Žderačica Muškaraca 2

Ona se sjeća svog nekadašnjeg života dok promatra daljinu preko ograde svoje terase i u njenim očima zablista ponovo onaj stari sjaj. Kad se sjeti sebe i kakva je nekada bila njene oči se napune suzama ali samo na tren. Ona se sjeti sebe i u tim sjećanjima je previše tuge pa zato njene oči zablistaju staklenim sjajem praveći dvije suze na rubovima prelijepih plavih očiju i dok ne trepne njene suze ponovo nestanu. Nikad više nije zaplakala zbog ljubavi i zbog toga suza u njenim očima nema čak i kad su pune tuge ona više ne plače jer ne može-Više nikad nije voljela i zbog toga nikad više nije plakala. Sjeća se te noći kad je momak njenog života prevario sa navijačicom u autu na školskom parkingu prije stotinu godina i njen krik bola i tuge se prolomio preko cijelog dvorišta stvarajući duboku brazdu i raznoseći sve pred sobom sve do auta gdje mu je navijačica gutala tu noć ne znajući da joj je zadnja večera upravo sperma njenog momka. Ona je bila prevarena a vjerovala je u ljubav do kraja života i bila je upravu jer taj kraj života bio je njegov i njegove navijačice. Srce joj je puklo dok je stajala u tami parkirališta i gledala ih šta rade i potom je tama ušla u dubinu njene duše mijenjajući je iz korijena i pretvarajući je u ono šta je ona danas-Žderačica Muškaraca.

Sve se desilo prije stotinu godina i danas joj je rođendan. Živa je i zdrava već 100 godina i nije ostarila ni jednog jedinog trena. Ostala je zauvijek zaleđena izvana kao i iznutra. Zaledila se te noći kad je shvatila da ljubav ne postoji. Spoznaja o tome kako ljubav ne postoji zaledila je njenu dušu i potom je srce puklo pretvarajući se u krhotine koje su potom pustile tamu duboko unutar njenog cijelog bića pretvarajući je u čudovište. Ona se sjeća koliko je bolilo dok je promatrala njih dvoje zajedno i kako se zabavljaju, sjeća se i svog krika koji je pustila kad je tama napunila čitavo njeno biće i posljednje čega se sjeća je koliko je snažan krik pustila iz tog bića koje više nije bila ona. Ona je postala čudovište te noći koje je bilo dovoljno snažno da jednim krikom raznese čitav put ispred sebe i zdrobi auto u kojem su se nalazili njih dvoje a potom je pala u duboki san…

Svi su okrivili eksploziju plinovoda a nju pustili kući nakon pretraga na kojima nisu pronašli apsolutno ništa. Našli su je na parkingu kako leži ispred velike brazde koja je vodila sve do smrvljenog auta u kojem su ležala beživotna tijela njenog momka i navijačice. Ležala je u nedirnutom snu dok joj se tijelo pretvaralo u nešto što više nije bilo ljudsko biće nego čudovište iz legendi kao i vampirice. Ona nije ispala vampirica i često poželi da bude jedna elegantna vampirica koja samo siše krv muškarcima ali ona je ispala žderačica muškaraca i ona za razliku od savršenih i besmrtnih vampirica jede cijelog muškarca zajedno sa kostima, organima, mesom i kožom. Ona ne pije krv samo nego jede kompletnog muškarca sa svim njegovim tijelom pa čak i odjećom ponekad kad su obučeni i potom ih jednostavno probavi unutar sebe i posere kad popije prvu jutarnju kafu.

- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -

Danas je njen rođendan i sjedi na svojoj terasi pored mora. Napunila je 100 godina i sve koje poznaje sahranila zauvijek. Živjela je na obalama mora jedući muškarce i ulazeći u njihove domove gdje bi provela neko vrijeme a potom otišla dalje. Nikad joj nije trebalo ništa u životu jer njene moći su otada samo rasle i rasle prema beskonačnom nizu pojedenih muškaraca i dosad je pojela preko deset hiljada muškaraca na ovom svijetu i nikad neće stati. Ona sjedi i razmišlja o svom rođendanu. Htjela bi tortu ali ne jede slatkiše već stotinu godina i razmišlja o tome kakva bi bila njena torta od muškaraca za večeru? Ne bi se sigurno svidjela njenim novim prijateljicama iz srednje škole gdje je upisala zadnju godinu mature kao i uvijek kad doseli u novi grad. Ljudi vjeruju da je ona slatka i nevina djevojka i nitko nikad nije posumnjao u nju kad bi momci nestajali iz gradova gdje bi provela neko vrijeme. Pojela bi otprilike 10 do 25 muškaraca po jednom gradu i potom nastavila dalje a tijela nikad nisu pronađena jer ih nije bilo-Svako od njih je pojela do kraja i potom posrala i nastavila kao da se ništa nije dogodilo. Odabrana je za kraljicu mature u ovoj školi gdje je provela zadnjih godinu dana i izbjegavala je da jede u gradu gdje živi jer konačno želi da maturira iako je pročitala na hiljade knjiga ona se pravi kako ima probleme u učenju samo da bi izgledala normalna, naivna i glupa jer jedino takve muškarci istinski vole i žele a ona želi njih. Želi da vjeruju kako je naivna i glupa jer su tada moćni a kad su moćni ranjivi su jer ne sumnjaju u svoju moć i potom krenu da je dodiruju po koljenima kad je voze kući i hvataju za dupe kad prođe u hodniku. Ona se nikad ne odupire jer zna kako će sve svakako završiti za njih-Bit će pojedeni. Nema ona problem sa njihovim dobacivanjima, udvaranjima i ponašanjem prema njoj samoj jer više nije djevojka koja vjeruje u ljubav nego zvijer zamaskirana u djevojku plave kose, lijepog lica i prekrasnih plavih očiju boje dragog kamena. Njeno tijelo je vitko, mladoliko i uvijek djeluje kao mramorna figura u svojim ljetnim haljinama nestvarno se krećući među ljudima kroz ovaj svijet. Ovaj svijet za nju nema nekadašnji značaj jer nikad se nije udala, rodila djecu i ostvarila karijeru. Ovaj svijet za nju nema smisao jer u ovom svijetu ona gleda samo kako da se najede danas i preživi dan. Ako ne jede nekoliko dana muškarce njene moći počinju nestajati i počne stariti. Shvatila je kako gubi svoje moći kad je bila na jednom krstarenju gdje je morala sačekati tri dana da pojede hrpu muškaraca na obali gdje je njen kruzer doplovio te noći a potom sutradan nastavio dalje kao da se ništa nije desilo. Tri dana nije pojela nijednog muškarca na kruzeru jer nije htjela paniku na brodu i sviđalo joj se krstarenje pa je odlučila da sačeka prvu luku i pojede na brzinu nekoliko lokalnih momaka koje je upoznala u kafanama i diskotekama. Čekala je tri dana i potom osjetila slabost, nemoć i vrtoglavicu i na kraju jedva izašla u grad te noći i shvatila kako ne umije da zavodi kao prije i tu je nastao njen prvi i posljednji problem vezano za svako dvoumljenje oko toga treba li jesti muškarce ili ne. Jela ih je. Nemilosrdno je pojela prvog muškarca na kojeg je naišla te noći i prvi put to nije bio neki prekrasan mladić nego prosjak na kojeg je naišla u sporednim uličicama Istanbula. Prišla mu je u prolazu dok je nebo bilo obasjano zvijedama i orijentalnim fenjerima i on je pružio svoju staru ruku istrošenu od života ali ipak sa dovoljno života za nju te večeri. Nije trebalo da pruži svoju ruku prema njoj jer ga ona nikad ne bi pojela. On je ponizno prosio a ona potom cijelu ruku odgrizla i osjećala trenutnu moć nakon kojeg je cijelog čovjeka pojela u dva zalogaja i sva snaga joj se privremeno vratila. Obrisala je usta od krvi i ušla u prvu diskoteku preko reda zbog svog predivnog izgleda ostavljajući brojne djevojke iza sebe da čekaju svoj red. Komentirale su je zajedljivo kako je sigurno neka žderačica muškaraca ne znajući kao i uvijek da su savršeno upravu. U diskoteci je dobila nekoliko pića a potom bocu šampanjca uz koju je prišao novi plijen-Neki zgodni turčin sa savršenim obravama i njegovanom bradom koji je zavodio i pričao bajke kao i svaki dotada a ona se pravila da sluša i čekala da je zovne k sebi u njen zagrljaj. On je pozvao k sebi i vjerovala je u tom trenutku da je sve riješeno ali popio je previše i umalo da ostane bez svoje večere…

