OVIH dana nemoguće je otići na društvene mreže, a da vas tamo ne zaskoči najmanje jedna vijest o 16-godišnjoj Šveđanki Greti Thunberg, aktivistici koja putuje svijetom i sa svjetskim se moćnicima nateže oko njihove mlitave politike vezane za klimatske promjene.
I dok će neki reći da je pomalo bizarno da savjete za ovako velike probleme dobivamo od autistične tinejdžerice, drugi će reći da je upravo ova 16-godišnjakinja savršeno artikulirala inerciju starijih generacija koje su se jednostavno pomirile s činjenicom da ništa ne mogu učiniti za svijet koji u katastrofalnom stanju ostavljaju Greti i pripadnicima njezine generacije.
"Ovo neodgovorno ponašanje koje vlada, bez sumnje će biti upamćeno u povijesti kao jedna od najvećih grešaka ljudskog roda", rekla je Thunberg u Britanskom parlamentu dok je političarima u Ujedinjenim narodima u prosincu poručila: "Samo pričate o tome kako nastaviti s istim lošim idejama koje su nas dovele do ovog, čak i u situaciji kada je jedina razumna stvar povući ručnu kočnicu. Niste dovoljno zreli da budete iskreni. Čak ste i taj teret ostavili nama, djeci".
Naše mišljenje o aktivistici na kraju je dana potpuno nebitno. Ono što je u kratkom vremenu postigla u najmanju je ruku impresivno. Pokrenula je štrajkove diljem svijeta, europske vođe pozivaju na agresivno ograničenje emisija ugljičnih plinova potaknute njezinim aktivizmom, a milijuni mladih u 150 zemalja diljem svijeta izaći će na ulice 27. rujna.
Naravno, Thunberg nije jedina, ali postala je zaštitno lice ove borbe. Saveznika je mnogo, druga strana vjerojatno nikada neće promijeniti svoj stav (možda zbog neznanja, a možda zbog interesa), ali puno je onih koji nisu sigurni koje je njihovo stajalište i upravo su oni ti kojima se isplati obratiti. James Baldwin je napisao: "Svaka stvar s kojom se suočimo ne može biti promijenjena, ali niti jedna se stvar ne može promijeniti dok se s njom ne suočimo".
Vox je sastavio listu pitanja koja se često postavljaju povezano s klimatskim promjena i na koja mnogi žele odgovore, a prečesto ih ne dobivaju.
1. Nije li alarmistički raspravljati o potencijalnom izumiranju ljudske vrste?
Istina je da nitko ne zna kako će se sve ovo završiti, ali previše je dokaza koji potvrđuju da je trenutna klima opasno nestabilna, a ekstremni vremenski uvjeti postajat će sve opasniji i smrtonosniji za ljudsku vrstu.
"Naša je kuća u plamenu. Ne želim vašu nadu. Želim da paničarite. Želim da osjetite strah koji svakodnevno osjećam", rekla je Thunberg.
Kao što autor knjige "The Uninhabitable Earth" David Wallace-Wells piše, trenutna emisija stakleničkih plinova izazvala je rast temperature od 1,1 Celzijev stupanj, a to se dogodilo tijekom samo jedne generacije. Svaki naš potez mogao bi dovesti do eskalacije patnje milijardi ljudi koji još nisu ni rođeni, a čak će i današnja djeca odrastati u klimi koju smo mi stvorili dobrim ili lošim odlukama.
2. Nije li već prekasno da spriječimo katastrofu?
Biosferu smo već nepovratno promijenili. Ipak, svaki dodatni porast temperature je bitan što znači da je budućim generacijama bitno i sve što činimo vezano za emisiju stakleničkih plinova koja na porast te temperature utječe.
3. Je li cijela ova priča predepresivna?
Sve je ovo, dakako, zastrašujuće, ali može vas i inspirirati. Svi mi imamo priliku i odgovornost odigrati ulogu u spašavanju civilizacije. Ovo je najveća opasnost s kojom smo se ikada suočili.
Američka političarka Alexandria Ocasio-Cortez usporedila je ovo s mobilizacijom za Drugi svjetski rat i svi se mogu uključiti u borbu, i na domaćem i na stranom frontu. A frontovi su doslovno bilo gdje. S druge strane, ne sudjelovati je dopustiti da se uništenje planeta neometano nastavi i ubrza.
4. Nije li nemoguće maknuti se s fosilnih goriva? Emisije će se nastaviti, a naftne kompanije su premoćne
I dok je ovo narativ koji prevladava u Americi, ostale svjetske države postaju svjesne da je to itekako moguće. Njemačka je nedavno imala tjedan u kojem je 65% struje dolazilo iz obnovljivih izvora. Kostarika na isti način dogurala do 300 dana. Više od 50 posto energije u Velikoj Britaniji dolazi iz čistih izvora.
I naravno da naftne kompanije imaju golem utjecaj, ali interesi velikih kompanija i prije su nadjačani. Povjesničarka Jill Lepore istaknula je da je sredinom 19 stoljeća jedan posto Amerikanaca držalo robove, a njihov Građanski rat doveo je do toga da moralna većina pobijedi naoko nadmoćnu manjinu. "Moralna revolucija" je ono što je potrebno da nadjača "moralno sljepilo" i to je ono što je potrebno i u ovom trenutku, piše Vox.
Plutokrati koji zarađuju na zagrijavanju biosfere ne smiju ugrozili prave interese i uništiti budućnost naših potomaka. Ukratko, ono što je potrebno jest natjerati da se sve velike kompanije prilagode novoj moralnoj i materijalnoj stvarnosti.
