<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Gitarista godine za 2020. Igor Paspalj za BUKU: Osnova svega je koncentracija, vježba i studiozan rad

INTERVJU

Da bi postigao uspjeh i posao vrhunski gitarista Igor je morao mukotrpno da vježba svakoga dana i po više sati.

02. februar 2021, 12:37

 

Igor Paspalj dobitnik je priznanja o kojem je sanjao još kao tinejdžer kada je prvi put uzeo gitaru u ruke i krenuo uporno i ozbiljno da vježba. Proglašen je za ”Gitaristu godine 2020.”  u okviru tradicionalne godišnje dodjele najprestižnijih svjetskih muzičkih magazina "Guitar World" i "Guitar Player". Ova nagrada Igora nije promIjenila, jer on je i dalje ostao na zemlji, kao mladi umjetnik i instruktor gitare koji na ovo priznanje gleda kao na razlog više da usavršava tehniku sviranja omiljenog instrumenta, ali i mogućnost da svoje znanje prenese gitaristima širom planete. 

U razgovoru sa Igorom novinar magazina Buka saznao je neke detalje vezane za same početke karijere ovog mladog muzičara, a pričali su i o njegovim budućim planovima. 

”Gitaru sam počeo da sviram sa svojih trinaest godina. Kada sam odlučio da se ozbiljnije bavim sviranjem, upisao sam se u Srednju muzičku školu. Završio sam je, a zatim upisao  Akademiju umjetnosti u Banjaluci, gdje sam i magistrirao. Nakon toga sam se zaposlio kao viši asistent na toj Akademiji. Sve vrijeme sam završavao teoriju, mada iz gitare nikada nisam imao formalno obrazovanje. Gitaru sam uvijek svirao nekako uporedo sa tim formalnim obrazovanjem i to sa raznim bendovima, počevši od grupa sa kojima sam nastupao po kafićima i klubovima, pa do nekih većih bendova i stejdževa. Sve to se dešavalo do 2014. godine, kada sam otišao u Dubai, gdje sam nastavio da se profesionalno bavim muzikom. Radio sam u ”American School of Dubai” gdje sam predavao gitaru, a imao sam i profesionalne ugovore sa mnogim bendovima iz Britanije, Južne Afrike, Australije i Amerike, sa kojima sam imao nastupe. Sve je to trajalo do marta 2020. godine kada je počela globalna pandemija i tada sam se vratio u Bosnu i Hercegovinu”, rekao je Igor opisujući svoje muzičke korake.

Proglašenje za ”Gitaristu godine 2020.” od strane časopisa  "Guitar World" i "Guitar Player" Igoru je donijelo ogromne benefite.

”Ova nagrada mi stvarno znači mnogo. Prošlo je mjesec i po dana kako sam dobio priznanje, a već mi je pristiglo mnogo ponuda i internet poslova koji su porasli bukvalno za par stotina procenata. Došao sam u situaciju da moram da odbijam poslove. Sve to je doprinijelo mojoj globalnijoj popularnosti. Ipak, meni ta nagrada više znači u privatnom smislu, jer sam dobio ogromnu satisfakciju za uložen trud. Odrastao sam čitajući magazine "Guitar World" i "Guitar Player" tako da mi priznanje mnogo više znači privatno, nego kada se gleda sa te profesionalne strane”, objasnio je muzičar.

 

 

Priznanje koje je dobio privuklo je mnoge muzičare da sa Igorom stupe u kontakt kako bi ih podučavao i preko interneta davao muzičke instrukcije. 

”Došlo je do porasta interesovanja mnogih gitarista širom svijeta za privatne časove, samim tim i cijena tih privatnih časova je skočila. Imam i ponude za snimanje raznoraznih materijala za mnoge bendove i izvođače i pozive da gostujem na pojedinim albumima, tako da se u tom smislu interesovanje povećalo bukvalno za par stotina procenata. Imam ponude za gostovanja u zemljama u kojima nikada ranije nisam bio, države tipa Maroka ili Libana. Za sada sve to, naravno, stoji na priči i dogovorima dok se ne završi ovo s globalnom pandemijskom situacijom. Ali razne ponude i pozivi se svakodnevno dešavaju, što mi je izuzetno drago”, rekao je Igor. 

Međutim, da bi postigao uspjeh i posao vrhunski gitarista Igor je morao mukotrpno da vježba svakoga dana i po više sati.

