“Čekaj da fotografišem ovu kafu. Kako je samo lijepa šolja. Staviću je na instagram, pa nastavi da pričaš”. Ovako otprlike počinje kafa sa prijateljima koji imaju instagram. Imam osjećaj da prvo trebaju verfikaciju od drugih ljudi putem “lajka”, pa onda da piju. Kupljena garderoba i oblaci imaju potpuno novu dimenziju divljenja na minut kada se fotografiše i stavlja na instagram. I onda klasično nastavljaje priče o sumornom životu.
Čini vam se poznato ovo?
Na instagramu svi djeluju srećni i veseli. Puni energije, života, lijepih i skupih stvari. Svi su odjednom profesionalni fotografi ili imaju profesionalne fotografe koji ih fotografišu da sve to izgleda još savršenije. I izgleda. Sad skoro svaka aplikacija ima filtere, ne samo instagram. Teško je da bilo ko pored photoshop-a bude ružan. Prelijepih ljudi na sve strane koji diktiraju šta je današnji standard i šta je moderno.
Virtuelna stvarnost se preselila i u naše živote. Čini mi se da se ljudi sve više i više takmiče sa onim što imaju. Sa svojim osmijehom ili sa nečim što žele da budu, a nisu. Broje “lajkove” i tako dobijaju potvrdu da su lijepi, uspješni i još mnogo toga. Dok se ne pogledaju u ogledalo… Zašto je sve više i više mladih depresvno? Eto vam jedan od razloga.
Nemam instagram jer kad izađem napolje volim da uživam. A kad fotografišem, a vjerujete da fotografišem, onda to radim za svoju dušu ili da podjelim sa sebi dragim ljudima. Nemam ništa protiv instagrama kao što nemam ništa protiv ni facebook-a, a nijedno nemam. Samo mislim da se mogu na druge načine izraziti. Broj ljudi koji vas prati je kvantitet, zapamtite da je uvijek kvalitet u malom krugu ljudi, koje na kraju zapostavite zbog svega ovoga.
Nisu bitne društvene mreže i ne propuštate ništa, dok god imate 21 gram u sebi. Žvot je mnogo više nego savršeno isfilterisana fotografija i tona “lajkova”, ali znate vi to i sami.
Blog: Brankica Smiljanić