Teškom mukom sam se natjerala registrovat na blog, a bogam’ i na konkurs koji poziva na učešće politički aktivne ženske osobe. Opet o samom konkursu, izjasniću se naknadno, ali više osoba se sjetilo mojih načertanija i škrabotina pa se smatralo pozvanim da me obavijesti. Kažu kad si mogla džaba, hajd vala i pare da uzmeš! Fala im gdje me se sjetiše!
Nisam više visprena (ako sam ikad i bila, možda i nisam…) niti me više pogađaju dnevnopolitičke splaćine vidljive na popularnim internetskim portalima ili u vijestima, dnevnicima nakačene po zidovima mojih fb prijatelja/ica… Ma, ne dotiče me! Ni Ante, taj univerzalni produkt ovog poremećenog društva u kojem je biti dobar čovjek najveća devijacija od zadane norme! Ko valja i otišao je… Ostalo je nekoliko onih sklonih idealima, ološ i propalitet… Otišlo je sve što valja. I eto nas kod prve numere koju bih da podijelim s vama:
Otišo je svak ko valja
Neki vani a neki ka nebu
Ostala je samo fukara i raja
I mi s njima na bjelome lebu
Rambo Amadeus – Otišo je svak ko valja – Live in Rijeka
Nemam inspiracije, ali ima ta nagrada koja će se podijeliti (meni vrlo nejasno na koji način i kako, šta), motivacija je kakogod. Moja inicijalna ideja je bila da uzmem keš i kupim sebi bas gitaru. Inače, sviram u jednom bendu. Sviram bas gitaru. Sve je to isapalo slučajno, ali svidjelo mi se. Ljubav koja je počela krajem novembra traje i danas, što je svojevrstan ljubavni rekord u mom životu. Dakle, trebale su mi pare da kupim bas. Postala sam “kako si domaćinka” po kupi-prodaj lokalnim sajtovima, tiho patila, a onda taj bluz raspala po fejsbuku. Rezultat je bio mrtvi američki san na kojem bi mi pozavidili brojni sanjači istog. Riješio se problem, a da nije bio ostvarenje moje želje koja mi je prvobitno djelovala kao rješenje (ono pobjedim, ono odmah je kraj marta 😛 crvotočine i to).
Prethodno mi je drugarica Ilvana posudila bas. Bio je kod mene više mjesec dana. Hvala ti Ilvana! Inače, u pitanju je jedna od rijetkih osoba koju poznajem koja je odlučila živjeti svoj san – baviti se muzikom i živjeti od toga. Hrabro, mora joj se priznati! Nastupa i u Bosni i Hercegovini (užas od imena nam zemlje, uvijek mi nakaradne rečenice zvuče još i gore, nezgrapnije) i duže i šire :D. Tako da će njena muzika biti druga preporuka.
Znači, ja sam ovdje samo zbog para? Kada sam vratila bas, razmišljala sam šta da se radi. onda sam pokrenula kampanju na fejsu. Glupo – pa jeste, al’ sirotinja ne pita! Onda mi je na um pala ideja da napravim fundraising na nekom od specijaliziranih sajtova. Nažalost, tražili su mi račune i kartice koje ja ne priznajem i minimum koji je jedno 3 puta bio veći od mojih želja i potreba tako da sam odustala… A onda se javio on, Edis. Kaže, mogu ti donirati bas, ne mogu prodati, mogu donirati. Trebaju mu nove žice (cca 40 KM). I tako je čovjek poslao poštom, platio i poštarinu. <3
I tako sam ja skontala da su pare bitne i da treba imati mjeru u svemu, pa čak i u obavljanju neplaćenog rada. Tako da ja sebi dajem otkaz kao volonterki. Moram i ja od nečeg da živim i da zarađujem pare. Neplaćene aktivnosti su super, korisne i poželjne dokle god ih radiš radi sebe i zbog sebe. Sama svoja gazdarica! Eto, o tome sam razmišljala! Nije mi baš sve kao u ovoj pjesmi, ali to nije razlog da je iskuliramo:
ja se švercujem u gradskom prevozu
ulazim za dž u klubove
gledam samo fine devojke
koje ne traže da plaćam im provode
Damjan od Resnika – Besplatna pesma
Dakle, dobila sam bas. Vjerovatno me ništa nije usrećilo toliko u poljednju godinu, pa i dvije, tri. Ostvarila mi se velika želja! Onda se javio još jedan drug sa fejsbuka čiju anonimnost ću da štitim (jer ko će sirotinji u Bosnu naslat žica i tako tih “sitniša”, ali to ne umanjuje važnost i moju zahvalnost!), kaže šalje mi žice. Ne traži adresu, kaže da ne pomislim da je neki manijak, pa će poslati zajedničkom znancu. 😀 Zajednički znanac je kolega muzičar. 😀 Pa da i njega malo pripazimo. Jedan je od ove dvojice. Koji?:
Gudron – Bogova čorba (BHT1 Thinking Box)
Ne pretjerujem nijedne sekunde kada kažem da su mi dobri ljudi vratili vjeru u ovaj svijet! Bas koji ja imam + futrola (za koju sam posudila pare od jedne drage osobe koja nikad ne pita kada vraćam, tako da hvala i njoj!) vrijede beskonačno jer su u njima satkani dobra volja, solidarnost, empatija i šta sve već ne (ujedno da napomenem, moje idealno stanište njeguje upravo te vrijednosti). Sada imam sve predispozicije da 15-godišnjoj sebi dokažem da sam mogla počet ranije, da nisam morala čekat do 32. godine… Jbt, Isus je umro sa 33!
Sad, možda mislite da mi više ne trebaju pare jer imam bas. Grdno se varate! Želim da napravim malu kućnu pivnicu, što bi reklo moje pivarsko fejsbučko življe: homebrewing. Po tom osnovu, danas sam krenula sa čišćenjem odabranog prostora. Došao je i kolega stari homebrewer Aleksandar, kaže da podrži prvu homebrewerku u BiH. 😀 Kaže nemam mu se šta zahvaljivat! Ma rekoh imam… Kaže, samo naprijed čitava Bosna i Hercegovina je uz tebe! Eto, dotle je to otišlo…
Kad smo već tu ćirnite malo i: http://volimpivo.ba/ i molim vas da me razumijete, trošak je… (dvoumila sam se zbog ovoga p*čke od ljudi, ali kada dođe taj dio vi čujte BIIIP. iliiiiii što bi rekla jedna kolegica blogerka (parafraziram) etooo očevi, a mogu se podrazumjevat i majke = etoooo pi*ka, a može se podrazumjevat i ku*ac, eto polni organ – da smo rodno neutralno).
KUD Idijoti – Mi Smo Ovdje Samo Zbog Para
Eto, poslije izvoda ovih događaja i dalje očekujete da ja vjerujem u (ovu ili bilo koju) državu? Nekome je to posao, neko mora zaraditi platu. A kad je tako, neko mora i dati taj novac. Što se mene tiče, vala neka je ukinu! Neka se samoukinu, kakogod! Da nema nama nas, ne bi nas ni bilo. Samo se osvrnite oko sebe. Fino bi mi sve te državne činovnike/ce, političke partije, namještenike/ce, lažne eksperte/kinje i slično moglie spakovat u raketu i ispalit na neku udaljenu planetu… Nikakva nenadoknadiva šteta ne bi nastupila.
Sad neke floskule tipa: državaduradinešto, neka počnu da rade, ekonomija treba ovo-ono… – To u mojim blogovima nećete čitati! Ako ste zato ovdje, ima bogme takvih blogova na izvoz… Umjesto dnevnopolitičkih luzera biram da pišem o bitnim stvarima i onome što bi naša politika trebala biti.
Neću da budem dio je*ene mase
da živim po inerciji
da slušam vaše gadosti
da budem ram za vaše radosti
Ne-ću da budem dio
ne-ću da budem dio
je-bene mase
ne, ne, ne, ne
Hoću da znam da postojim
uradiću nešto smjelo i hrabro
jer još uvijek vjerujem u iste stvari
još uvijek mislim svojom glavom
Ženevski Dekret – Neću da budem dio jebene mase
Neću da budem dio je-bene mase, dokle god ta masa ne bude masovna oko pravih vrijednosti!
Hvala i prijatno!
Na fotografiji je nj.v. bas <3
za konkurs