Starac kojeg je pojela samo je privremeno vratio njene moći jer je bio star i istrošen. U godinama koje je provela jedući muškarce shvatila je kako joj najviše odgovaraju oni od 30 do 40 godina valjda zbog životnih sokova koje imaju u sebi. Najviše joj odgovaraju i muškarci koji su uzbuđeni jer u njima ima mnogo bjelančevina, minerala, sokova koji joj kasnije pomlađuju mramornu kožu i hrane čelične zube. Hranila se sa kvalitetnim sportašima, atletama i mladim muškarcima ostavljajući za mezu one starije ili delikatesne muškarce u njihovim zrelim godinama. U Istanbulu je upoznala momka koji je popio previše i potom je poveo u stan na drugom kraju grada. U autu je očekivala da je lagano uhvati za koljeno dok je jurio širokim ulicama a svjetlost grada se presijavala u njenoj malenoj srebrenoj haljini sa svilenim nitima na kojima su bile staklene perle. Prekrasna plavuša uvijek lijepo ide uz moćno i nabrijano auto i taj prizor je bio tako čest na ulicama svih svjetskih gradova koje je posjetila. Vidjela je mnogo dobrih auta sa mnogo predobrih djevojaka i pitala se često da li je ona jedina koja pojede svoje vozače na kraju noći? Bila je jedna i jedina. Dok su jurili prema njegovom stanu osjećala je slabost ponovo i shvatila da joj treba njegova krv što prije. Bila je gladna a on usredotočen na vožnju i preticanje drugih bijesnih auta. Okrenula se prema njemu dok je držao jednom rukom volan na kojoj se presijavao skupi dizajnerski sat a drugom je mijenjao brzine i potom je stavila njegov srednji prst u svoja gladna usta napaljujući ga dok je vozio sve brže i brže… Nije trebalo dugo da njegova snažna ruka pomazi njenu plavu i mekanu kosu i primakne joj glavu ka svome krilu gdje je čekao nabrekli kurac za koji je sada samo trebala da otvori usta dok je vozio kroz centar grada jureći prema obali sa dubokim morem i beskrajnom tamom koja je bila poput njene u njoj samoj. Otvorila je usta i požudno ga počela sisati dok je njegova noga pritiskala papučicu gasa i brzina rasla sa svakim njenim uvlačenjem prema gladnom grlu. Poslušno je sisala svaku kap i osjećala kako njena moć sa svakim gutljajem njegovog soka raste a on je zadovoljno držao za kosu pritiskajući je prema dolje i čekajući da dotakne dno njenih usta sa svojim glavićem. Uživao je u svakom njenom pokretu i osjećaju sisanja sve dok nije postalo prekasno. Dok je isisavala njegovu spermu također je isisavala i sav život iz njega a njegova slabost je postajala veća sa svakim njenim sisanjem i uvlačenjem i sad je ječao od slabosti i bola vozeći sve većom brzinom i gurajući je od sebe i čupajući za plavu kosu međutim bilo je prekasno. Isisavala je nemilosrdno svaku kap njegove sperme, urina i krvi kroz njegov kurac i postajao je blijed poput krpe isprane varikinom dok mu je crna brada sijedila a kosa opadala pretvarajući ga u starca. Vrištao je za volanom i pritisnuo gas do daske u nadi da će se ona odlijepiti od njega ali to se nije desilo-sletjeli su s ceste u sljedećem trenutku i probili ogradu prema dubokom moru i ona je shvatila da je kasno i prepala se bez razloga jer njoj ništa ne može biti. Auto je udarilo od stijene probijajući oštrim granama šoferšajbu i kamenje se raspršilo po njima stvarajući ogromne brazde na njegovom licu i njenoj haljini međutim stijene i grane joj nisu mogle ništa. Udarili su od rub kamene litice i strovalili se u provaliju prema dubokom moru gdje ih je progutala tama i prekrila voda. Dok je voda prodirala u auto a on uplakano vrištao pomislila je kako je ljudsko biće na trenutak i zaista se prepala za vlastiti život ali isisala je sav život iz njega osjećajući moć koju nikad prije nije osjetila. Strah je nestao i nova snaga se pojavila dok su tonuli prema ničemu. Voda ih je odvela na dno i nekoliko mirnih trenutaka se činilo da su mrtvi, tihi i prekriveni zaboravom. Auto na dnu mora je djelovalo mirno kao srebrni grob dok ona nije jednostavno isplivala iz dubine kao sirena ostavljajući svog ljubavnika na dnu mora kao što sirene uvijek rade. Bio je mrtav i leden i sjeća se njegovog praznog pogleda i slatkog okusa straha koji je ostavio na nju dok je plutala prema površini u svjetlucavoj haljini kao da se ništa nije desilo…

