U svim državama postoji manjina koju čine pametni ljudi. Bilo bi logično da takvi predvode to društvo. Ali to nije u skladu s demokratskim pravilima. U vlasti moraju svi biti zastupljeni proporcionalno, kako bi vlast predstavljala izraz svijesti i volje naroda. Većina određuje pravila ponašanja i ne može manjina upravljati većinom, samo zato što su u njoj pametni.
Po Darwinovoj teoriji evolucije, do tako malog broja pametnih je došlo prirodnom selekcijom u kojoj opstaju sposobniji. Očigledno je da pamet nije osobina koja osigurava opstanak na ovoj Planeti.
U današnjem liberalnom demokratskom sistemu svako može biti ono što osjeća da jeste. Žene mogu biti muškarci a muškarci žene – ako se tako osjećaju. Zato treba dozvoliti da pametni i glupi mogu slobodno pokazati kako se osjećaju. Neka se slobodno i bez straha glupi osjećaju pametno a pametni glupo, neka se pametni glupiraju a glupi pametuju.
Većina uvijek želi asimilirati manjinu i učiniti sebi sličnom. Međutim, kod ove specifične manjine je obratno: većina se želi asimilirati u manjinu. Svi žele pripadati pametnoj manjini.
Ali ne smije se dozvoliti da većina uzima identitet manjini. To nije u skladu s dostignućima savremene demokratije. Zato pametnima treba dati i zaštiti manjinska prava, kao što je to urađeno svim manjinama u demokratskim društvima.
U tom cilju, treba praviti i podržavati nevladine organizacije koje će se baviti zaštitom pametne manjine. Finansirati projekte i javne skupove kojima će se pokazati da ta manjina ima jednaka prava i da se ne moraju stidjeti svoje pameti.
Tako će država pokazati da štiti manjinu. A pametni će se osjećati slobodnim i sigurnim, kao što se osjećaju sve manjine u savremenim društvima.
Obavezno treba iskoristiti i nagraditi rijetke pojedince među pametnima, koji pokazuju poslušnost i sposobnost prihvatanja demokratskih načela vladavine većine.
S druge strane i kod ove manjine treba ograničiti djelovanje ekstremista. Ekstremno pametnima treba zabraniti javno pokazivanje svoje pameti, jer tako mogu povrijediti one koji pameću oskudijevaju. To za njih može biti bolno. Glupoća ne boli, ali jako boli biti gluplji od nekoga.
Zbog toga o naučnim dostignućima treba govoriti kao dostignuću cijelog društva, ne ističući nikoga posebno.
Svaki čovjek je jednako važan. Zato i pametnim treba dati priliku da postanu ravnopravni članovi demokratskog društva, kakvom težimo u budućnosti.