Današnji BH političari su izrazito sposobni, za određene stvari, naravno. Od svih pozitivnih i negativnih njihovih osobina, izdvojio bih jednu posebnu sposobnost. Naime, uspjeli su pobijediti ''protivnika'' kojeg ni sam Tito nije mogao.
Ne znam da li je to njihova ideja ili je prepisana od stranaca, ali su uspjeli.
Uspjeli su ukrotiti buntovnički duh omladine. Uspjeli su nas poraziti. Izgubili smo, i to na domaćem terenu, u vremenu modernih tehnologija i društvenih mreža.
Rekli su nam da se moramo uključiti u političke procese, da se moramo aktivirati u društvu, u zajednici, rekli su nam da formiramo udruženja, da samo zajednički možemo nešto promijeniti na bolje.
Ponudili su se i da nam oni pomognu oko udruženja, jer su oni iskusniji u tome, znaju procese i vladaju papirologijom.
Nisu nam rekli da za tu uslugu očekuju protu-uslugu. Nisu nam rekli da će i druge stranke, također, formirati udruženja mladih. Nisu nam rekli da nas pripremaju za predizbornu utrku. Nisu nam rekli da su u naše redove ubacili svoje pijune, koji će za sitan šićar i snove o uhljebljenju u državnoj instituciji, ustanovi, firmi, prodati sve što vrijedi i za što se omladina može boriti i izboriti.
Dok smo mi sve to shvatili, već smo bili u torovima, obučeni u stranačke dresove i boje. A kako stara izreka veli: ''kad si zagriz'o govno, pojedi ga do kraja'', pa smo se naoružali frazama, parolama, istinama i lažima, koje su nam plasirali, a koje nismo provjeravali i krenuli u boj protiv svojih vršnjaka.
Upali smo u zamku. Ili, bolje rečeno, dali su nam mač sa dvije oštrice, a mi nismo bili sposobni vladati time.
Jer, udruženja građana zaista mogu napraviti pozitivne korake i promjene u društvu. A mogu biti i produžena ruka politike. To često bude slučaj sa udruženjima mladih.
Vjerovatno je svima jasno da se u ovakvoj državi malo šta može uraditi mimo politike. Tako da se o nju moramo barem ''očešati'', kad-tad. Ali ne moramo, ne trebamo i ne smijemo dozvoliti da udruženje mladih, udruženje žena, penzionera, bilo kakvo udruženje građana, nevladina organizacija, ni formalno ni neformalno bude produžena ruka politike. Jednostavno, ne smijemo to dozvoliti. Ako već postoji zvanično udruženje građana, nevladina organizacija, neka to zaista bude nevladina organizacija. Ništa nismo napravili, ako politika indirektno upravlja tim udruženjem. Oni trebaju biti nama na usluzi, a ne mi njima.
Kada posložimo stvari i kad svi shvatimo i savladamo činjenicu da politika i političari treba da rade za nas, a ne mi za njih, i počnemo to primjenjivati, vjerovatno ćemo imati neke šanse za bolji život. Inače, možemo pažnju posvetiti učenju njemačkog jezika.
#uključise