Danas je ona slavljenica i razmišlja o svojoj večernjoj haljini, prijateljicama iz srednje škole koje je upoznala i lažima koje priča ljudima svaki put kad promijeni grad i krene ispočetka. Laži su njene najbolje prijateljice i nema pravih prijatelja kao što nema ni prave ljubavi. Jednom je htjela da ispriča jednoj divnoj djevojci svoju pravu istinu ali predomislila se jer bi je morala ubiti. Nikad nije ubila ženu i nije htjela to da uradi iz neke sućuti i samilosti. Ona je znala da će njena prijateljica svakako biti ubijena od strane muškarca u svom životu pa je ostavila živu i nikad nije ispričala svoju tajnu. Znala je da će njena prijateljica naći momka jednom koji će je prevariti, uništiti i razočarati baš kao što je jednom davno uradio jedan momak upravo njoj pa je ostavila na životu i svoju tajnu prešutjela. Prošlo je mnogo godina otada i bila je upravu-Njena prijateljica se udala i stradala od svog nasilnog muža-Ubio je batinama jedne noći kad se pijan vratio iz kafane. Prošlo je nekoliko godina otada i ona je svratila jedne noći da mu izrazi sućut. Bio je oslobođen krivnje, našao novu poslušnu ženu koja mu je rodila nekoliko djece i nastavio sa svojim životom kao da se ništa nije desilo. Nije znao da i drugi mogu nastaviti kao da se ništa nije desilo poput nje. Otvorio joj je vrata mamuran i otečen dok su malena djeca spavala u dnevnoj sobi a njegova supruga radila u drugoj smjeni u lokalnom marketu. Bio je zadivljen njenom plavom kosom, tankim strukom i slatkim licem pa je pustio u svoj dom i nije čekala da se taj čovjek uzbudi kao inače nego mu je odmah odgrizla komad vrata kao vampirica a potom ga ujela za lice i zateturao je vrišteći od šoka i da ne prepadne djecu slomila mu je kosti jednim udarcem i naprosto ga cijelog progutala u dva zalogaja. Kuća je ponovo bila mirna, malene bebe su se igrale u krevetiću nesvjesne da tate više nema a ona je podrignula jače nego ikada. Napustila je kuću prekrivenu tragovima krvi i zatvorila vrata.

Ona večeras slavi i izgleda prekrasno. Prijateljice koje su stigle u njen dom donijele su šampanjac, tortu i predivne darove i bila je sretna što tako dobro imitira normalan život. Voljela je svoje normalne trenutke i zato je ponavljala srednju školu svaki put kad bi našla neki novi savršen grad. Roditelji su joj u inostranstvu lagala je a papirologiju je sređivala preko svojih magičnih moći. Muškarci koji su gledali u njene oči pisali su dokumente kakve god bi tražila i svaki put kad bi dobila novu putovnicu, lažno ime, dokumente o vlastitom identitetu pojela bi svoju žrtvu da nitko nikad ne sazna pravu istinu. Pojela je mnogo ljudi koji se bave novcem, papirima, pasošima i sličnim glupostima koje su joj uvijek oduzimale vrijeme ali s tim se naučila nositi upravo s vremenom koje je proživjela kao žderačica muškaraca.

Na zabavu su doveli jednog muškarca. Mladića od 18 godina. Kad je silazila niz stepenice u svojoj crvenoj haljini osjećala je njegov pogled na svojoj koži kako je prati i liže poput plamenih jezika njene vlastite gladi. Njene prijateljice su rekle kako je on slikar i poklone su joj portret. Bila je predivna na slici koju je taj mladić naslikao. Zvao se Antonio i imao je divnu barku gdje je pozvao na plovidbu jednog dana i pomislila je kako mu to nije dobra ideja. Bio je to kulturan mladić. Nije je dodirivao kako ne treba dok su plesali pred svima a njoj išla voda na usta i glad je razarala njen želudac od želje za njegovim mesom ali nije mogla pred svima da ga pojede pa je odlučila sačekati plovidbu na koju je pozvao. Na zabavi je gledao u njene oči, pitao je kako se osjeća kao punoljetna kao da se šali s njom znajući da ona ima stotinu godina. Sviđao joj se. Nakon stotinu godina naišla je na momka koji joj se zaista sviđa a to nije bilo dobro za nju. Osjećala se ranjivo. Prošetali su njenim vrtom i pričali o književnosti međutim ona je uvijek sakrivala koliko zapravo zna jer kad bi ispala previše načitana, pametna i sposobna muškarci bi se sklanjali, postavljali glupa pitanja i postala bi sumnjiva. Glupa i mlada plavuša najbolje odgovara njenim potrebama. Ona voli da bude glupa jer glupa djevojka nije opasna. Načitane žene nisu poželjne u društvu shvatila je to odavno kad je pojela nekoliko filozofa koji su joj se smijali na njene rečenice koje je citirala iz knjiga koje je čitala. Ismijali su se jednoj plavuši na kućnoj zabavi zato što je znala o čemu pričaju a jedan od mladih intelektualaca joj je predložio knjigu ”Žene i Domaćinstvo” umjesto Frojda i Junga. Pojela je tog intelektualca za večeru i zaista se pitala šta bi rekli Frojd i Jung na njen postupak a onda kupila knjigu koju je predložio i svidjela joj se!

