Sve smo, eto, bliži datumu održavanja referenduma o obilježavanju 09.januara kao dana Republike Srpske. Dok je Dodik skoro i službeno predizbornu kapanju svog SNSD-a prevorio u kampanju za održavanje referenduma, u Federaciji, a naročito dijelu sa Bošnjačkom većinom su strasti povodom održavanja referenduma dosegle, nadam se, svoj vrhunac. Skoro pa niko od biračkog tijela, ni u FBiH ni u RS-u, više i ne razmišlja o smislu i sadržaju referenduma, pa sam odlučio da to evo pokušam ja, iz svog nekog, moguće tupog ugla.
Zamislite, dragi Bošnjaci i Hrvati, naročito mlađi od 30-ak godina, situaciju da se 25.09. u RS-u održi referendum sa referendumskim pitanjem: „ Jeste li za suverenu i nezavisnu Republiku Srpsku, državu ravnopravnih građana i naroda koji u njoj žive?“. Onda zamislimo da neki lokalni banjalučki kriminalac, na dan održavanja referenduma, ode pred Ferhadiju pa ubije mladog Bošnjaka na njegovom vjenčanju i rani efendiju, ili to isto uradi nekom Hrvatu i katoličkom svešteniku. Normalna bi ljudska misao bila da se radi o nekom nasilniku, idiotu i da će ga stići zaslužena kazna. Međutima ta kazna bude takva da se taj nasilnik ne uhapsi, već bude imenovan za komandanta brigade vojske RS-a, znači dodijeli mu se zvanje visokog oficira. Uz sve to, zajedno sa nekim svojim kolegama komandantima, nastavi zlostavljati Bošnjake i Hrvate u Banja Luci, protjerivati ih i ubijati samo zbog nacije kojoj pripadaju.
E sad, nek isto tako zamisle Srbi, naročito mlađi od 30-ak godina da Bošnjaci i Hrvate odluče da nema više entiteta i da žive u unitarnoj BiH. Pa održe zajedničku skupštinu na kojoj kažu sljedeće:
1. Proglašava se Republika Bošnjaka i Hrvata na područjima bošnjačkih ili hrvatskih kantona, i drugih etničkih cijelina ovih naroda u BiH, uključujući i područja na kojima su ovi narodi u manjini zbog genocida počinjenog u proteklom ratu.
2. Teritorijalno razgraničenje sa političkim zajednicama srpskog naroda u BiH, kao i razrješavanje drugih prava i obaveze izvršit će se mirnim putem i dogovorno…
Poslije toga se ispostavi da to „mirnim putem i dogovorno“ znači ustvari, postojanje vojne nadmoćnosti uz pomoć recimo NATO pakta, koji će raznim paravojnim formacijama pomoći da izvrše protjerivanje, ubistva, zatvaranje u logore itd., Srba koji žive na područjima koja su politička vodstva Bošnjaka i Hrvata zamislila da trebaju biti u toj njihovoj republici.
Naglašavam da bi sve ovo trebalo da zamisle mlađi od 30-ak godina iz prostog razloga što oni stariji ne bi trebalo da imaju potrebe da to zamisle, jer se svega toga vjerovatno sjećaju, doduše u obrnutim ulogama. Poznato je, naime, da je 01.marta 1992 održan referendum o nezavisnosti BiH i da je taj isti dan Ramiz Delalić Ćelo u Sarajevu izvršio ubistvo Nikole Grdovića, nakon čega je dalje sve poznato. Sa druge strane je 09. Januara 1992.takodje u Sarajevu, proglašena Republika Srpska Bosna i Hercegovina, na još nepoznatoj teritoriji koja će biti definisana „mirnim putem i dogovorno“, i opet, dalje je sve poznato.
Da li su to baš datumi koje bi trebalo proslavljati, normalno, pod uslovom da ste normalno ljudsko biće, sa razvijenim osjećajem empatije i tolerancije prema drugom i drugačijem ? Ne ulazeći u razmjere zločina koji su uslijedili nakon tih datuma pouzdano je da ti datumi predstavljaju početak stradanja, ubistava nevinih, protjerivanja i po okončanju svega toga, bijede u koju smo upali svi preživjeli, izuzev onih koji su te datume i odredili kao praznike, kao i njihovih političkih nasljednika. Namjerno ne koristim riječ „tragedija“, jer je svaki nasilno izgubljeni nevini život tragedija kako za nastradalog, tako i za njegove najbliže. Ispravno bi bilo reći da smo mi narodi sa milionima tragedija i tragičara. I sad mi kao tragičari treba da slavimo datume koji označavaju početak tragedija onih drugih, a koje su u naše ime pokrenuli vjerovatno najgori među nama.
Da nam je dragi Bog kad je dijelio osobine narodima, uzeo samo jednu petinu od naše gluposti i taj procenat dodao na našu savjest, trebali bi u Republici Srpskoj tražiti da se prestane slaviti 09.januar, a u Federaciji isto to tražiti za 1.mart. Ili eventualno da se obilježavaju pod drugim nazivima. Recimo, dan ljudske sramote, ili dan nevinog stradanja, ili dan narodne propasti, ili dan prevarenih naroda. Naravno, nerealno je to očekivati u skoroj budućnosti. Što reče neki vrli mudrac neki: „ Znam ja nas – jebo ti nas“.