Već duže vrijeme omišljam se, da li da pišem blog ili ne. Zahtijeva to izvjesno vrijeme, konstantnu predanost i odgovornost prema čitaocima_teljkama. I konačno, odlučih se za ovaj korak. Zapravo, natjerala me jedna situacija sa društvenih mreža zbog koje ne mogu ostati nijema.
Sinoć sam zaspala sa mišlju koliko smo spremni nekoga “oblatiti”, ismijati, staviti na stup srama, samo zato što se ne uklapa u naš kalup “moralnosti”, a zapravo, ne razlikujemo se mnogo od toga. Spremni smo da morališemo, ocjenjujemo tuđi život, a da ne znamo šta se u njemu odigrava i šta je natjeralo određenu osobu na to ponašanje.
Ove Izbore odlučila sam da ne budem “uključena” niti direktno (kao kandidatkinja) niti indirektno (kao aktivistkinja), tek kao aktivna posmatračica. I u toj ulozi “aktivne posmatračice” čitam, pratim šta pišu i kandidati_kinje i birači_ce. Posljednjih dana, ničim izvazvana Facebook zajednica ismijava kandidatkinju za općinske izbore u Općini Stari Grad Sarajevo. Ismijava njeno nastojanje, da kroz rad za mikrofonom u ugostiteljskom objektu (koji očito većina posjećuje) zaradi za svoj i život članova svoje porodice, a uz to još da završi I ciklus studija na Fakultetu političkih nauka UNSA, te priprema master rad na II ciklusu studija. To što žena prkosi sredini u kojoj živi i radi, ulaže u sebe i svoje kompetencije je minorno u odnosu na to da se bavi pjevanjem.
Nerijetko smo spremni da se razbacujemo floskulama, kako žene treba da se emancipiraju, rade na sebi, usavršavaju svoje kompetencije, posvete se cjeloživotnom učenju… Vrijeme je za žene, Žene imaju moć, Žene to mogu… samo su neke od parola kojima se razmećemo u javnom prostoru. Promoviramo žene koje su imale sreću, da za život ne moraju zarađivati u kafani, one koje su kročile stazama života sa manje prepreka i sl. I treba! Ali kad se pojavi jedna, poput Ifete Behmen (ženu ne poznajem lično), onda smo spremni na linč, ismijavanje i mogu slobodno reći svaki vid nasilja putem društvenih mreža. Razbacujemo se lažnim moralom (a dalo bi se raspravljati i o tome šta je to moral) i tobože zgražavamo nad onim što je ta žena radila ili radi još uvijek (bolje ste upućeni). I uopće nije bitno, što se odlučila za korak dalje, što se odlučila da svima vama pokaže, da vrijedi mnogo više od “unosne restoransko-pjevaljske gaže” kako neki rekoše. Nije bitno ni to što za cilj ima “jačanje lokalne zajednice u nastojanju da se konkretizuje pomoć osobama i porodicama u stanju socijalne potrebe”. Nije bitno šta ima da kaže, niti šta može da uradi. Bitno je da smo je ocijenili na osnovu toga što je, kako je neki nazvaše “pjevaljka”.
Ifeta i žene poput nje, treba da nam budu razlog više da ne odustanemo, da se borimo i radimo. Da stalno tragamo za novim znanjima i usavršavamo svoje vještine i kompetencije. Danas je to ona, sutra može biti bilo koja druga zbog spleta okolnosti u našim životima, zbog toga što se određeni period našeg života ili naših aktivnosti ne uklapa u moralne okvire društva koje nas (pr)osuđuje, zbog toga što smo odlučile da budemo bolje i uspješnije, zbog sebe, ne zbog mahale.
I da, ne želim da promoviram niti jednog kandidata_kinju pojedinačno. Ima dobrih i vrijednih ljudi u svim političkim opcijama, probrat’ ćete već nešto. Ovaj kratki osvrt je samo podrška emancipaciji žene kao takve, na koju se većina vas poziva.