<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Bruno Boksić: U ČEMU SI PROPAO U ŽIVOTU?

DRUŠTVO

Prije moje nesuđene prakse u Rusiji, bio sam veliko, preplašeno dijete kome bi se dlanovi znojili kada bi trebao uraditi i sitnicu izvan svoje komfor zone.

13. oktobar 2020, 3:14

Kada su Saru Blakely, prvu ženu milijarderku, pitali o odrastanju i djetinjstvu, onda im je ispričala šta se događalo svaku večer za stolom.

Sarin otac bi sjeo nju i brata te ih pitao u čemu su danas propali. 

A Sara i brat bi se skoro natjecali u tome— tko je napravio veću grešku. 

Ali nakon što bi oni to ispričali, njihov stari bi ih pitao šta su oni naučili iz tih grešaka. Tu nije bilo tako jednostavno ni Sari ni bratu joj. 

Jer razumijevanje onoga u čemu si propao u životu i stavljanje toga u pravi kontekst je ono što ti može dati najveću životnu snagu. A ja sam to naučio u pritvoru u Turskoj. 

 

ODNOS S PROBLEMIMA U ŽIVOTU

Prije moje nesuđene prakse u Rusiji, bio sam veliko, preplašeno dijete kome bi se dlanovi znojili kada bi trebao uraditi i sitnicu izvan svoje komfor zone. Dodaj tome mucanje i glavu koja uvijek gleda u pod, dobiješ lika koji je u najvećem strahu od samo jedne stvari— samo da ništa ne zajebem. 

Jer te greška stavlja na radar drugih ljudi i odjednom, svi te primijete. A kada ti je samopouzdanje u minusu, onda je zadnje što želiš u životu pogled drugih ljudi okrenut prema tebi. 

Tek nakon što sam stekao malu dozu samopouzdanja na praksi radi svega što sam prošao (pročitaj ovdje 3 dijela o tome), tek sam tada polako krenuo napredovati u životu. 

Ali nešto što godinama nisam primijetio jeste da se moj odnos prema failu itekako promijenio. 

Prestao sam biti lik kojem je samo u glavi odzvanjalo “samo da ne zajebem nešto” u “gdje me ovo može odvesti.” 

Pa ti sada čitaš ovo na stranici koja je “gdje me ovo može odvesti.” 

Shvatio sam da su greške samo to— greške. I da svaka od njih- ako nije konačna- će biti: 

  1. Itekako dobra priča za druge ljude poput:
    1. Pritvora u Turskoj
    2. Deportacije iz Rusije
    3. Izlaska sunca u 2 ujutro na rubu polarnog kruga
    4. Prelaska granice gumenim čamcem
    5. Hodanja 300 kilometara iz Porta do Compostele
    6. Dobivanja 9000 maraka da putujem Europom
    7. Posjete zabranjenom gradu
    8. Pričanja životne priče pred tisuće mladih ljudi
  2. Prilika za razvoj karaktera osobe

Priče za druge ljude ćemo ostaviti za neke druge članke jer su to situacije koje su se događale u svijetu, ali prilike za razvoj karaktera je ono što je svaka od tih situacija značila tebe, a to je puno važnije. 

Konferencija u Čapljini i moj slom zadnji dan je puno važnija i utjecajnija situacija u mom životu nego svi izlasci sunca u 2 ujutro ili priča o pritvoru u Turskoj i deportaciji iz Rusije.  

Najznačajnije životne situacije najčešće nisu ni pozitivne, ni javne, ni ugodne, ni uspješne— te situacije ne dijelimo dobro sa sobom, a kamoli s drugim osobama. Ali upravo u našem odnosu s tim sranjima se krije naš najveći potencijal i naša najveća snaga. 

 

SRANJA KAO PRILIKA ZA RAZVOJ KARAKTERA

Svaki put kada se u tvom životu dogodi neko sranje— ono za koje si ti kriv ili ne— je prilika da nešto naučiš iz toga i dodaš još “mišića” svom karakteru. 

