Zakon o zaštiti zviždača je donesen ali njegova primjena nije nikakav izazov, pre će biti nemoguća misija. Da bi prijavili korupciju moramo biti dio tima imati pristup informacijama skupiti dokaze podnijeti tužbu….Inače možemo biti okarakterisani samo kao klevetnici, i može se desiti da moramo isplatiti određene naknade za uvredu časti zbog iznesenih optužbi. Izgleda da je to još jedan zakon koji nas je usvajanjem približio svjetskim standardima, ali u svakodnevnom životu neće biti primjenjiv.
Nekako u razgovoru došli smo do zaključka da smo najkorumpiranija zemlja na planeti.
Ovaj pored mene nešto štuca kao da ga svaka riječ u srce pogađa.
Tu su i neki stranci koji se godinama bore sa režimom zato što su prijavili korupciju na najvišem nivou. Stičem utisak da je cijela priča ustvari pokušaj da nas ubijede kako treba da stanemo na crtu aktuelnoj vlasti.
Da bismo nadzirali rad vlasti treba uči u njihove redove a ako bi se desilo da postanemo dio te priče prijavljivanje korupcije nam ne bi padalo na pamet, dobra volja sama po sebi nije dovoljna.
I onda neko reče:
-Ovakvo stanje se neče tolerisati, ko ga neče tolerisati pitam se…stranci???
Mi hoćemo, tolerancija nam jako dobro ide vježbali smo je poslednjih godina. Na činjenicu da je BiH kompleksna država svi uglavnom klimaju glavom, to je nešto oko čega se svi slažemo.
U borbi protiv korupcije kažu trebali bi da naučimo da budemo „fluidi“ da bi mogli da uđemo u sve društvene sfere, da pratimo rad osoba na visokim položajima.
-E ovaj majke mi nije normalan očekuje da osoba koja će sa biroa da ide u penziju podiže njegove pragove očekivanja. Pa ja nisam bila u stanju ni svoja očekivanja da ispunim.
Svjesni smo mi i vidimo na koji način stvari funkcionišu. Kako se dolazi do zaposlenja? Kako se napreduje na poslu? Sve je jasno i vidljivo, već unaprijed dogovoreno malo je onih nekadašnjih zakulisnih radjni, pa ipak ne možemo učiniti ništa povodom toga.
Političari imaju dugogodišnju tradiciju nekažnjavanja i imuniteta, uglavnom ne postoji način da ih dovedete u sudnicu, osim možda kao svjedoka ili tužitelja.
Vrijeme je pokazalo da su zviždači ako ih i ima obično najveće žrtve sistema, na par dana privuku pažnju medija a onda ih sistem proguta i nestanu, ili ako baš imaju sreče život provedu skrivajući se negdje daleko.
Zato se ja kroz život držim ovih lekcija:
Prva lekcija savladaj strasti i koristi inteligenciju, ne nasjedaj na provokaciju. Don Kihot je bio jedan, vitezovi su deo istorije, on jeste bio dobar ali i zaluđen, on je bio tragična luda. Ne budi kao Don Kihot.
Druga lekcija ne daj se isprovocirati i ne pokušavaj ništa dokazati OK je boriti se za pravdu i pravednost, ali ne i voditi tuđe bitke. Ok je stati kao podrška iza nekog ali ne i vodti ti bitku dok on u čošku sjedi i čeka da sve bude gotovo kako bi primio zasluge ako ishod bude pozitivan.
Lekcija broj tri nauči uživati u malim stvarima jer se velike stvari uglavnom ne dešavaju običnim ljudima. Mali smo mi pioni na šahovskoj tabli života da bi istina mogla da dopre do nas, a uz to obično smo i oni koji se prvi žrtvuju za neke tamo više ciljeve kako spoljne tako i unutrašnje politike.