Često se pitam zašto ljudi kada im postavimo pitanje je li volite nešto daju odgovor:" Ne volim, već naprotiv MRZIM "! Toliko nejasan i površan odgovor da se zapitam je li moguće da smo ljudi ..
To "nešto" ili bolje rečeno netko može biti potpuni stranac, osoba koja nije dio vaše porodice ili obični prolaznik s ulice. Zapitate li se što da je taj netko upravo vaš brat,sestra,netko vama blizak? Bi li ste isto tako izjavili MRZIM.
Razumijem, danas živimo u svijetu obmane, laži, spletkarenja..u svijetu gdje će jedna osoba reći mrzim, a za njom i ostalih deset, samo da bi se uklopili u društvo..
Prije par dana vozim se prema Sarajevu i ugledam neobičan primjer..desetak migranata sjedi sa strane ulice uzdignute glave. Sigurno se pitate zašto je neobičan primjer.
Pogledavši prema njima vidjela sam osmijehe na njihovim licima, okrenula sam se prema užurbanim svakodnevnim prolaznicima i vidjela da su zabrinuti, žure negdje..nemaju vremena da se osvrnu oko sebe.. nažalost većina nas nema vremena da se osvrne, osvijesti.
Zašto mrziti drugo ljudsko biće, zašto praviti diskriminaciju između nekoga tko zaslužuje priliku baš poput svih nas. Odbacivati nekoga samo zato što nije netko ili nešto, kud ćeš čovječe više od toga da smo ljudi. Zar trebamo MRŽNJU svstavati u isti koš s osjećajima koji su pozitivni i koji nas trebaju pokrenuti prema naprijed.. Sami sebe nazadujemo tako što ne prihvaćamo druge i kao takvi nikada nećemo primjećivati i popravljati stvari na bolje!
Postanite svjesni da samo jedan korak naprijed nas dijeli da se svi ujedinimo i budemo ravnopravni. Ali isto tako i jedan korak natrag govori puno toga o nama i takvi ne zaslužujemo napredak!