Antonio je držao za ruku dok su šetali i svidjela joj se toplina njegovog dlana. Ispod zvjezdanog neba u predivnom vrtu sa bijelim ružama sjeli su na klupu i gledali u Mjesec. On je potom izvadio jednu školjku iz svog ruksaka koju je oslikao samo za nju. Promatrao sam te mjesecima rekao je gledajući je u plave oči a ona je promatrala svoj poklon i bila istinski dirnuta a to nije bilo dobro. Njene moći su počele slabiti ispred tog muškarca. Ljubav se počela rađati te noći u njoj a kad se ljubav desi onda srce ponovo zaraste a to nije htjela. Ako joj se srce ponovo sastavi neće biti više tame u njoj a tama joj daje moć. Tama u njoj pruža neviđenu snagu. Ona voli svoju tamu više nego išta na svijetu ali prvi put u stotinu godina pomislila je kako postoji još nešto osim tame za nju na ovom svijetu i to nešto bi mogao biti upravo ovaj mladić sa školjkom u ruci. Želim te naslikati rekao je gledajući u njenu kosu i mramorne obraze mekane poput svile. Dodirnuo joj je lijevi obraz i pomilovao je a ona se sjetila jednog mladića u Barceloni koji je htio silovati u parku. Namjerno je lutala kasnim satima gradovima i opasnim četvrtima kako bi namamila silovatelje i manijake u svoj zagrljaj. Sjeća se kristalno jasno te noći kad je šetala mračnim parkom pred zoru gledajući predivne fasade i ogromne fenjere kako blistaju na noćnom svjetlu a manijak je hvata za kosu i odvlači u sporednu uličicu dok mu ona sve to dopušta-Njoj treba sporedna uličica kako bi ga pojela na miru. Bacio je u prolaz na zemlju ostvarajući svoj šlic a potom padajući na nju svom snagom i šamarajući je. Nije trebalo dugo da shvati kako nešto nije uredu. Silovatelj u Barceloni je udario svom snagom u lice nadajući se da će se onesvijestiti i biti poslušna dok je jebe ali u noćnom zraku ispunjenom leptiricama čulo se pucanje njegovih kostiju i prstiju jer njena koža je poput živog mekanog mramora koji ne može nikad nastradati. Popucali su mu svi prsti pri prvom udarcu od njeno lice i vrištao je od bola a ona samo raširila noge i bilo je kasno-Njena vagina se rašiti oko dva metra, unutar vagine se nalazi niz oštrih i velikih zuba prekrivenih slojem kiseline koji razvale i pregrizu muškarca za nekoliko trenutaka i to se upravo desilo. Pojela ga je kroz svoju vaginu i otvorila se dok je njegovo tijelo padalo u provaliju njenog čitavog bića. Kad pojede muškarca jednostavno se vrati u svoje normalno stanje i liči na običnu, lijepu i slatku djevojku koja nema vaginu prepunu zuba ni kožu od mramora.

Antonio je bio drugačiji vjerovala je te noći i pristala na plovidbu barkom sljedećeg dana-On je htio da je naslika i ponio crtaći blok, bojice i male kistove. Antonio je bio treće dijete u obitelji i njegova majka je bila sretna što je našao neku lijepu djevojku s kojom će otploviti malo u zalazak sunca. Žderačica je prošetala do luka u svojoj lijepoj haljini dok je on čekao u plavoj barki sa bocom vina i korpom kroasana. Bila je sretna. Nije bila dobro. Sreća kao i ljubav njoj oduzimaju moć ali nije mogla da odoli njegovom pozivu i bila je znatiželjna. Nikad nije osjetila nešto slično u posljednjih sto godina. Antonio je bio drugačiji.

Na otvorenom mirnom moru ona je ležala dok je njegova ruka umjesto njenog tijela milovala papir. Promatrao je njenu kožu, lice i svjetlost u njenim očima. Budi mirna rekao je. Svidjelo joj se što joj jedan muškarac prvi put u stotinu godina govori da bude mirna a to nije rekao tokom seksa. Promatrao je i htio vidjeti svaki detalj njenog bića i osjećala se gola. Tišinu su probijali samo galebovi, zvuk povlačenja linija i blagi povremeni val koji bi lijeno udario od rub plave barke. Bila je sretna a sreća joj ne odgovara. Sretne žene ne jedu muškarce. Nesreća, tuga, bol i razočaranje su njene emocije svih ovih godina i sad su počele nestajati iz njenog bića zajedno sa nastajanjem njene nove slike. Crtao je pažljivo i polako ubrzavajući poteze i praveći sjene na njenom liku dok su njihove oči gledale jedno u drugo a zalazak Sunca se presijavao u njenim šarenicama. Osjećala je nešto prema ovom mladiću snažnih ruka, crne kose i predivnog osmijeha. Osjećala je nešto nalik na ljubav i potom se njena unutrašnjost počela mijenjati. Prvo je osjetila jedan komadić svog srca kako se vraća na mjesto, potom drugi i treći a tama povlači iz njenih kostiju pretvarajući je u običnu djevojku prvi put nakon stotinu godina. Prepustila se osjećaju ljubavi, nježnosti i predaje a to je ponovo pravilo ranjivom kao i prvi put. Prepuštala se potezima tog slikara koji je hvatao njen lik na komad papira i čekala je taj krajnji potez da vidi na šta liči u njegovoj viziji dok se njena mramorna koža počela lagano rasipati kao zlatna prašina ostavljajući trag vremena koje je zaista prošlo za nju na ovom svijetu. Ljubav je pretvara u ranjivu i to joj smeta ali prvi put želi da se prepusti ovom mladiću i vodi istinski ljubav u ovih stotinu godina.

Nikad me nitko zaista nije imao pomislila je-On je potom završio svoj rad i rekao joj-Imam te! Nasmijao se širokim osmijehom pružajući joj komad papira na kojem je konačno osvojio njen lik i ona ga pogleda duboko u oči posljednji put pa pomisli kako je i on isti kao svi i reče mu-Nemaš. Uhvatila je njegovu ruku koja je držala komad papira sa njenim likom i svom snagom ga povukla k sebi i potom iščupala njegovo srce i požudno ga požderala. Trajalo je samo jedan trenutak i Sunce je sad mirno zalazilo a galebovi pjevali. Crtež sa njenim likom je bio umrljan krvlju kao i njena haljina, Antonio je mirno ležao otvorenog grudnog koša ispod njenih noga u toj maloj plavoj barki koja se ljuljuškala na plavom moru i  promatrala je svoj lik, prekrasan zalaz Sunca i osjećala ponovo moć koju joj je ljubav umalo oduzela. Tama se ponovo rodila u njenoj dubini dajući joj snagu kakvu nikad prije nije osjetila. Nikad je nitko neće imati. Ona se nasmije umrljana krvlju i onda udari svom snagom u dno čamca svojim mramornim noktima razvaljujući daske i puštajući vodu da prodre i potopi ih zauvijek-Njegovo tijelo će nestati u dubinama mora jer ga nije pojela do kraja. Njegovo srce je bilo dovoljno. Voda je lagano punila čamac i tonuli su zajedno dok je Sunce mirno zalazilo a komad papira s njenim likom blijedio od morske soli stvarajući predivne nijanse crvene i breskve na mjestima gdje je bila njegova krv. Ona se naslonila duboko u čamac puštajući da je voda prekrije i znajući da joj ništa ne može biti i da je ništa ne može uništiti osim ljubavi a ona se nikad neće desiti. Nasmijala se ponovo i zagrlila ga dok je voda prekrivala njihova tijela a Sunce konačno zašlo daleko iza obzorja…

Nastavit će kao da se ništa nije desilo i ovaj put.

Prijatno.

