz jednog dijela države gdje se također nalaze značajni zagađivači, kao što su termoelektrane Gacko, Stanari i Ugljevik. Stručnjaci pozivaju institucije da ratificiraju Protokol o PRTR-u i provedbu važećih zakona", stoji na stranici eko.ba.

Top liste deset najvećih zagađivača koji doprinose istinski užasnom kvalitetu zraka zasnivaju se na službenim podacima, a sastavili su ih stručnjaci iz češkog udruženja Arnika i Eko foruma Zenica. Liste sadrže podatke najvećih zagađivača koji ispuštaju hemikalije opasne po ljudsko zdravlje i okoliš u količinama koje prelaze granične vrijednosti utvrđene u EU registru E-PRTR.

Martin Skalský, predsjednik Centra za podršku građanima Arnike kaže da kad poredimo  podatke od 2015. do danas, može se vidjeti ozbiljan pad u broju dostavljenih podataka o emisijama - preko 50%: sa 931 u 2015. na 462 u 2017. godini.

"Također, neka od velikih kompanija sa značajnim emisijama koje prelaze evropske PRTR granične vrijednosti, kao što su termoelektrana Kakanj ili tvornice cementa u Kaknju i Lukavcu, nisu prijavile nikakve emisije u 2017. godini. Nedostatak informacija glavna je prepreka u procjeni utjecaja industrije na okoliš i zdravlje i provođenje pozitivnih promjena“, kaže on.

Milan Havel, glavni autor analize rekao je da je teško izvesti konačne zaključke zbog nedostajućih i netačnih podataka , ali neke tendencije jasno su prikazane. “ArcelorMittal Zenica od 2011. godine drži vodeće mjesto u emisijama prašine kao i kancerogenih i potencijalno kancerogenih materija.

"Izgleda da je smanjenje emisija ArcelorMittala za 2017. posljedica pada proizvodnje čelika, a ne tehnoloških poboljšanja. Ne čudi da se termoelektrane Tuzla i Kakanj mogu smatrati najvećim zagađivačima ugljen dioksidom, doprinoseći tako klimatskim promjenama i zajedno s preduzećem Sisecam Soda Lukavac, oni su najveći zagađivači plinovima koji uzrokuju kisele kiše. S druge strane, postoje određena poboljšanja kao što su značajno smanjenje emisije prašine i nekoliko drugih materija u slučaju tvornice cementa Kakanj“, rekao je Havel, Arnikin stručnjak za industrijsko zagađenje zraka

"U gradu Tuzli, koji se nalazi na sjeveroistoku zemlje, radi najveća termoelektrana na ugalj u zemlji i ona je daleko najveći izvor sumpornih oksida koje emitira u iznosima od 50.000 do 60.000 tona", kaže Samir Lemeš iz Eko foruma Zenica.

 

Neposredno uz Tuzlu nalazi se grad Lukavac. Tamo se mogu naći razni izvori emisija, ali najveći su tvornica hemikalija Sisecam Soda i koksara GIKIL. Cijela ta regija jako je zagađena česticama prašine i dominira na listi najzagađenijih gradova u Evropi s PM2,5 za 2018. godinu s godišnjim prosjekom od 55,6 µg/m3, u poređenju s 16 µg/m3 ili 14 µg/m3 izmjerenih u Ghentu (Belgija) i Londonu (Velika Britanija).

Podaci o emisijama iz industrijskih izvora u Republici Srpskoj nisu dostupni, uprkos odgovarajućem zakonu koji je na snazi ​​od 2003. godine.

„Bosna i Hercegovina pati od jednog od najgorih uslova za disanje na zapadnom Balkanu. Povrh toga činjenica je da su službeni podaci nedovoljni, nepotpuni i uglavnom skriveni od javnosti. Čini se da vlasti pokušavaju sakriti stvarne brojeve o kvalitetu zraka, emisijama zagađenja i utjecaju na zdravlje, umjesto da priznaju problem i pokušavaju pronaći odgovarajuća rješenja. Nažalost, još uvijek koriste lošu ekonomsku i socijalnu situaciju kao izgovor, dopuštajući zagađivačima da nastave s "uobičajenim poslom" kako bi zadržali zaposlenost, dok gotovo ništa ne rade na razvoju i/ili privlačenju zelenih investicija", rekao je Samir Lemeš.