Magdalena Vučina, polaznica Instituta za napredno liderstvo ALPI , osobno mišljenje o statusu žena u društvenom i političkom životu.
Pojam „demokratičnost“ potječe od grčke riječi „demos“-narod i „kratein“-vladati.
Imaju li žene u današnjem društvu pravo na slobodu govora i mišljenja?
Dotaknuti ću se prava i položaja žena u kratkim crtama s povijesno-pravnog gledišta.
Primitivna društva ( kameno, metalno, brončano) i njihova uređenja su bila obilježena matrijarhatom-koji označava vladavinu ili tradiciju u kojoj je društvena moć u rukama žena u zajednici- a to se vezuje uz mistiku poimanja da žene misteriozno proizvode djecu te su one samim time božice plodnosti- iako danas mnogi povjesničari drže da matrijarhat nikada nije ni postojao osim u mitovima i legendama .
U babilonskom pravu (19—16.st.pr.Kr.) žena ima pravnu i poslovnu sposobnost, raspolaže sa svojom imovinom , može sklapati pravne poslove i svjedočiti na sudu ali nije izjednačena s mužem jer on upravlja njenim mirazom za svojega života koji se u Babilonu zove šeriktu. Miraz je imao više simbola kao ekonomskapotpora novoj obitelji, također u slučaju smrti muža, žena postaje staratelj djece te upravitelj njihove imovine kao i vlastite.
Antička Grčka koja predstavlja srž europske civilizacije i demokracije , gdje se rijetko govori o položaju žene u društvu. Spartanske žene imaju pravo na posjede, veću slobodu kretanja jer je Sparta organizirana kao vojnički grad država u kojoj je žena gospodarica kuće i uloga joj je rađanje djece. Rađanje djece u Antičkoj Grčkoj se povezivalo kao jačanje civilizacije novih ratnika , u njihovom prijevodu učvršćivanje države.
Povijest Rima citira položaj žene na određene uloge. U Rimu kao i mnogim drugim robovlasničkim državama , žene su smatrane za pravno i poslovno nesposobnima pa su shodno tome stavljene pod poseban oblik tutorstva-tutelu mulierum.
Ograničavanje žena u građanskim pravima, stari Rimljani su opravdavali samo ženama svojstveno prevrtljivošću i lakoumnošću.
U Srednjem vijeku položaj žena ima svrhu produžavanja roda, a u obitelji ima marginalnu ulogu.
Žena se mogla ostvariti jedino kroz brak i majčinstvo. Završetkom srednjeg vijeka i pojavom novog , politička prava za žene i dalje nisu postojala ali je njihvo položaj bio daleko bolji.
Međutim Thomas Hobbes se suprotstavlja ovom shvaćanju u sklopu doktrine prirodnih prava, žene drži RAVNOPRAVNIMA SA MUŠKARCIMA I MUŠKA PRAVA NAD ŽENOM NE SMATRA PRIRODNIM VEĆ POLITIČKIM PRAVO.
On je ovom teorijom postavio TEMELJ MODERNOG DOBA.
Deklaracijom o pravima čovjeka i građanina (26.8.1789.godine) je nastavljen tradicionalni niz u kojem su sloboda i jednakost bila prava koja su pripadala isključivo muškarcima.
Dana 8.ožujka se obilježava u sjećanje na 8.3.1857.godine u New Yorku , kada zaposlenice u tekstilnoj industriji protestiraju zbog nehumanih uvjeta rada i niskih plaća i tada govorimo o Prvom valu promicanja jednakih prava muškaraca i žena. Ovaj prvi val je usredotečen na promicanje ženskih prava kao što su : pravo glasa, pravo na obrazovanje i zaposlenje, problematika ulaska u brak kada se žena i djeca smatrali vlasništvom muškarca.
Pojam „sufražetkinje“ potječe od riječi suffrage-izborni glas , a označava žene koje su se tada borile. Jedne od najznačajnijih su Emmeline PANKHURST I Milicent Fawcet.
