Da budemo jasni odmah: sinoćnje izbore u Srbiji nije dobio Tomislav Nikolić, već ih je izgubio Boris Tadić. I to je jasno. Tomislav Nikolić se uporno trudio da izgubi ovaj drugi krug, i nije mu pošlo za rukom, jer je narod izglasao da Boris Tadić ode sa vlasti.
Nije to prvi put da se, u situaciji kad se sučeljavaju dva protivnika, dvije politike, da se glasa PROTIV nekoga, a ne ZA nekog. Smatram da su na izborima u Francuskoj glasači kaznili Sarkozija zbog njegovih stavova a ne da su glasali za Olanda. Takođe, svi poznavaoci prilika u SAD smatraju da će izbori u SAD biti izbori za ili protiv Baraka Obame, a ne za Obamu ili za Romnija. Jednostavno, ponekad se izbori između dva kandidata svede na referendum o (do)sadašnjoj vlasti. Kao što je to rekao sam Boris Tadić, u gotovo svim državama gdje je kriza pogodila većinu stanovništva narod je kaznio svoju vlast. Druga je stvar to što se upravo Boris Tadić hvalio činjenicom da je DS jedina vlast koja je opstala uprkos krizi (to je saopštio nakon prvog kruga).
Nego, zašto je ovo dobro za Srbiju, na duge staze?
Kao što sam već rekao, Toma Nikolić jeste iskusan političar, ali je i iskusan gubitnik. Dobitak za Srbiju nije njegov dolazak, iako je on shvatio da poslije toliko godina radikalske politike ta priča više ne prolazi, i čak bi se, s obzirom na moguću kohabitaciju sa vlasdom, moglo pokazati da će budući predsjednik biti mnogo spremniji na kompromis i blage poteze nego njegov prethodnik. Takođe, sam taj pojam kohabitacije, kako reče sinoć profesor Simić sa Fakulteta Političkih Nauka, mogao bi da pojača demokratski potencijal Srbije. Možda se neke odluke neće donositi tako brzo, ali, za razliku od profesora Simića, ja smatram da je najbitnije za Srbiju da se ponovo vrati demokratsko odlučivanje, da se smanji korupcija i da se uvede međusobna kontrola raznih grana vlasti (po mogućnosti i da se vrati nezavisnost sudstva, ali to je dug put i druga priča), nego da Vlada donosi čvrste ekonomske odluke. Uz ovoliko prisustvo korupcije, partokratije i nepotizma nema govora o dobroj ekonomskoj politici i sprovođenju iste.
Pobjeda Tome Nikolića nije došla kao pobjeda njegove kampanje, već su birači kaznili Borisa Tadića. Zašto su ga kaznili – zbog samozaljubljenosti, samodopadljivosti, izuzetno prljave kampanje, loših rezultata i beskonačnog spinovanja tih istih loših rezultata u nešto pozitivno. Ono što bi trebalo da izađe na dobro za Srbiju je činjenica da (bar se ja tako nadam) više nećemo morati da prisustvujemo ovakvim kampanjama, ispraznim riječima i populizmu koji je prevazišao svaki mogući nivo pristojnosti. Vjerovatno je i to dio procesa političkog odrastanja jednog društva. Takođe, nadam se da će ovo biti mali korak ka ukidanju jednoumlja koje je postojalo na medijskom nebu. Ne mislim da će to doći svjesno, kao posljedica shvatanja demokratskih vrijednosti, već iz banalnijih razloga, jer će neki početi da se šlihtaju predsjedniku, a neki će ostati vjerni Vladi, ali iz tog dualizma možda će se i izroditi neki napredak.
Ono što je najbitnije za Srbiju, jeste to što će DS morati da se zapita kuda dalje i da li može da se nastavi ovako. Jasno je da ne može. DS će uvijek biti nosilac i predvodnik ideje socijaldemokratije u Srbiji, ali ovo zastranjenje u divlji kapitalizam uz idolopoklonstvo samo marketingu bez ikakvih konkretnih poteza i vještina vođenja države (uz prisustvo samo vještina vođenja kampanja) očigledno nisu bili dobar put za budućnost stranke, ali i države. DS je razočarao mnoge svoje pristalice i simpatizere, koji su kaznili DS svojim neizlaskom. Krajnje je vrijeme da ta stranka pročisti svoje redove, takođe i redove svojih partnera koje su prigrlili u pokušaju da opstanu na vlasti. Milorad Dodik, Ivica Dačić ili Nenad Čanak možda su doveli koji glas DS-u ili nekog poslanika više, ali su odbili one iskrene socijaldemokrate koji su se osjetili izdanim od strane stranke koju su podržavali dvadeset godina. Uvijek više boli kad te izda nekog koga si podržavao, nego činidbe i akti nekog od koga nisi nikada imao nikakva očekivanja. Nadam se da će se DS sjetiti izdanih ljudi i očekivanja koja nisu ispunili i da će se vratiti na pravi put, jer ovo čemu smo prisustvovali prethodnih godina nije bilo dobro ni za DS ni za Srbiju. A Srbija treba dobru, zdravu, ispravnu Demokratsku stranku.