Današnji život je jednostavan. Šuti i pusti da te jašu naši predivni političari. Budi naivni konj. Hodaj četveronoške. Budi poslušan. Nema veze što ti nožice od tolike težine klecaju i ne mogu izdržati jahanje cijeli mjesec. Oni nas iskorištavaju, uživaju u svojim vilama, a mi? Borimo se iz dana u dan sa okrutnom stvarnošću, ali koliko smo mi svjesni te okrutnosti? Da li ćemo ikada čvrsto stati na obje noge i suprostaviti se jahanju? Kada ćemo prestati hodati pognuti? Sjećam se priče o jednom konju. Jahali su ga nepune 32 godine. On se prvi suprostavio nemilosrdnom iskorištavanju i mučenju. Pitate se gdje je završio? Ostali konji i gospodari su zataškali situaciju, pa je konj na kraju pognutog repa završio u klaonici, uvjeren da je lud. Ostalima su utuvili u glavu da sve štima u savršenim zemljama na Balkanu. Natjerali su ih da ponove tu mantru deset puta i uvjerili su ih u to. Međutim došao je i dvadeseti dan u mjesecu, kada se plata već potrošila, ali isuviše slabi šute i nastavljaju hodati četveronoške. Trebamo shvatiti da ovo više ne može ovako. Mi nismo životinje koje su stvorene da budu jahane.
USTANIMO NA OBJE NOGE! SUPROSTAVIMO SE ! NISMO LUDI I NIŠTA NIJE U REDU! -to nam je nova mantra koju trebamo ponavljati iz dana u dan.