Predsjednički izbori u Hrvatskoj su pokazali svu raskoš lepeze ljudskih predrasuda.
Govna su podjednako pojeli onaj mali Ivan Sinčić i sadašnja predsjednica.
Zašto? A zaštom ne? Jer odudaraju od šablona.
Kako? Eto tako.
Ovaj je mlad, ona je žena.
A mi stari i navikli na guzonje u lijepim odjelima, podčinjenost zapisanu u genetskom kodu naroda ovih krajeva.
Zašto bi bila mana što je netko mlad? Nemam pojma, ja po onom snijegu noge polomila da malom dam glas. Otkada je mladost mana? Valjda zato što nema išijalgiju kao ja pa može zunzati po državi i zabadati nos gdje mu padne na pamet. A ljudi vole išijalgiju političara. Dovuku se tromo do Sabora, popiju kavicu, glocnu zeru janjeta s trećim stupnjem opeklina, cugnu malo crnjaka, pa pod ruku ušetaju u sabornicu, kofol se posvađaju i demonstrativno napuste posao za 10 minuta. Vi'š ti vraga, nije loša ideja da se za deset minuta posvađam sa šeficom i povrijeđeno odem gricnuti kakvu kiflu u tijestu. Bojim se da bi me sutra čekala radna knjižica na stolu. Neću.Pokunjit ću se za računalom i ćubiti dok odzvoni 16h. Što mislite što bi se dogodilo da je „ned'o Bog“, onaj mali osvojio titulu predsjednika? Pa da i oni u saboru moraju ćubiti k'o ja do 16 h? Gluho bilo, ne dao Bog nikome.
Kolinda?
Najjača su i najglasnija ismijavanja prema predsjednici Hrvatske bila od strane žena. Netko će reći da to nije istina, da je Kolinda dobila gorku poparu jer je Karamarkova figura, Nato-va karikatura, itd, itd.. Ona kreacija od Karamarka jest da se gurao u noći pobjede što bliže mikrofonu, jest da mala venerica podsjeća na Tuđmanov Mini me u ženskom obličju. Nema tu predrasuda zato što je žena, reći će mnogi. Paaaa, možda.
No, dragi čitatelji, otiđite na Google, ukucajte riječi, vrlo aktualne za današni dan: Kolinda u BiH. Kada ukucate: Kolinda u B…moj prijatelj Google daje vam prvi prijedlog-Kolinda u bikiniju.Ako ja lažem Google ne laže.
Pa pokušajte naći: Mesić u bikiniju, Josipović u bikiniju. Ja jesam, nigdje ništa. Hvala Bogu, Bože sačuvaj da mi je Google priredio jutros uz kavu Mesića u bikiniju sa svom raskoši viceva koji mu vire iz polugole guzice. Neki će se složiti, neki ne, Kolindina je bila na rafalnoj paljbi zato što je žena. Ok, zanemarite sada Karamarka, HDZ, trilateralu, bla-bla. Kolinda u bikiniju je žena. Ne kažem ja, Google kaže. A on rijetko laže.
Danas Kolinda dolazi u Sarajevo.
Oči cijele Europe su uprte u nju. Vagat će se svaka riječ. Tumačiti na tisuću i tri načina.
Dolazi zbog mira u regiji, NATO-a, itd..itd. Budimo realni. Dolazi zbog položaja Hrvata u Bosni i Hercegovini. Jasno kao dan. Htio netko priznati ili ne, imamo najnakaradniju državu na svijetu.
K'o loše dogovoreni miješani brak. S dva člana. Ipak bi bila poligamija da budu tri člana.
A to je nedopustivo. Nezakonito. U Dayton se ne smije taknuti kao u svetu kravu.
A ja vas pitam dragi moji, je li valjan sporazum ako su ga potpisali oni koji nisu iz Bosne i Hercegovine? Ili je i Tuđman Hercegovac?
Hrvatski narod ne želi biti ljubavnica Zagreba. Kada zatreba. Ne želi ona brak sa Zagrebom, nikada ga nije željela. Hrvatski narod je valjda žena. Kćer s dva brata. A ni njima nije dobro. Ali su ipak sinovi, a sinovima se da zeru više. Ipak smo mi patrijahalno društvo.
Kćeri se neda pravo na jezik, ne daju joj ni pravo glasa. Kud će žena glasati, drugi će za nju odlučiti.
Šta ste zinuli ? Sjetite se „izabranog“ predstavnika hrvatskog narpoda Zlatka Komšića. Ako vam je to daleko imate i u bližoj povjesti-nametanje Emila Vlajkija, kao potpredsjednika RS.
Otvaranje starih rana, rekla bi većina.
Možda, a možda rane nisu dobro sašivene pa krvare već 20 godina. Krvare u ustima gladnih ljudi koji kopaju po kontejnetima. Jer političarima ide u prilog kaos. Pa, narod ucjenjen rasipanjem glasova bira jedne te iste 20 godina. Reče fratar, trči sine glasaj za one „naše“, nadglasat će nas, malo nas je. Pa ja onda trk, kud nećeš slušati fratra, mater mi je rekla slušaj Tita i fratra. A srce mi čezne da zaokružim one moje, one Sinčiće, one Robin Hoodove današnjice.
Možda, pod anestezijom, konce ipak treba oprezno pokidati u miru. I sašiti, bez ožiljaka. Valjda nam je bar plastična kirurgija mozga uznapredovala.
Svjetski moćnici su ostavili nagaznu minu, kada zatreba, za nove ratove, nove suze majki Vedrana, Ivana i Adnana. A meni nedostaje Veka, i njegova gitara uz Neretvu, uz šum proljetnih predvečerja.
Jer, valjda je svima jasno, da u Bosni ni pjetao ne smije zakurikati dok Amer, Rus i Arap ne kažu:
Tri, četiri, sad: Kuukurikuuuu!
Za konkurs