Milicent Fawcet je postala predsjednicom Nacionalne unije za prava žena 1897.godine.
Dimanika ostvarivanja prava glasa se odvijala između 2 svjetska rata.
Švedska je prva zemlja na svijetu koja je 1867 .godine uvela ograničeno biračko pravo za žene, Novi Zeland 1893.godine, a 1919.godine aktivno biračko pravo.
Drugi val nastale 60.tih i 70.tih godina 20.stoljeća te se usredotočuje na borbu protiv društvenih , kulturnih i političkih nejednakosti.
Treći val obilježava kraj 90.tih 20.stoljeća koji se isprepliće sa rodnom ideologijom, te se usmjerava na borbu prema individualnim pravima: pravo na rad, sve veća prava na vlastito tijelo i orbazovanje.
Četvrti val predstavlja ostvarenje karijera, napredovanje u poslu te ravnopravnost u poslovima.
Lydia Taft je bila prva žena kojoj je bilo zakonski dozvoljeno glasati u kolonijalnoj Americi.
Prethodno navedene povijesne činjenice o statusu žena su idealan prikaz razvoja položaja žena istog društva. Žene su kroz povijest bile mnogo češće objekt nego aktivan subjekt u društvu. Bile su podređene muškarcima i pravno i faktički sve do građanskih revolucija u 19.stoljeću, a posebno od sugražetskog pokreta domena žene je bila privatnost doma, dok je prisutnost u javnom životu revervirana isključivo kao muško pravo.
U Bosni i Hercegovini su žene dobile ravnopravno pravo glasa kao i muškarci 1945.godine.
Zakon o ravnopravnosti spolova je usvojen 2003.godine u BiH te predstavlja najvažniji instrument za razvijanje svijeti o pitanjima ravnopravnosti spolova i uvođenje principa ravnopravnosti spolova.
Borba za ravnopravnost spolova izneđu muškarca i žene traje i danas. Svjesni smo činjenice izloženosti medijski napada na izjave žena (političarki). Žene u politici su suočene prijetnjama. Vrlo česta današnjica je prijetnja smrću što rezultira uskraćivanju jednog od temeljnih ljudskih prava, pravo na život. Takav čin ne donosi razvitak svijest građana kao ni napredak države.
Ljudska prava su osnovana po vrijednosti koja se priznaje svakom čovjeku ili ženi.
Najveći broj ljudskih prava usmjeren je isključivo prema državi. Najčešći primjeri zahtjeva da se država ne miješa i bude suzdržava su slobode, kao što su na primjer sloboda izražavanja, kretanja i okupljanja.
Načelo jednakosti se uspostavlja kao načelo nediskriminacije, tj. kao zabrana diskriminacije među ljudima.
Ono je u osnovi Povelje UN i svih suvremenih instrumenata o ljudskim pravima definirano od čl.2. Univerzalne deklaracije:
„Svakome pripadaju sva prava i slobode proglašeni u ovoj Deklaraciji bez ikakvih razlika u pogledu rase, boja, spola, jezika, vjeroispovjesti ,političkog ili drugog mišljenja, nacionalnog ili društvenog podrijekla, imovine , rođenja ili drugih okolnosti.“
Čl.6.st.1. Pakt o građanskim i političkim pravima označava pravo na život kao urođeno pravo :
„Svako ljudsko biće ima urođeno pravo na život. Ovo pravo mora biti zaštićeno zakonom. Niko ne može biti samovoljno lišen života.“
Žena je cvijet, a cvijet ostavlja najljepše tragove i plodove.
To je još jedan od razloga potrebe osnaživanja političke svijesti kod žena i uvjeravanja na spremnost prihvaćanja „poziva“ za političku odgovornost.
Svijet treba prihvatiti činjenicu da vanjska ljepota žene, sposobnosti koje žena posjeduje, širok rječnik i opseg znanja koji se širi iz dana u dan, mogu ići zajedno.
Unaprijediti ljudska prava i boriti se za ravnopravnu zastupljenost spolova u našem društvu , domaći uradak svima nama , pogotovo mladim generacijama.