Zar vam nije bilo dosta
Ratova prošlih i ovih novih?
Zar vam u amanet ne osta
Borba
da vazduh jednako dišemo?
Kojem bogu da se molimo
A kojem da pišemo
Da vam nove zapovjesti šalje
I u njima da crvenim slovom stoji
da smo svi isti?
Da nije važno kojoj pripadamo boji!
Kad se rodimo svi smo čisti
I imamo pravo na život
I svoj vijek!
Da ne smije da nam se desi
Da nam presude,
a u život smo koraknuli tek…
Zar nije dosta bilo
Krikova, suze i gnusobe?
Zar umjesto u majčino krilo
Da stavimo djecu u mrak zemljine utrobe
I da ih zbrajamo i dijelimo
Obilježjima koja je neko odredio
A jedini je život važan?!
I ne postoji onaj ko bi mi naredio
Da se igram boga,
da živim život lažan!
Kojim se bogovima molite
A niste naučili da volite
Sve što je živo i što je čovjek?
U ime koje vjere
Čovjek čovjeku ponos iz duše dere?!
Koji bog kaže da treba poniziti
I u nekome sve što je živo ubiti?
Koja religija vas uči
Da u ime boga treba ljudskost izgubiti?!
Zar niste naučili
da mržnja i vjera nisu jedno?
Zar vam je svejedno
Kada mislite da ste viša rasa
Samo zato što pripadate nečemu
što niste birali?
Niste imali pravo glasa
Kad su vas na svijet donijeli,
Igrali ste onako “kako su vam svirali”
Ali ste mogli birati da budete čovjek
Onda, sada i zauvijek
I nemate opravdanja za grijeh
U ime vjere i zastave!
Dati smo za mir i život i smijeh!
Ljubav i nada treba da se nastave,
Da prekinemo krugove zla,
Da zatremo granice,
Da na ljepoti ovog tla
Ispišemo neke nove stranice,
Da nas budućnost s radošću čita
A ne da nas pita
Zašto smo gorima od sebe popustili
I čemer i zlo dopustili?
Zar vam nije bilo dovoljno muke?
Zar ne bi bilo ljepše
Da jedni drugima pružamo ruke
Na zagrljaj i dodir
Ljudski?
Da se umjesto u mržnju
Oblačimo u toplu riječ,
Da pamtimo dobra djela,
Da stvaramo umjesto da rušimo,
Da zaboravu damo sva nedjela
I jednom za svagda
Bez muke i tereta prošlosti
Zajedno napravimo korak naprijed…
Da se otresemo zle pošasti
I ljubavlju i srećom zamjenimo tugu!
Da se sjetimo da smo svi samo Ljudi
I boje koje nas dijele pretvorimo u dugu!
Ispod nje smo svi isti…
"Za konkurs"
Još od Stihoklepke na: https://stihoklepka.blogspot.com/