Giuseppe Arcimboldo (1526-1593) je italijanski maniristički slikar. Nakon učenja u rodnom Milanu djelovao je pretežno u Pragu kao dvorski slikar nekoliko vladara.
1556. godine je radio s Giuseppeom Medom na freskama u katedrali u Monzi. Dok su njegovi radovi na neke religijske teme zaboravljeni, njegovi fantastični portreti i personifikacije godišnjih doba koja su bila sastavljena od cvijeća, voća, povrća, grana i lišća cijenjeni su i pravi su izvor fascinacije.
Njegova neobična vizija podstakla je mnoge iz njegovog vremena da vjeruju da je Arcimboldo duševno bolestan i da su njegova djela rezultat poludjelog uma.
Poslije smrti 1593. godine, njegova djela padaju u zaborav, sve dok ih početkom 20. vijeka ne otkriju nadrealisti. Od tada njegov opus ima svjetsku slavu.
Iako nije imao izravne učenike, po slobodi fantazije i bizarnim slikarskim efektima blizak je modernom dadaizmu i nadrealizmu 20. vijeka.
Pogledajte sablasno čudesne portrete od ovog neobičnog umjetnika:
