Ovdje se suza u zjenici suši,
i plač djeteta ovdje je muk,
Planina boli u svakoj duši,
da jagnje jagnjetu ovdje je vuk.
Ovdje se pjesma ne pjeva već priča,
a mjesto usta oči zbore,
Tišina udara poput biča,
na blijedom licu ostavlja bore.
Ovdje nema sina, oca, muža, djeda,
Ovdje se život u nedogled posti,
Samo majka što u prazan kabur gleda,
čekajuć da skupe razbacane kosti.
Ovdje se istina suhim zlatom plaća,
za svaku tamo bačenu kost,
Da bol majke bude makar mrvu kraća,
dok se Bogu moli samo za oprost…
Ovdje se zemljom na prstima hodi,
pod busjenom svakim nečija kost čeka,
Ovdje se ne zbori nikad o slobodi,
ta ona je Ovdje još tako daleka…
Said Šteta 17.juli 2008.
Ne zaboravi Srebrenicu…
