Svijet danas – mjesto na kojem je moguće kupiti ama baš sve: put u svemir, kloniranu ovcu, ebolu, lobutin unikatne čizme, maloljetnicu…
Postoji, međutim, jedna stvar koju novac ne plaća – kvalitetan čovjek.
Kao ekonomska i preduzetnička tabula raza i kao kratkoročni posmatrač domaće privrede iz specifičnog ugla, nagađam da ugodan prostor, savremena oprema, moderni ili radije pomodarski radni alati pomažu. Zaključujem, potrebni su.
Samo je kadar zamjenjiv. Samo je čovjek prepušten sebi, kratkog vijeka, klimavih temelja, nikakvog obrazovanja, demotivišućeg okruženja i slabih primanja. Jer on je nebitan komad kompanije, jer ako neće ovaj, ‘ima toliko drugih koji će raditi za iste pare’. Istinito. Da li je i pametno?
Premoren, ponižen, ubijen i sasječen, prosječan radnik domaćih kompanija nije ni za šta. Od toga čovjeka nećete čuti novu ideju, jer ideje su dobre samo od poslodavca. Kod toga čovjeka nećete vidjeti entuzijazam, jer mu je energiju pojeo prekovremeni rad, oduzeti vikendi, popodneva, godišnji, nemoguća bolovanja i nezamisliva trudnička. On ne donosi nove metode, jer nije imao gdje da ih nauči i vidi. Od kada ste ga primili ili od kada ga je primio neko drugi, u njega nije uloženo ništa. Ekspert je u potpunosti zamijenjen radnikom na kilo, osrednjim kvalitetom koji vuče ogromnu količinu posla osrednje važnosti. Za sve ostalo, tu je poslodavac.
Tako gledamo kako nestaje iz dana u dan jedna po jedna domaća firma. Ako ostavimo po strani, iako je to toliko teško, sve silne stegnute državne i zakonske omče, činjenica je da su kompanije prerasle same sebe. Da taj jedan nije više mogao da se snađe. Da su se svi ostali ubuđali i usmrdili u onome što nije zakročilo naprijed od početka njihovog karijernog vijeka. Da je način rada napredovao, a prosječni radnik ostao. Samo je količina posla na njegovom stolu rasla, ne kvalitet, ne poznavanje oblasti, ne vještine, ne čovjek.
I kada je iscijeđeno sve iz sitnog radnika bez dostojanstva, mogućnosti učenja, opcije odlučivanja, odgovornosti poslovanja, samosvijesti i vremena za samosagledavanje… bilo čega drugog osim mehaničkog posla, zamijenio ga je drugi, sitni i nebitni, jer poznavalac košta. Samo je vrijeme otišlo dalje, u svijet bez domaće kompanije.