Žensko prijateljstvo je predivno prijateljstvo, i postoji samo tamo gdje se žena ženi iskreno raduje. Kad žena ženi želi da bude i lijepa, i zadovoljna, i uspješna, i voljena, ponajviše voljena, to je onda prava ljubav koja samo dobro nosi.
A kad žena u ženi vidi suparnicu, konkurenciju, kad vidi neku od sebe ljepšu, vještiju, bolju, i kad se osjeća tako jadno pa joj je jedina nada da će ovu uspjeti da sroza, unizi ili bar iznervira… kao davljenice u bazenu govana koje jedna drugoj staju na glavu samo da bi se udavile koji metar bliže površini.
Kad se žena protiv žene okrene, protiv same sebe se okrene. Mrziti ženu je mrziti život. Žena, kakva god da je, je tvornica života, sveti hram, žena je lučonoša, ljubav i smiraj, žena je dijete i mudrost i toplina i dom. Žena je sve.
Kad žena na ženu udari, to je atak na samu suštinu života, i ništa dobro od toga ne može izaći.
Kad se žene izgube u međusobnim ratovanjima, muškarci nemaju kome da se udvaraju. Tužni su, jadni i pusti muškarci koji nemaju kome da se udvaraju. Zato žene treba da budu žene, i da vole druge žene, ne zato što su se jednog jutra probudile plemenitije, već zato što su spoznale da u sebi nose nešto jedinstveno, voljivo do bola.
Žene su ukras svijeta.