Svake dvije godine nekad slabijim,a onda opet jačim intenzitetom promovira se učešće žena u politici.Najčešće pred izbore. U međuvremenu se vrlo rijetko postavlja pitanje učešća žena u rukovodećim strukturama javnih preduzeća ili institucija,a koja mjesta nisu usko vezana za izbore.
„Glasajmo za žene“ je jedan od slogana NVO u njihovim akcijama u 14-15 gradova BiH.
Je li ta akcija iskrena!? Hoće li donijeti neke rezultate!? Upitno je iz razloga što se kampanja i promocija završava sa danom izbora i čeka se naredne dvije godine pa opet jovo nanovo.
Je li ženama mjesto u politici ili nije to znaju one same.Treba im pustiti da same procijene i odlučuju hoće li se u to upustiti ili ne.A to podsticanje mene ili bilo kojeg drugog glasača da glasamo za neku ženu sa neke liste samo zato što joj je jedini i najveći kvalitet što je pripadnica ženskog roda je manje više glupa sugestija. Znam ja da nema para bez ovakve šarade i što su floskule glasnije i bezveznije para ima više. Tako i većina ovih NVO egzistira. Koliko je bilo političkih edukacija za žene u proteklom periodu?Ko je izvršio evaluaciju ? Ko se sjetio da nakon godinu dana rada neke žene političarke sumira njene rezultate ili promašaje?
Pa na prste jedne ruke se mogu nabrojati žene koje izlaze i za govornice i pred kamere.Zašto? Zbog nesigurnosti, zbog straha,zbog linije nezamjeranja i manjeg otpora. I ko bi ženu krivio za takvo ponašanje kad i muškarci gotovo odreda završe mandate a usta nisu otvorili.Neki otvore da bi se složili sa šefom.Neki ni tada.Ne zbog otpora, ali za svaki slučaj bolje ćutati nego biti pogrešno shvaćen.
Uostalom, u našem društvu kad žena mora smisliti način kako da od ništa pitu napravi, kako da od nigdje marke djetetu kupi knjige za školu previše je od nje očekivati da se aktivnije uključi u politička zbivanja.A Boga mi većina žena na BiH sceni koje su se uključile u ta zbivanja nisu baš najbolji primjer ni drugim ženama , a još manje bi ih pokazao za primjer svojim kćerkama.
