Komunikacija preko društvenih mreža (Facebook i Twitter) je bez ikakve sumnje promijenila način komuniciranja među ljudima.Sa samo par klikova imamo mogućnost da o jednoj osobi saznamo skoro sve, od njene profesije, interesovanja, pa do toga da vidimo fotografije iz ličnih albuma. Ova vrsta društvenog umrežavanja je postala popularna još 2003. godine, stvaranjem web stranica Myspace i Friendster, da bi danas primat na mreži preuzeli Facebook i Twitter. Ne može se reći da društvene mreže nemaju pozitivne efekte, prije svega jednostavno i besplatno održavanje kontakata sa porodicom ili prijateljima koji žive u drugim zemljama, upoznavanje novih ljudi, a u poslednje vrijeme postale su korisne i u poslovnom smislu, prije svega u besplatnom marketingu koji pružaju.Pored toga poboljšavaju i tehnološke vještine korisnika, a sve češće se koriste i u obrazovne svrhe. Što se tiče negativnih strana, ni njihov broj nije zanemarljiv – smanjenje socijalne interakcije u stvarnom životu i osjećaj stvaranja lažne socijalizacije,društvena izolacija, gubljenje vremena, kradja identiteta, cyber kriminal, zdravstveni problemi… Teško je dobiti tačan i konkretan odgovor na pitanje da li su društvene mreže, kao jedan planetarni fenomen, dobit za društvo. Društvene mreže su postale jedna vrsta “on-line spomenara” samo što umjesto slova u svesci naše misli završavaju na internetu.I baš kao u pravim spomenarima ili dnevnicima, kad vratimo strane da se prisjetimo nekih starih zapisa, zako ovdje skrolovanjem miša nadole možemo da vidimo sve naše aktivnosti otkad smo na toj društvenoj mreži. Facebook je poput livade sa velikim stadom, stvorene da bi vukovima ponudila lak plijen.Ovo se odnosi na proizvođače kojima nanajlakši navon mogu da saznaju šta potrošač voli, želi, oblači, kako razmišlja, izgleda… Facebook je svoj uspjeh izgradio na besplatnoj radnoj snazi – KORISNICIMA, koji rade u fabrici za proizvodnju najvažnijeg resursa 21. vijeka – informacije.Taj plod njihovog rada donosi astronomsku količinu novca mnogim kompanijama uz žrtvovanje nečega što je nekad bbilo svetinja a čega više nema – privatnosti.Mada je bilo kakva komunikacija bolja od nikakve, treba primijetiti sve one stvari koje nam donosi komunikacija u realnom svijetu – pogled sagovornika, glas, ekspresija lica, sve što u virtualnoj komunikaciji ne postoji i onemogućava istinsko upoznavanje čovjeka. Istina je da smo u ovom vijeku postali, više nego ikad, svjesni činjenice koliko smo sami.Pravi kontakti sa porodicom i prijateljima su sve rjeđi, a sve više se okrećemo tehničkim pomagalima. Nameće se zaključak da društvene mreže niti su nužno dobre, ali ni nužno loše, već jednostavno onakve kakvim ih sami korisnici naprave. Ukoliko se društvene mreže koriste umjereno, na pravi način i u prave svrhe nema bojazni od loših posledica, u suprotnom pad u virtualnu zamku je neizbježan.