 

Ona se sjeća svog nekadašnjeg života dok promatra daljinu preko ograde svoje terase i u njenim očima zablista ponovo onaj stari sjaj. Kad se sjeti sebe i kakva je nekada bila njene oči se napune suzama ali samo na tren. Ona se sjeti sebe i u tim sjećanjima je previše tuge pa zato njene oči zablistaju staklenim sjajem praveći dvije suze na rubovima prelijepih plavih očiju i dok ne trepne njene suze ponovo nestanu. Nikad više nije zaplakala zbog ljubavi i zbog toga suza u njenim očima nema čak i kad su pune tuge ona više ne plače jer ne može-Više nikad nije voljela i zbog toga nikad više nije plakala. Sjeća se te noći kad je momak njenog života prevario sa navijačicom u autu na školskom parkingu prije stotinu godina i njen krik bola i tuge se prolomio preko cijelog dvorišta stvarajući duboku brazdu i raznoseći sve pred sobom sve do auta gdje mu je navijačica gutala tu noć ne znajući da joj je zadnja večera upravo sperma njenog momka. Ona je bila prevarena a vjerovala je u ljubav do kraja života i bila je upravu jer taj kraj života bio je njegov i njegove navijačice. Srce joj je puklo dok je stajala u tami parkirališta i gledala ih šta rade i potom je tama ušla u dubinu njene duše mijenjajući je iz korijena i pretvarajući je u ono šta je ona danas-Žderačica Muškaraca.

Sve se desilo prije stotinu godina i danas joj je rođendan. Živa je i zdrava već 100 godina i nije ostarila ni jednog jedinog trena. Ostala je zauvijek zaleđena izvana kao i iznutra. Zaledila se te noći kad je shvatila da ljubav ne postoji. Spoznaja o tome kako ljubav ne postoji zaledila je njenu dušu i potom je srce puklo pretvarajući se u krhotine koje su potom pustile tamu duboko unutar njenog cijelog bića pretvarajući je u čudovište. Ona se sjeća koliko je bolilo dok je promatrala njih dvoje zajedno i kako se zabavljaju, sjeća se i svog krika koji je pustila kad je tama napunila čitavo njeno biće i posljednje čega se sjeća je koliko je snažan krik pustila iz tog bića koje više nije bila ona. Ona je postala čudovište te noći koje je bilo dovoljno snažno da jednim krikom raznese čitav put ispred sebe i zdrobi auto u kojem su se nalazili njih dvoje a potom je pala u duboki san…

Svi su okrivili eksploziju plinovoda a nju pustili kući nakon pretraga na kojima nisu pronašli apsolutno ništa. Našli su je na parkingu kako leži ispred velike brazde koja je vodila sve do smrvljenog auta u kojem su ležala beživotna tijela njenog momka i navijačice. Ležala je u nedirnutom snu dok joj se tijelo pretvaralo u nešto što više nije bilo ljudsko biće nego čudovište iz legendi kao i vampirice. Ona nije ispala vampirica i često poželi da bude jedna elegantna vampirica koja samo siše krv muškarcima ali ona je ispala žderačica muškaraca i ona za razliku od savršenih i besmrtnih vampirica jede cijelog muškarca zajedno sa kostima, organima, mesom i kožom. Ona ne pije krv samo nego jede kompletnog muškarca sa svim njegovim tijelom pa čak i odjećom ponekad kad su obučeni i potom ih jednostavno probavi unutar sebe i posere kad popije prvu jutarnju kafu.

Danas je njen rođendan i sjedi na svojoj terasi pored mora. Napunila je 100 godina i sve koje poznaje sahranila zauvijek. Živjela je na obalama mora jedući muškarce i ulazeći u njihove domove gdje bi provela neko vrijeme a potom otišla dalje. Nikad joj nije trebalo ništa u životu jer njene moći su otada samo rasle i rasle prema beskonačnom nizu pojedenih muškaraca i dosad je pojela preko deset hiljada muškaraca na ovom svijetu i nikad neće stati. Ona sjedi i razmišlja o svom rođendanu. Htjela bi tortu ali ne jede slatkiše već stotinu godina i razmišlja o tome kakva bi bila njena torta od muškaraca za večeru? Ne bi se sigurno svidjela njenim novim prijateljicama iz srednje škole gdje je upisala zadnju godinu mature kao i uvijek kad doseli u novi grad. Ljudi vjeruju da je ona slatka i nevina djevojka i nitko nikad nije posumnjao u nju kad bi momci nestajali iz gradova gdje bi provela neko vrijeme. Pojela bi otprilike 10 do 25 muškaraca po jednom gradu i potom nastavila dalje a tijela nikad nisu pronađena jer ih nije bilo-Svako od njih je pojela do kraja i potom posrala i nastavila kao da se ništa nije dogodilo. Odabrana je za kraljicu mature u ovoj školi gdje je provela zadnjih godinu dana i izbjegavala je da jede u gradu gdje živi jer konačno želi da maturira iako je pročitala na hiljade knjiga ona se pravi kako ima probleme u učenju samo da bi izgledala normalna, naivna i glupa jer jedino takve muškarci istinski vole i žele a ona želi njih. Želi da vjeruju kako je naivna i glupa jer su tada moćni a kad su moćni ranjivi su jer ne sumnjaju u svoju moć i potom krenu da je dodiruju po koljenima kad je voze kući i hvataju za dupe kad prođe u hodniku. Ona se nikad ne odupire jer zna kako će sve svakako završiti za njih-Bit će pojedeni. Nema ona problem sa njihovim dobacivanjima, udvaranjima i ponašanjem prema njoj samoj jer više nije djevojka koja vjeruje u ljubav nego zvijer zamaskirana u djevojku plave kose, lijepog lica i prekrasnih plavih očiju boje dragog kamena. Njeno tijelo je vitko, mladoliko i uvijek djeluje kao mramorna figura u svojim ljetnim haljinama nestvarno se krećući među ljudima kroz ovaj svijet. Ovaj svijet za nju nema nekadašnji značaj jer nikad se nije udala, rodila djecu i ostvarila karijeru. Ovaj svijet za nju nema smisao jer u ovom svijetu ona gleda samo kako da se najede danas i preživi dan. Ako ne jede nekoliko dana muškarce njene moći počinju nestajati i počne stariti. Shvatila je kako gubi svoje moći kad je bila na jednom krstarenju gdje je morala sačekati tri dana da pojede hrpu muškaraca na obali gdje je njen kruzer doplovio te noći a potom sutradan nastavio dalje kao da se ništa nije desilo. Tri dana nije pojela nijednog muškarca na kruzeru jer nije htjela paniku na brodu i sviđalo joj se krstarenje pa je odlučila da sačeka prvu luku i pojede na brzinu nekoliko lokalnih momaka koje je upoznala u kafanama i diskotekama. Čekala je tri dana i potom osjetila slabost, nemoć i vrtoglavicu i na kraju jedva izašla u grad te noći i shvatila kako ne umije da zavodi kao prije i tu je nastao njen prvi i posljednji problem vezano za svako dvoumljenje oko toga treba li jesti muškarce ili ne. Jela ih je. Nemilosrdno je pojela prvog muškarca na kojeg je naišla te noći i prvi put to nije bio neki prekrasan mladić nego prosjak na kojeg je naišla u sporednim uličicama Istanbula. Prišla mu je u prolazu dok je nebo bilo obasjano zvijedama i orijentalnim fenjerima i on je pružio svoju staru ruku istrošenu od života ali ipak sa dovoljno života za nju te večeri. Nije trebalo da pruži svoju ruku prema njoj jer ga ona nikad ne bi pojela. On je ponizno prosio a ona potom cijelu ruku odgrizla i osjećala trenutnu moć nakon kojeg je cijelog čovjeka pojela u dva zalogaja i sva snaga joj se privremeno vratila. Obrisala je usta od krvi i ušla u prvu diskoteku preko reda zbog svog predivnog izgleda ostavljajući brojne djevojke iza sebe da čekaju svoj red. Komentirale su je zajedljivo kako je sigurno neka žderačica muškaraca ne znajući kao i uvijek da su savršeno upravu. U diskoteci je dobila nekoliko pića a potom bocu šampanjca uz koju je prišao novi plijen-Neki zgodni turčin sa savršenim obravama i njegovanom bradom koji je zavodio i pričao bajke kao i svaki dotada a ona se pravila da sluša i čekala da je zovne k sebi u njen zagrljaj. On je pozvao k sebi i vjerovala je u tom trenutku da je sve riješeno ali popio je previše i umalo da ostane bez svoje večere…

