Sirotanović, rodom iz Trtorića kod Breze u tadašnjoj Socijalističkoj
Republici Bosni i Hercegovini, postao je junak socijalizma pošto je 24.
jula 1949. godine oborio svjetski rekord u kopanju uglja, iskopavši sa
svojom brigadom 152 tone za osam sati rada, pa je prethodni rekord
prebacio čak za 50 tona.
Kao nagradu, od tadašnjeg predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita, tražio je samo veću lopatu.
Kako podsjeća Dnevni avaz, na savetovanju sa stručnim osobljem Rudnika
Breza i kopačima, 1949. godine, Sirotanović je predložio da se njegovoj
brigadi omogući rad na tri radilišta i dao obavezu da će premašiti
rekord čuvenog sovjetskog rudara Alekseja Stahanova.
Predlog je prihvaćen, a Alijina brigada je već sutradan počela sa obaranjem rekorda.
Jama u kojoj je rekord srušen prozvana je Rov vojvode Putnika, a
pričalo se da je skromni Sirotanović od druga Tita zatražio samo veću
lopatu, koja je napravljena samo za njega i nazvana "sirotanovićka".
Tako je postao simbol radničke klase, odlikovan je i Ordenom junaka
socijalističkog rada. Najveće priznanje dobio je 1987. godine kada se
njegov lik pojavio na novčanici od 20.000 dinara. Po Sirotanoviću nosi
ime i ulica u njegovom rodnom selu.
Urbana legenda kaže da je
poljski film "Čovjek od mramora" Andžeja Vajde inspirisan upravo njime, a
grupa "Zabranjeno pušenje" posvetila mu je pjesmu "Srce, ruke i lopata",
piše list.
Ko je na "banki" i "hiljadarki"?
Iako mnogi misle da je Sirotanovićev lik i na starim novčanicama
od deset i hiljadu dinara iz pedesetih i šezdesetih godina prošlog vijeka,
zapravo se radi o Arifu Heraliću, livcu iz Zenice.
Heralić je radio na peći u čeličani, nije bio rekorder kao Sirotanović, ali jeste bio višestruki udarnik.
Njegov osmjeh bio je jedna od ikona bivše države, ali je čovjek koji je
poslužio kao simbol "srećnog i zadovoljnog radnika" umro u siromaštvu
kao invalid.
Kako se navodi, imao je 11 djece, od kojih je samo sedmoro preživjelo djetinjstvo.