”Kada sam ozbiljno ”zagrizao” za gitaru znao sam vježbati i po sedam-osam sati dnevno. Naravno vremenom su došle sve veće obaveze i to što se tiče konkretnih stvari vezanih za muziku: snimanja, pravljenja aranžmana, sviranja za druge bendove, tako da se sve manje ima vremena za te neke tehničke vježbe. Ali svirajući non-stop tehnika sviranja se održava i istražuju se neke nove sviračke finese. Uglavnom, što se više vježba, to bolje, ali gitaristi treba da znaju da ne smiju vježbati bilo kako, vježbati se treba pravilno. U toku vježbanja gitarista treba da bude u potpunosti usredsređen na ono što svira. Ja sam srećom počeo prije ovog YouTuba i video tutorijala. Primijetio sam da mladi gitaristi krenu sa praćenjem tehnika na tutorijalima, a završe gledajući neke smiješne video klipove. Dešava se da ta dva sata koje bi trebalo da iskoriste za efektivno vježbanje provedu uz ekrane ne svirajući ni petnaestak minuta”, objasnio je muzičar.  

Igor je i prije nego što je dobio priznanje sarađivao sa poznatim gitaristima Endijem Džejmsom iz benda ”Five Finger Death Punch”, Džastinom Derikoom gitaristom pjevačice Pink, a kako kaže, u zadnje vrijeme je u kontaktu i sa Džef Votersom osnivačem i gitaristom benda ”Annihilator”. Ipak, zbog pandemije i opšte globalne zabrane nastupanja na velikim scenama, Igor nije dobijao ponude za nastupe od nekih poznatijih muzičara, mada nije isključeno da će vremenom i do toga doći.

”Do sada nije bila konkretna ponuda za nastupe sa nekim svjetskim veličinama, ali svakako poziv za gostovanja u razne zemlje širom svijeta već postoje. Vidjećemo kako će sve biti kada pandemija završi. Teško je sada planirati i znati šta će budućnost donijeti”, objasnio je Igor. 

 

 

Na ovog talentovanog muzičara uticali su mnogi gitarski magovi, a Igor je nabrojao neke od njih.

”Među prvima koji su imali uticaja na mene svakako je plejada gitarista iz osamdesetih, na prvom mjestu je Edi Van Hejlen, jer kada sam njega čuo definitivno sam odlučio da se bavim gitarom. Nakon njega, mnogo ih je, ali ću neke nabrojati: Ingvi Malmstin, Pol Gilbert, Stiv Vaj, Satriani i mnogi, mnogi drugi. Tu je naravno i neprikosnoveni Gatri Govan, a mnogo je tu i mladih imena koji su apsolutno monstruozni svirači tipa jednog Fedora Dosumova iz Rusije ili Andre Nierija i Mateusa Asata iz Brazila, Greg Kohija iz Amerike i da ne nabrajam, jer stvarno ima sjanih gitarista”, naveo je muzičar.

On je istakao dvije gitarske legende sa ovih prostora koje su neprikosnovene, a to su Vlatko Stefanovski i Radomir Mihailović Točak. 

”Sa pravom njih dvojicu odvajaju od drugih, jer oni su zaista dvije gitarske veličine bivše države. Ipak, mnogi gitaristi su zapostavljeni, a neki od njih su odigrali značajnu ulogu u razvoju te gitarske rok scene. Možda će nekome izgledati čak i čudno, ali ja bih tu spomenuo i Gorana Bregovića, koji je imao svoj osoben stil sviranja, kako god to ljudi tumačili. Tu je Josip Boček, Bane Jelić, tu su i bosanskohercegovački gitaristi Muris Verajić i Emir Hot. Sve su to sjajni gitaristi, a ove posljednje koje sam nabrojao su iz reda mlađe generacije. Ali Stefanovski i Točak, naravno, imaju status apsolutnih legendi i značajno mjesto u onom širem muzičko-istorijskom pogledu”, rekao je Igor. 

 

Na kraju razgovora, ovaj fantastični muzičar dao je profesionalni savjet mladim gitaristima koji tek treba da savladaju sviranje gitare i zaplivaju u muzičke vode.

”Kada sam počeo svirati, jedva sam čekao da dođem do nekih notnih zapisa, tablatura ili VHS snimka koji su služili kao današnji tutorijali na You Tube kanalima. Sada je sve to dostupnije i svi ti materijali se mogu dobiti besplatno na jedan klik. To mlade gitariste zbunjuje, pa ne znaju gdje prije da se okrenu. Mnogo je distrakcija i raznoraznog materijala tako da koliko god je jednostavno doći do njih mladi muzičari se trebaju držati onoga što ih neće zbuniti i što će ih naučiti pravim stvarima. Kada je moja generacija počinjala sa sviranjem, dolazili smo teško do materijala iz kojih smo učili, ali smo vježbali po nekoliko sati i radili jako studiozno”, objasnio je je Igor.