Starac kojeg je pojela samo je privremeno vratio njene moći jer je bio star i istrošen. U godinama koje je provela jedući muškarce shvatila je kako joj najviše odgovaraju oni od 30 do 40 godina valjda zbog životnih sokova koje imaju u sebi. Najviše joj odgovaraju i muškarci koji su uzbuđeni jer u njima ima mnogo bjelančevina, minerala, sokova koji joj kasnije pomlađuju mramornu kožu i hrane čelične zube. Hranila se sa kvalitetnim sportašima, atletama i mladim muškarcima ostavljajući za mezu one starije ili delikatesne muškarce u njihovim zrelim godinama. U Istanbulu je upoznala momka koji je popio previše i potom je poveo u stan na drugom kraju grada. U autu je očekivala da je lagano uhvati za koljeno dok je jurio širokim ulicama a svjetlost grada se presijavala u njenoj malenoj srebrenoj haljini sa svilenim nitima na kojima su bile staklene perle. Prekrasna plavuša uvijek lijepo ide uz moćno i nabrijano auto i taj prizor je bio tako čest na ulicama svih svjetskih gradova koje je posjetila. Vidjela je mnogo dobrih auta sa mnogo predobrih djevojaka i pitala se često da li je ona jedina koja pojede svoje vozače na kraju noći? Bila je jedna i jedina. Dok su jurili prema njegovom stanu osjećala je slabost ponovo i shvatila da joj treba njegova krv što prije. Bila je gladna a on usredotočen na vožnju i preticanje drugih bijesnih auta. Okrenula se prema njemu dok je držao jednom rukom volan na kojoj se presijavao skupi dizajnerski sat a drugom je mijenjao brzine i potom je stavila njegov srednji prst u svoja gladna usta napaljujući ga dok je vozio sve brže i brže… Nije trebalo dugo da njegova snažna ruka pomazi njenu plavu i mekanu kosu i primakne joj glavu ka svome krilu gdje je čekao nabrekli kurac za koji je sada samo trebala da otvori usta dok je vozio kroz centar grada jureći prema obali sa dubokim morem i beskrajnom tamom koja je bila poput njene u njoj samoj. Otvorila je usta i požudno ga počela sisati dok je njegova noga pritiskala papučicu gasa i brzina rasla sa svakim njenim uvlačenjem prema gladnom grlu. Poslušno je sisala svaku kap i osjećala kako njena moć sa svakim gutljajem njegovog soka raste a on je zadovoljno držao za kosu pritiskajući je prema dolje i čekajući da dotakne dno njenih usta sa svojim glavićem. Uživao je u svakom njenom pokretu i osjećaju sisanja sve dok nije postalo prekasno. Dok je isisavala njegovu spermu također je isisavala i sav život iz njega a njegova slabost je postajala veća sa svakim njenim sisanjem i uvlačenjem i sad je ječao od slabosti i bola vozeći sve većom brzinom i gurajući je od sebe i čupajući za plavu kosu međutim bilo je prekasno. Isisavala je nemilosrdno svaku kap njegove sperme, urina i krvi kroz njegov kurac i postajao je blijed poput krpe isprane varikinom dok mu je crna brada sijedila a kosa opadala pretvarajući ga u starca. Vrištao je za volanom i pritisnuo gas do daske u nadi da će se ona odlijepiti od njega ali to se nije desilo-sletjeli su s ceste u sljedećem trenutku i probili ogradu prema dubokom moru i ona je shvatila da je kasno i prepala se bez razloga jer njoj ništa ne može biti. Auto je udarilo od stijene probijajući oštrim granama šoferšajbu i kamenje se raspršilo po njima stvarajući ogromne brazde na njegovom licu i njenoj haljini međutim stijene i grane joj nisu mogle ništa. Udarili su od rub kamene litice i strovalili se u provaliju prema dubokom moru gdje ih je progutala tama i prekrila voda. Dok je voda prodirala u auto a on uplakano vrištao pomislila je kako je ljudsko biće na trenutak i zaista se prepala za vlastiti život ali isisala je sav život iz njega osjećajući moć koju nikad prije nije osjetila. Strah je nestao i nova snaga se pojavila dok su tonuli prema ničemu. Voda ih je odvela na dno i nekoliko mirnih trenutaka se činilo da su mrtvi, tihi i prekriveni zaboravom. Auto na dnu mora je djelovalo mirno kao srebrni grob dok ona nije jednostavno isplivala iz dubine kao sirena ostavljajući svog ljubavnika na dnu mora kao što sirene uvijek rade. Bio je mrtav i leden i sjeća se njegovog praznog pogleda i slatkog okusa straha koji je ostavio na nju dok je plutala prema površini u svjetlucavoj haljini kao da se ništa nije desilo…

