Žena ženi grize rep

Hvala ti Milena, jer ja sam ta koja zna koliko je teško da se progovori.

 

Ovih dana, aktuelna je vijest da je naša, poznata glumica Milena Radulović, policiji prijavila seksualno nasilje koje je pretrpjela prije nekoliko godina. O ovome, osim policije, obavijestila je i širu javnost. Milena je donijela konačnu odluku da se emotivno ogoli pred nama svima, i to je uradila, ne samo radi sebe, već radi svake žene koja je prošla, koja trenutno prolazi ili koja će tek proći kroz isto. Mediji su ovo njeno priznanje dočekali kao čopor gladnih vukova, neizlječivo željni senzacionalističkih naslova. Milena je, zasluženo, dignuta na tron heroine godine u kategoriji borbe za ženska prava. Njoj se kliče, ona se slavi. No, nakon svake plime, slijedi osjeka, a zatim i mulj. Živimo u vremenu velikih sloboda govora, koje se često miješaju sa lošim vaspitanjem, pa tako dobijemo jednu gadnu smjesu. 

- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -

Naime, pojedinci su našli, za shodno, da pitaju Milenu:

-Zašto si ćutala tolike godine? Šta sada hoćeš? 

 

- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -

E onda, dolazimo do onoga što naš narod najviše voli, a to su teorije zavjera. Pa kažu fejzbuk komentatori:

– Ma sve je to politika. Vučić je kum toga svega. (?!)

-Neko je njoj dobro platio  da laže protiv profesora. 

-E, namazana je ta mala, našla je dobar način da skrene pažnju na sebe.

– Eh, koliko je samo nedužnih muškaraca stradalo zbog tog moćnog oružja u ženskom medjunožju.

 

I tako dalje i tako šire, preko sedam gora i sedam mora, dođosmo do ozbiljnog procenta populacije koji Milenu razapeše na krst. Da bi zlo bilo veće, najveći procenat tog nesrećnog procenta su, ni manje, ni više, žene. Muškarcima mogu da prećutim na temu stava o "Mileni manipulatorki", ali ženama ga najstrašnije zamjeram. Da li ste svjesne da su se nakon Mileninog priznanja mnoge žene ohrabrile da istupe naprijed, a da ste ih vi svojim osudama i nepromišljenim komentarima povukli nazad u čahuru? A znate da se u čahuri ćuti i trpi, jer ukoliko promoliš glavu iz nje, bivaš udaran po istoj. I, eto vam odgovor na vaše govno od pitanja: Zašto si ćutala? 

Tu vam je i odgovor na pitanje zašto u ovom momentu tamo neka Milica, Mirsada ili Antonija, sebi kaže: "Ako ovako napadaju i osudjuju jednu poznatu, obrazovanu i ozbiljnu glumicu, šta ja mogu očekivati?". 

 

Ali, svaka Milena, Milica, Mirsada i Antonija, kako god se one zvale i gdje god se  nalazile, trebaju da znaju da negdje postoje žene kakva je jedna Snježana, žene koje razumiju i šalju svu svoju podršku ka vama. 

 

Draga  Milena, sada se tebi obraćam, ja možda ne mogu da te shvatim u potpunosti, jer, je l' te, nisam nikada bila žrtva seksualnog nasilja, ali kao nekadašnja žrtva fizičkog i psihičkog maltretiranja, mogu da se poistovjetim sa tobom. 

 

Dobro se sjećam, koliko sam dobro skrivala ono što mi se dešavalo u ta četri zida. Skrivala sam tuđu sramotu. Sjećam se, kada me je prvi put neko upitao da li je istina ono što se priča. Poskočila sam kao gazela i ubjeđivala drugu stranu kako nam je veza idealna i da su te priče produkt izmišljotina i tuđe zavisti. A onda sam bježala i dugo, sama plakala. 

Nasilnik, a pogotovo onaj kojeg voliš više od sebe same, ima tu moć da te ubjedi da si ti kriva za svaku uvredu i za svaki dobijeni udarac. Nasilnici su demagozi, oni obećavaju promjene, kupuju poklone, pišu pjesme. U društvu se ponašaju dominantno i ljudi ih vole. Niko ne može ni da nasluti njihovu mračnu stranu ličnosti. A ta strana ponavlja uvijek uvijek  isto: -Ti si kriva. I znaš šta? Ti povjeruješ u to.

 

A onda, osvane to jedno jutro u kojem se probudiš preporođena, satreseš sa sebe svu tu, bespravno dodjeljenu krivicu, i potpuno je nebitno da li ćeš to uraditi  nakon 3 mjeseca, 3 godine ili 3 decenije, bitno je samo to, da priznaš, prvo  sebi, a onda i drugima da nisi kriva. 

Jedina emocija koju tadavosjećaš prema njemu i jedina uspomena na nekadašnjeg zlostavljača jeste gađenje. Kada postignete to da ne osjećate krivicu i da vam se zlostavljač gadi, e onda možete mijenjati svijet drugih žena . 

Neke od vas, ipak biraju, da stigmatizuju žene- žrtve, da osuđuju njihove kratke suknje i visoke potpetice. A ja, ja te žene najstrašnije osuđujem zbog toga i biram da budem Ona koja se bori za prava drugih žena, da na svakom mjestu, bilo to kafana, seminar, fakultet ili posao, otvoreno pričam o nasilju i nasilniku, jer nasilje se suzbija samo tako što se o njemu govori. Ukoliko sam, za ovih 10 godina, ohrabrila bar jednu ženu da uradi isto, mogu smatrati da sam u nečemu, jako važnom, uspjela.

 

Hvala ti Milena. Odigrala si najtežu ulogu u svom životu.

NAJNOVIJE

Ostalo iz kategorije

Pismo Druga Tita

Salaš

Ukrajinski otpor

Svi štampaju novac

Da li nama ima spasa

Primorani

Prinuda za mir

Najčitanije