Jovana Boljanić je aktivistkinja i umjetnica iz Sokoca koja je odlučila da svoju borbu za bolje društvo nastavi sa mjesta na kojem se donose odluke. Na predstojećim izborima kandidovala se za odbornicu u Skupštini Opštine Sokolac ispred Prve stranke, kako bi politički život u ovoj opštini osvježila inovativnim temama i projektima koji nisu vezani za nacionalistički pokret i priče iz 90-tih.
Kaže da, kao aktivna građanka Bosne i Hercegovine, osjeća potrebu da iskaže svoje nezadovoljstvo situacijom u društvu i doprinese promjenama nabolje, a sa Jovanom za portal BUKA razgovaramo o ciljevima za koje će se zalagati.
Jovana, ove godine prvi put izlaziš na lokalne izbore u Sokocu. Šta te podstaklo da se politički aktiviraš?
Nije mi prvi put da se nađem na izbornoj listi. U decembru 2012. bila sam na izbornoj listi za odbore mjesne zajednice, gdje sam prevarena zbog nepotpunih informacija. Osvojila sam najviši boj glasova iako nisam imala predizbornu kampanju. Ostala sam članica mjesnog odbora, a predsjednik je ostao isti kao i proteklih godina iako nije organizovao sastanke, niti aktivnosti unutar mjesne zajednice. Nažalost, tada nisam poznavala prava koja sam mogla iskoristiti. Sad sam po drugi put na listi ispred Prve stranke koja je formirana 2014. za vrijeme protesta u Sarajevu. U međuvremenu sam sticala neformalno obrazovanje koje je mnogo korisnije od formalnog.
Koliko te je građanski aktivizam doveo do politike?
Predsjednik Prve stranke koji je višegodišnji aktivista predložio mi je da se kandidujem ne bi li Sokolac osvježili inovativnim temama i projektima koji nisu vezani za nacionalistički pokret i priče iz 90-tih. S obzirom da imam apsolutnu slobodu unutar stranke koju sam spoznala kroz građanski aktivizam, odlučila sam se kandidovati. Kroz građanski aktivizam spoznala sam značaj borbe i kako ona može biti jača i drugačija na različitim poljima.
Koje su neke osnovne poruke koje si kroz kampanju isticala?
Moje poruke su vezane za ideologiju koju slijedim, a to je mir i tolerancija. Pacifizam, mirovni aktivizam, rodna ravnopravnost, upotreba rodnog jezika. Kampanju sam svela na online platformu, na stranici sam obavijestila poznanike koji su različite reakcije ispoljili. Većina mi je tražila novac kroz blagi smiješak, uz pitanja koliko plaćam da glasaju za mene. Apsurdno je, a ujedno istinito, jer takva atmosfera decenijama vlada. Neki su se iskreno obradovali mom angažmanu. Kako god, ljudi me ovdje poznaju i znaju moj dosadašnji angažman kroz razne ulične akcije i projekte u kojima sam sudjelovala. Ko hoće da me podrži neka to bude zbog mog djelovanja i načina razmišljanja.
Mnogi mladi ne izlaze na izbore, kako njih animirati i podstaći ih da izađu na izbore?
Mnogi mladi ne shvataju da je politika dio sistema i da, ukoliko ne izađu na izbore, zapravo nesvjesno podržavaju trenutno stanje. Ovim putem apelujem da izađu na izbore i ako smatraju da nemaju za koga glasati neka bar ponište listić, samo neka iskoriste svoje pravo na izbor.
U BiH često u politici uspijevaju oni koji pričaju nacionalističku priču, njeguju tradicionalan obrazac, kako uopšte u politiku uvesti drugačiji diskurs?
Ako zbog nečega ne prođem, to je zbog neizraženog nacionalnog identiteta. Ljudi su toliko plitkoumni, u stanju su da zbog nacionalnosti zarate pa makar i gladnih usta. Poražavajuće je kako se kod nas godinama unazad hrane jednom te istom pričom. Realno, trebalo bi da ih bude sramota zbog tog identiteta. Nigdje siromašnije nacije nego kod nas, ne mislim samo s ekonomskog aspekta, nego i intelektualnog. A samo pojedine političko-kriminalne elite profitiraju na tome. Smatram da se može potisnuti i odgurnuti ratnohuškačka propaganda i krenuti u korak s vremenom. Ne pljuvati, ne proganjati ljude kojima je bitnije kakav je ko čovjek i čiji patriotizam se svodi na posaditi drvo i ne bacati smeće naokolo.
U BiH generalno žene se ne bave često politikom, kako pojačati ženski glas u politici?
Biološki, žene su miroljubive, ne ratuju, ne potenciraju govor mržnje kao što to rade muškarci prirodno, od atmosfere na utakmici, pa nadalje. Baš zbog toga priželjkujem ih na svim pozicijama. Kako ohrabriti žene nego ličnim primjerom! Slobodoumnost, hrabrost, inovativnost, pozivati, pružiti podršku. Zadnjih godina ima ih, ali sitno i sporo nekako, presporo, jer imaju nekakve preče obaveze, htjele to ili ne, danas se od žena očekuje mnogo. Kada bi se raspodijelile kućanske obaveze, sigurno bi imale vremena i volje i za politički angažman.
Koji su po tebi problemi u Sokocu, šta bi se hitno trebalo mijenjati?
U Sokocu se ne dešavaju problemi kojih nema u drugim lokalnim zajednicama. Ovdje se mnogo ulaže u infrastrukturu, ali su ljudi nekako netrpeljivi. Željela bih da se ljudi educiraju, po potrebi obuče dodatno, da se radi na ljubaznosti, ažurnosti, od trgovinskih kasa do službenih šaltera.
Koja bi bila prva stvar koju bi uradila ukoliko osvojiš odbornički mandat?
Ja ću pokazati da se u politiku može uvesti drukčiji diskurs. Nikom neću ništa obećati, iako su ljudi navikli na razna obećanja. Ukoliko prođem, biću glas onih koji su me izabrali. Aktivno ću sudjelovati na sjednicama i lobirati za svoju mjesnu zajednicu. Ja lično odavno priželjkujem asfaltiranje ulice u našoj lokalnoj zajednici, a pored toga, tu je i problem odlaganja otpada lokalnog stanovništva. Bilo bi poželjno da imamo nekoliko kontejnera. Pored toga, postoji dio magistralnog puta kojem je potrebna dodatna signalizacija za oprez vozačima. Ono što sam iskomunicirala sa mještanima i čula šta njima fali najviše jeste prodavnica sa osnovnim namirnicama. Bilo bi lijepo oživjeti mjesne odbore i održavati sjednice, razgovarati sa ljudima o njihovim potrebama redovno, a ne samo pred izbore kad treba da se glasa.