Danas je ona slavljenica i razmišlja o svojoj večernjoj haljini, prijateljicama iz srednje škole koje je upoznala i lažima koje priča ljudima svaki put kad promijeni grad i krene ispočetka. Laži su njene najbolje prijateljice i nema pravih prijatelja kao što nema ni prave ljubavi. Jednom je htjela da ispriča jednoj divnoj djevojci svoju pravu istinu ali predomislila se jer bi je morala ubiti. Nikad nije ubila ženu i nije htjela to da uradi iz neke sućuti i samilosti. Ona je znala da će njena prijateljica svakako biti ubijena od strane muškarca u svom životu pa je ostavila živu i nikad nije ispričala svoju tajnu. Znala je da će njena prijateljica naći momka jednom koji će je prevariti, uništiti i razočarati baš kao što je jednom davno uradio jedan momak upravo njoj pa je ostavila na životu i svoju tajnu prešutjela. Prošlo je mnogo godina otada i bila je upravu-Njena prijateljica se udala i stradala od svog nasilnog muža-Ubio je batinama jedne noći kad se pijan vratio iz kafane. Prošlo je nekoliko godina otada i ona je svratila jedne noći da mu izrazi sućut. Bio je oslobođen krivnje, našao novu poslušnu ženu koja mu je rodila nekoliko djece i nastavio sa svojim životom kao da se ništa nije desilo. Nije znao da i drugi mogu nastaviti kao da se ništa nije desilo poput nje. Otvorio joj je vrata mamuran i otečen dok su malena djeca spavala u dnevnoj sobi a njegova supruga radila u drugoj smjeni u lokalnom marketu. Bio je zadivljen njenom plavom kosom, tankim strukom i slatkim licem pa je pustio u svoj dom i nije čekala da se taj čovjek uzbudi kao inače nego mu je odmah odgrizla komad vrata kao vampirica a potom ga ujela za lice i zateturao je vrišteći od šoka i da ne prepadne djecu slomila mu je kosti jednim udarcem i naprosto ga cijelog progutala u dva zalogaja. Kuća je ponovo bila mirna, malene bebe su se igrale u krevetiću nesvjesne da tate više nema a ona je podrignula jače nego ikada. Napustila je kuću prekrivenu tragovima krvi i zatvorila vrata.

Ona večeras slavi i izgleda prekrasno. Prijateljice koje su stigle u njen dom donijele su šampanjac, tortu i predivne darove i bila je sretna što tako dobro imitira normalan život. Voljela je svoje normalne trenutke i zato je ponavljala srednju školu svaki put kad bi našla neki novi savršen grad. Roditelji su joj u inostranstvu lagala je a papirologiju je sređivala preko svojih magičnih moći. Muškarci koji su gledali u njene oči pisali su dokumente kakve god bi tražila i svaki put kad bi dobila novu putovnicu, lažno ime, dokumente o vlastitom identitetu pojela bi svoju žrtvu da nitko nikad ne sazna pravu istinu. Pojela je mnogo ljudi koji se bave novcem, papirima, pasošima i sličnim glupostima koje su joj uvijek oduzimale vrijeme ali s tim se naučila nositi upravo s vremenom koje je proživjela kao žderačica muškaraca.

Na zabavu su doveli jednog muškarca. Mladića od 18 godina. Kad je silazila niz stepenice u svojoj crvenoj haljini osjećala je njegov pogled na svojoj koži kako je prati i liže poput plamenih jezika njene vlastite gladi. Njene prijateljice su rekle kako je on slikar i poklone su joj portret. Bila je predivna na slici koju je taj mladić naslikao. Zvao se Antonio i imao je divnu barku gdje je pozvao na plovidbu jednog dana i pomislila je kako mu to nije dobra ideja. Bio je to kulturan mladić. Nije je dodirivao kako ne treba dok su plesali pred svima a njoj išla voda na usta i glad je razarala njen želudac od želje za njegovim mesom ali nije mogla pred svima da ga pojede pa je odlučila sačekati plovidbu na koju je pozvao. Na zabavi je gledao u njene oči, pitao je kako se osjeća kao punoljetna kao da se šali s njom znajući da ona ima stotinu godina. Sviđao joj se. Nakon stotinu godina naišla je na momka koji joj se zaista sviđa a to nije bilo dobro za nju. Osjećala se ranjivo. Prošetali su njenim vrtom i pričali o književnosti međutim ona je uvijek sakrivala koliko zapravo zna jer kad bi ispala previše načitana, pametna i sposobna muškarci bi se sklanjali, postavljali glupa pitanja i postala bi sumnjiva. Glupa i mlada plavuša najbolje odgovara njenim potrebama. Ona voli da bude glupa jer glupa djevojka nije opasna. Načitane žene nisu poželjne u društvu shvatila je to odavno kad je pojela nekoliko filozofa koji su joj se smijali na njene rečenice koje je citirala iz knjiga koje je čitala. Ismijali su se jednoj plavuši na kućnoj zabavi zato što je znala o čemu pričaju a jedan od mladih intelektualaca joj je predložio knjigu ”Žene i Domaćinstvo” umjesto Frojda i Junga. Pojela je tog intelektualca za večeru i zaista se pitala šta bi rekli Frojd i Jung na njen postupak a onda kupila knjigu koju je predložio i svidjela joj se!