5. Ja sam samo jedna osoba, ima li moj izbor bilo kakav značaj u svijetu sa sedam milijardi ljudi?
Ovo je prilično defetistički stav i mnogi mu se priklanjaju u nedostatku boljih odgovora. Dovoljno je situaciju usporediti s hrpom pijeska na vagi. Svako zrno može prevagnuti i bitno je. Vaš maleni doprinos, bio to izbor prijevoznog sredstva, isključivanje klime ili manje mesa, uistinu čini razliku.
Suprotno, svaki puta kada izaberemo veću, a ne manju emisiju, ostavljamo trag i utječemo na to hoće li budućnost biti "samo malo mračna ili apokaliptična" kao što je to napisao Wallace-Wells.
6. Zašto bih si uskraćivao meso i let avionom? U ljudskoj je prirodi tražiti kratkotrajni užitak
Ova je filozofija sveprisutna i lako ju je pobiti. Vaši su si roditelji uskraćivali kratkotrajne užitke kako bi vama osigurali bolju budućnost. Mogli su novac potrošiti na putovanje, ali uštedjeli su kako bi vama omogućili bolji život, bolje školovanje.
Mnoge kulture živjele su pazeći na budućnost i držale su to očuvanja prirode. Apstrakcije kao što su "rast" i "globalna ekonomija" odvlače pažnju od činjenice da činimo kolektivni suicid i ekocid.
7. Nije li to uglavnom problem bogatih i moćnih? Ja nisam ni jedno ni drugo
Da, bogati su ti koji disproporcionalno čine veću štetu i oni su ti koji će se morati više prilagođavati (ne kupiti još jednu jahtu ili privatni avion).
No, nismo ni mi drukčiji. Povijesno gledano, mi smo "bogati" jer standard života drastično se popravio i živimo bolje od 99 posto ljudi koji su ikada živjelo.
Manje konzumirati ne znači živjeti loše. Upravo suprotno, živjeti umjereno ujedno znači i brinuti o budućnosti naše djece. Kao što je Genevieve Guether, osnivačica EndClimateSilencea nedavno napisala: "Ljudi koji imaju utjecaj ne mogu se izvlačiti na priču 'ja sam samo jedan čovjek'. Oni su ti koji svojim ponašanjem mijenjaju politiku: novinari, slavni, profesori, političari, ulagači, influenceri i slični, svi oni imaju jedinstvenu obavezu".
8. Postoji li nešto jednostavno što mogu učiniti?
Smanjiti naš osobni i politički ugljični budžet ne može biti sveden na jednu stvar i to nikada neće biti jednostavno.
Umjesto toga, gledajte na svoje odluke kao doživotnu praksu koju primjenjujete na svim poljima. Bilo to smanjivanje vlastitog ugljičnog otiska, glasanja za one koji brinu o klimatskim promjenama ili vršenje pritiska na institucije. To ne znači da se svega morate dohvatiti odjednom, ali morat ćete negdje početi.
9. Neće li ova dekarbonizacija previše koštati i tako naštetiti globalnoj ekonomiji?
Kada bismo ovu logiku o prelasku na čiste izvore energije sveli na jedn rečenicu, to bi bilo: "Ne možemo si priuštiti da ne spalimo našu kuću".
Kao što je to američki predsjednik Franklin D. Roosevelt rekao, pričajući o Drugom svjetskom ratu: "Bilo bi jeftiniji i manje štetno za ekonomiju dopustiti nacistima da pobijede".
Najdugovječnije kulture su upravo one koje umjesto trenutne koristi biraju ono za što znaju da će im biti potrebno da prežive u budućnosti. Kakvu će vrijednost imati dionice u svijetu koji gori?
Štoviše, 34 posto centralnih bankara (najčešće najveći konzervativci u svijetu financija) upozorili su upravo na ovaj problem, rekavši da financijski sektor mora podržati tranziciju na ekonomiju s manjim ugljičnim otiskom kako bi izbjegli iznenadni kolaps cijena imovine.
10. Ne činite li ono što ekonomisti nazivaju greškom "nulte sume"?
Iako neki tvrde drugačije, svi resursi na Zemlji su ograničeni kao i mogućnost zemljine biosfere da se prilagodi na naše neograničeno zagađivanje. To na konkretnom primjeru znači da kukuruz koji se koristi u bogatim zemljama kako bi se nahranila stoka neće biti dostupan gladnim ljudima na drugom kraju svijeta.
Naša pretjerana konzumacija smanjuje buduću dostupnost resursa kao što su voda ili tko. Kolumnist Guardiana George Monbiot tvrdi da se degradacija tla odvija toliko brzo da za 60 godina nećemo biti u stanu što žeti ako nastavimo raditi što radimo.
Tvrdnja da naša konzumacija ne utječe na tuđu konzumacija jednostavno ne stoji i svi se ne možemo okoristiti u ovoj raspodjeli. Anand Giridharadas, autor knjige "Winners Take All", tvrdi da ovaj "win-win" rast skriva vrlo mračnu logiku. To u praksi znači da se siromaštvo može smanjiti samo ako bogati istovremeno od toga imaju koristi.
Moramo početi voditi brigu o tome da sve naše odluke nisu u interesu bogatih i moćnih.
11. Zašto brinuti, neki će genijalac danas sutra sigurno smisliti nešto što će nas spasiti?
Samo zato što je nešto potrebno, ne znači da će to biti izumljeno. Tehnologije koje doprinose prelasku na čistu energiju svakako su nešto što je bitno, ali u isto vrijeme moramo smanjiti i potrošnju.
Čekati da netko izumi neko magično rješenje za postojeće probleme, suludo je i radi se o ruskom ruletu koji igramo s našim preživljavanjem.