To je jedina stvar koju nam civilizacija ne može dati i koju svatko od nas treba za sebe izgraditi— karakter. I svatko od nas, u svom životu, ima itekako dovoljno materijala za razvoj karaktera. Tebi ne treba deportacija iz Rusije da se nađeš u situaciji gdje ti nitko ne može pomoć i gdje se moraš- po prvi put u životu- osloniti samo na sebe da se izvučeš iz situacije.

To ti se može dogoditi ispred kuće, na fakultetu, kavi, na poslu, ili na dateu s nekim likom ili curom. 

Neuspjesi, problemi i failovi se događaju svima u životu, a na tebi je samo kakvi će ti failovi biti i šta ćeš iz njih naučiti. Jer što prije iz njih izvučeš lekciju, to ćeš prije postati bolja osoba zbog toga. 

Ali pusti sad teoriju— kako to uraditi u stvarnom životu kada ti umre bližnja osoba, kada ti propadne dugogodišnja veza ili brak, kada ti prijatelj počini samoubojstvo, kada ti propadne biznis, kada izgubiš posao, ili kada se nađeš sam samcat, bez kučeta i mačeta.

Kad sve što želiš je zavući se u neku rupu, rastjerati sve, zatvoriti oči i nadati se da kad ih opet otvoriš, da će sve biti dobro. 

I ti i ja znamo da neće.

Ali kako onda ustati i krenuti dalje. 

Upravo tako. 

Korak po korak.  

Sranja će boliti, neuspjesi će biti grozni, problemi će se gomilati, a mi nikada nećemo biti isti. Neki od njih će biti knockdowni od kojih ćemo se oporaviti, a drugi će biti knockouti koji će nam zatvoriti oči i natjerati nas da stanemo na loptu, vratimo se nazad i promijenimo kurs u životu. 

To nije lako— nikad nije bilo i nikada neće biti jer, opet, civilizacija nam tu ne može pomoći, tehnologija nam tu ne može pomoći, razvoj društva nam tu ne može pomoći. To je breme koje se nalazi na svakome od nas i samo mi sami to možemo ponijeti na svojim leđima.

 

KOLIKO RAZVOJA, TOLIKO DOBROG ŽIVOTA

I zadnja stvar koju nas život uči jeste to da ako smo spremni staviti to sranje na naša leđa i ispravit se s pogledom prema naprijed, da će nam život u tome biti bolji. Nietzsche, jedan od najvećih mislilaca svih vremena, je rekao da su bol i sreća (životno zadovoljstvo) proporcionalni. 

Odnosno, koliko god boli možeš podnijeti s jedne strane, toliko ćeš sreće doživjeti s druge strane. A Jung je dodao svoj spin tu pa je rekao da drvo koje želi ići do Neba mora pustiti korijene do Pakla. 

Nema dobrog života bez muke. Nema jakog karaktera bez testova. Nema sreće bez neprevaziđene tuge. Jer kakav je to život koji smo proveli u staklenom zvonu, otkinuti od svog bola, ali i sve sreće, zadovoljstva i radosti ovog svijeta. 

Svi smo mi u svom životu doživjeli bol, patnju, tugu, neuspjehe i probleme. Svi smo se mi rodili i svi ćemo i umrijeti, ali ono što čini razliku jeste ono što smo uradili između ta dva eventa. Ono što će činiti razliku u tvom životu jeste tvoj odnos s tugom, boli, neuspjehom i failovima. 

Koliko problema mogneš staviti na svoja pleća, toliko ćeš sreće i zadovoljstva iskusiti na kraju tog puta. Tako se razvija tvoj karakter, tako postaješ bolja osoba, tako se živi dobar život. 

Uzmi svoja sranja, stavi ih u pravi kontekst, nauči lekcije koje su ti pred očima i postani bolja osoba. A ja, kao i mnogo drugi u tvom životu, ćemo čekati tvoju priču o uspjehu kroz neuspjeh.

Preuzeto sa brunoboksic