Antonio je držao za ruku dok su šetali i svidjela joj se toplina njegovog dlana. Ispod zvjezdanog neba u predivnom vrtu sa bijelim ružama sjeli su na klupu i gledali u Mjesec. On je potom izvadio jednu školjku iz svog ruksaka koju je oslikao samo za nju. Promatrao sam te mjesecima rekao je gledajući je u plave oči a ona je promatrala svoj poklon i bila istinski dirnuta a to nije bilo dobro. Njene moći su počele slabiti ispred tog muškarca. Ljubav se počela rađati te noći u njoj a kad se ljubav desi onda srce ponovo zaraste a to nije htjela. Ako joj se srce ponovo sastavi neće biti više tame u njoj a tama joj daje moć. Tama u njoj pruža neviđenu snagu. Ona voli svoju tamu više nego išta na svijetu ali prvi put u stotinu godina pomislila je kako postoji još nešto osim tame za nju na ovom svijetu i to nešto bi mogao biti upravo ovaj mladić sa školjkom u ruci. Želim te naslikati rekao je gledajući u njenu kosu i mramorne obraze mekane poput svile. Dodirnuo joj je lijevi obraz i pomilovao je a ona se sjetila jednog mladića u Barceloni koji je htio silovati u parku. Namjerno je lutala kasnim satima gradovima i opasnim četvrtima kako bi namamila silovatelje i manijake u svoj zagrljaj. Sjeća se kristalno jasno te noći kad je šetala mračnim parkom pred zoru gledajući predivne fasade i ogromne fenjere kako blistaju na noćnom svjetlu a manijak je hvata za kosu i odvlači u sporednu uličicu dok mu ona sve to dopušta-Njoj treba sporedna uličica kako bi ga pojela na miru. Bacio je u prolaz na zemlju ostvarajući svoj šlic a potom padajući na nju svom snagom i šamarajući je. Nije trebalo dugo da shvati kako nešto nije uredu. Silovatelj u Barceloni je udario svom snagom u lice nadajući se da će se onesvijestiti i biti poslušna dok je jebe ali u noćnom zraku ispunjenom leptiricama čulo se pucanje njegovih kostiju i prstiju jer njena koža je poput živog mekanog mramora koji ne može nikad nastradati. Popucali su mu svi prsti pri prvom udarcu od njeno lice i vrištao je od bola a ona samo raširila noge i bilo je kasno-Njena vagina se rašiti oko dva metra, unutar vagine se nalazi niz oštrih i velikih zuba prekrivenih slojem kiseline koji razvale i pregrizu muškarca za nekoliko trenutaka i to se upravo desilo. Pojela ga je kroz svoju vaginu i otvorila se dok je njegovo tijelo padalo u provaliju njenog čitavog bića. Kad pojede muškarca jednostavno se vrati u svoje normalno stanje i liči na običnu, lijepu i slatku djevojku koja nema vaginu prepunu zuba ni kožu od mramora.

Antonio je bio drugačiji vjerovala je te noći i pristala na plovidbu barkom sljedećeg dana-On je htio da je naslika i ponio crtaći blok, bojice i male kistove. Antonio je bio treće dijete u obitelji i njegova majka je bila sretna što je našao neku lijepu djevojku s kojom će otploviti malo u zalazak sunca. Žderačica je prošetala do luka u svojoj lijepoj haljini dok je on čekao u plavoj barki sa bocom vina i korpom kroasana. Bila je sretna. Nije bila dobro. Sreća kao i ljubav njoj oduzimaju moć ali nije mogla da odoli njegovom pozivu i bila je znatiželjna. Nikad nije osjetila nešto slično u posljednjih sto godina. Antonio je bio drugačiji.

Na otvorenom mirnom moru ona je ležala dok je njegova ruka umjesto njenog tijela milovala papir. Promatrao je njenu kožu, lice i svjetlost u njenim očima. Budi mirna rekao je. Svidjelo joj se što joj jedan muškarac prvi put u stotinu godina govori da bude mirna a to nije rekao tokom seksa. Promatrao je i htio vidjeti svaki detalj njenog bića i osjećala se gola. Tišinu su probijali samo galebovi, zvuk povlačenja linija i blagi povremeni val koji bi lijeno udario od rub plave barke. Bila je sretna a sreća joj ne odgovara. Sretne žene ne jedu muškarce. Nesreća, tuga, bol i razočaranje su njene emocije svih ovih godina i sad su počele nestajati iz njenog bića zajedno sa nastajanjem njene nove slike. Crtao je pažljivo i polako ubrzavajući poteze i praveći sjene na njenom liku dok su njihove oči gledale jedno u drugo a zalazak Sunca se presijavao u njenim šarenicama. Osjećala je nešto prema ovom mladiću snažnih ruka, crne kose i predivnog osmijeha. Osjećala je nešto nalik na ljubav i potom se njena unutrašnjost počela mijenjati. Prvo je osjetila jedan komadić svog srca kako se vraća na mjesto, potom drugi i treći a tama povlači iz njenih kostiju pretvarajući je u običnu djevojku prvi put nakon stotinu godina. Prepustila se osjećaju ljubavi, nježnosti i predaje a to je ponovo pravilo ranjivom kao i prvi put. Prepuštala se potezima tog slikara koji je hvatao njen lik na komad papira i čekala je taj krajnji potez da vidi na šta liči u njegovoj viziji dok se njena mramorna koža počela lagano rasipati kao zlatna prašina ostavljajući trag vremena koje je zaista prošlo za nju na ovom svijetu. Ljubav je pretvara u ranjivu i to joj smeta ali prvi put želi da se prepusti ovom mladiću i vodi istinski ljubav u ovih stotinu godina.

Nikad me nitko zaista nije imao pomislila je-On je potom završio svoj rad i rekao joj-Imam te! Nasmijao se širokim osmijehom pružajući joj komad papira na kojem je konačno osvojio njen lik i ona ga pogleda duboko u oči posljednji put pa pomisli kako je i on isti kao svi i reče mu-Nemaš. Uhvatila je njegovu ruku koja je držala komad papira sa njenim likom i svom snagom ga povukla k sebi i potom iščupala njegovo srce i požudno ga požderala. Trajalo je samo jedan trenutak i Sunce je sad mirno zalazilo a galebovi pjevali. Crtež sa njenim likom je bio umrljan krvlju kao i njena haljina, Antonio je mirno ležao otvorenog grudnog koša ispod njenih noga u toj maloj plavoj barki koja se ljuljuškala na plavom moru i  promatrala je svoj lik, prekrasan zalaz Sunca i osjećala ponovo moć koju joj je ljubav umalo oduzela. Tama se ponovo rodila u njenoj dubini dajući joj snagu kakvu nikad prije nije osjetila. Nikad je nitko neće imati. Ona se nasmije umrljana krvlju i onda udari svom snagom u dno čamca svojim mramornim noktima razvaljujući daske i puštajući vodu da prodre i potopi ih zauvijek-Njegovo tijelo će nestati u dubinama mora jer ga nije pojela do kraja. Njegovo srce je bilo dovoljno. Voda je lagano punila čamac i tonuli su zajedno dok je Sunce mirno zalazilo a komad papira s njenim likom blijedio od morske soli stvarajući predivne nijanse crvene i breskve na mjestima gdje je bila njegova krv. Ona se naslonila duboko u čamac puštajući da je voda prekrije i znajući da joj ništa ne može biti i da je ništa ne može uništiti osim ljubavi a ona se nikad neće desiti. Nasmijala se ponovo i zagrlila ga dok je voda prekrivala njihova tijela a Sunce konačno zašlo daleko iza obzorja…

Nastavit će kao da se ništa nije desilo i ovaj put.

Prijatno.

 

NAJNOVIJE

Ostalo iz kategorije

Pismo Druga Tita

Salaš

Ukrajinski otpor

Svi štampaju novac

Da li nama ima spasa

Primorani

Prinuda za mir

Najčitanije